ТОНЕМО СВЕ ДУБЉЕ: Трговци продају поклоњене ствари

TONEMO SVE DUBLJE: Trgovci prodaju poklonjene stvari

1 juna 2015

eko-5_620x0-620x330(foto: V. Danilov)

Prodavnica polovne robe sve je više širom Srbije. Niču kao pečurke. U nemaštini, iznošene stvari, naročito ako su „zvučnih“ marki, postale su hit, a trgovci ovom robom ozbiljni biznismeni. Dok se odeća namenjena za humanitarnu pomoć, izbačena iz domova bogatih Evropljana ili kupljena na njihovim pijacama doprema u džakvima, prodaje na tone, naša tekstilna industrija trpi ozbiljne posledice.

Prema podacima Agencije za privredne registre, u Srbiji posluju 562 aktivne preduzetničke radnje koje se bave trgovinom na malo polovnom robom i još 64 privredna društva čija je pretežna delatnost trgovina na malo polovnom robom. Verovatno ih je, međutim, i mnogo više, jer svako ko ima šifru delatnosti vezanu za trgovinu može da se bavi i prodajom „polovnjaka“.

Milorad Vasiljević, sekretar Udruženja za industriju tekstila, odeće, kože i obuće u Privrednoj komori Srbije navodi da postoje tri modela po kojima polovna garderoba iz Zapadne Evrope stiže u srpske prodavnice.

„Najčešći oblik je humanitarna pomoć, a ova prevara je „buknula“ posle poplava prošle godine“, objašnjava Vasiljević. „U zemlju ulaze velike količine garderobe, koja je namenjena ugroženima, a u stvari završi u prodavnicama. Drugi model je navodni uvoz odeće na doradu u Srbiju, kada se pod izgovorom da je roba oštećena doprema u našu zemlju. Velika količina garderobe uvozi se i pod izgovorom reciklaže, iako u Srbiji ne postoji nijedna fabrika koja bi od rasparanih košulja, majica i pantalona ponovo pravila predivo. To ih praktično ne košta ni jedan dinar, a jedino što plate je prevoz“.

Po rečima Milana Kneževića, vlasnika fabrike modne konfekcije „Modus“, domaćoj tekstilnoj industriji preti totalno uništenje ukoliko nadležni ništa ne preduzmu.

„Crno tržište bi moglo da se prepolovi za šest meseci, samo kada bi inspekcije proveravale knjigovodstveno poreklo garderobe i kada bi svima koji ga nemaju zabranile da prodaju“, smatra Knežević. „Samo na pančevačkom buvljaku je u opticaju oko 100 miliona evra robe koja nema poreklo. Tamo na svakoj tezgi ima artikala koji vrede oko 20.000 evra“.

Knežević napominje i da je veliki problem to što ogromna količina nove garderobe ulazi u Srbiju bez carine, jer se sa nje samo poskidaju etikete.

„Niko ne može da utvrdi da li je roba koja se vodi kao polovna zaista takva ili je nova, a pošto se uvozi na kilogram, ne može se utvrditi ni pojedinačni PDV“, kaže Knežević. „Ne postoji proizvođač tekstila koji nije ugrožen. U protekle tri godine smanjio sam broj radnika sa 250 na 80. Istina je da smo globalno osiromašili, pa i lekari i profesori kupuju polovnu garderobu, ali važno je da se zna da ovo može da se spreči i da država najviše gubi“.

Knežević ukazuje i na to da čak više nego legalnim putem, na veliko, polovna garderoba stiže kao prtljag u autobusima iz Švedske, Švajcarske i ostalih zemalja Zapadne Evrope.

Garderobu koja se prodaje u srpskim sekend hend buticima, u prvoj ruci nosili su stanovnici Evropske unije, Francuzi, Nemci, Italijani, Skandinavci… Desetak veletrgovaca, koliko ih ima u Srbiji, po stvari najčešće odlaze u Mađarsku.

Niko ne proverava kvalitet

Sekretar Udruženja tekstilaca Milorad Vasiljević upozorava da je, osim gubitka u budžetu i štete za našu tekstilnu industriju, uvoz polovne odeće opasan i zbog toga što ona ne podleže proveri kvaliteta.

„Znamo da ljudi kupuju tu garderobu zbog teške finansijske situacije, ali ja ih upozoravam, da bar ne kupuju odevne predmete koji idu direktno uz kožu, a naročito ne veš“, kaže Vasiljević. „I, naravno, obavezno da sve što kupe dobro operu ili hemijski tretiraju, jer se ne zna u kakvim magacinima se ta odeća skladišti i kako se sve prevozi“.

(Z. Radović – B. Caranović / Novosti)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *