Titova škola

Titova škola

17 avgusta 2013

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Nova vijest da su inspektori sada zatvorili i privatni kafić na trajektu Jadrolinije jer nešto nije štimalo s računima – intonirana je kao još jedan podstrekač histerije koja se razbuktala u Hrvatskoj.

Objekt strasti u toj općenarodnoj debati je stil provođenja zakona, a njezin će ishod biti vrlo važan test demokratskog sazijevanja nacije.

Koplja se, dakle, lome oko generalnog pitanja treba li zakon primjenjivati jednako protiv onih koji su ga »malo« zaobišli kao i protiv onih koji su »jako« zgriješili.

Mora li se kod izricanja mjera ići »po težini«, ili nasumice, pa koga kada što zapadne. Je li svinjarija dirati sitne prekršitelje i one koji se brane da su pogriješili iz neznanja ako se prvo nije sankcioniralo sve one velike, drske i hladnokrvne manipulatore i kriminalce. Trebaju li nadležni organi ipak progledati kroz prste onima koji navedu neki uvjerljiv razlog za nedopušteno postupanje i moraju li pokazati smisao za tajming.

Koja je strana javnog mnijenja za sada u velikoj ofenzivi lijepo se vidi iz serije gotovo identičnih obrada te slabo zanimljive vijesti da je neki kafić na trajektu zapečaćen do nedjelje, vijesti koja bi stala u redak i pol, ali je napuhana u cijeli jedan mali roman.

Za to je odabrana metoda prezentacije u kojoj se inspektorima, iz patetične poze navodnog javnog interesa, prigovara kako su »jedini kafić na trajektu« zatvorili baš »u najprometnijem danu«, »u srcu sezone«, kada se po turi prevozi »tri tisuće žednih putnika«, koji su se nadali da će dvosatno putovanje »skratiti kakvim osvježavajućim napitkom«.

Taj ton priče o »nemilosrdnim« predstavnicima države kvari ipak neizbježna informacija da su putnicima ostali na raspolaganju pitka voda i automat za piće, ali pumpanje se svejedno nastavlja do kraja opaskom kako »ostaje upitno« hoće li to biti dovoljno za sve putnike i u subotu, kada je trajekt pun cijeli dan.

Ironija je da se demokratski orijentirani dio hrvatske javnosti desetljećima s pravom rugao Titovoj primjedbi iz doba Hrvatskog proljeća kako se »neki suci drže zakona kao pijan plota«, a da su danas mnogi apologeti nulte tolerancije prema kršenju zakona prešli ravno na Titovu stranu.

Naravno, skočit će ti u oči ako im to kažeš.

Ali će se istovremeno sablažnjavati nad pečaćenjem onog kafića u Rijeci zbog viška od 24 kune, jer je to »smiješna svota«. Branit će »prava« građanke koja je ostala bez odštete Croatia osiguranja jer je »samo jedan dan« zakasnila s prijavom. I zgražat će se nad izjavama iz ministarstva Anke Mrak-Taritaš da oni koji u roku nisu predali zahtjev za legalizaciju mogu računati na to da će im kuće biti srušene.

Naravno, kad bi ovi poklonici zakonskog relativizma bili u pravu, državno odvjetništvo bi dizalo tužbe i tužbe protiv transportnih tvrtki za račun onih putnika koji su zakasnili »samo« pet minuta, pa im je pred nosom otišao vlak, autobus ili avion.

Zakoni se moraju provoditi bez iznimke, za »malo«, kao i za »puno«. To nije inkvizicija, neodgovorni su oni koji to tako zovu. Jer striktno provođenje zakona najvažniji je agregat pravne sigurnosti građana, tvrtki i cijelog društva. To je jedina efikasna metoda da se obeshrabre počinitelji. Što se više ustupaka uvriježi, granica bezakonja pomiče se sve dalje.

Na nama je da se odlučimo što zapravo hoćemo.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *