Topla januara da te Bog sačuva

Topla januara da te Bog sačuva

18 januara 2014

dragomir-antonicPiše: Dragomir Antonić

Toplo vreme, neuobičajeno za januar mesec, izaziva znatiželju kod mnogih a zabrinutost kod ljudi koji žive od njive, livade i voćnjaka. Zabrinutih je mnogo manje od znatiželjnih, ali kad njima krene naopako, onda svi osete. Tu ne pomaže ni primena raznoraznih evrounijatskih sporazuma od kojih Srbi nikakve vajde nemaju. Samo šteta. Nenadoknadiva šteta srpskom selu je već učinjena.

MALO U NEBO, MALO U VOĆNJAK

Doduše, naše mudre vlasti sve što im briselski bibani kažu proglasiće za veliku istorijsku pobedu. Koliko naša vlast postigne istorijskih pobeda u jednom mesecu, ostali narodi ne uspeju da ostvare kroz celu istoriju. Nažalost, postignute „pobede“ neće izmeniti stanje na terenu, rekli bi politički aktivisti. Nema snega, nema kiše i suša – u gradu se ne primećuje – to već uzima danak. Žika Milutinović, seljak iz Gornje male u Kniću, zabrinuto vrti glavom gledajući malo u nebo, malo u voćnjak, strepeći da voće od toplote ne propupi u nevreme. „More, i voće se muči“, kaže Žika. „Toplota ga mami, ali u zemlji nema vlage.“ Strah ga da se voćke ne osuše. Ne valja ni za čoveka, ni za životinju kad se biljka muči.

Ovo što danas muči malo preostalih seljaka u Srbiji zapisano je u narodnim kalendarima pre nekoliko stotina godina. Zato je red i o njima progovoriti. U većini, od njih su za svaki mesec na početku navođene kratke izreke. Rezime teksta koji sledi. Danas naučnici kratke izreke nazivaju ključnim rečima i smatraju tu činjenicu velikim uspehom savremene nauke.

POTOMCIMA ZA NAUK

Pisci starovremskih srpskih kalendara, kolednika, lunarnika, mesecoslova znali su da napišu sledeće: „Januarske magle bolesnika svale; topla januara da te Bog sačuva!“ Zapisano pre dve stotine godina važi i danas. Ujedno, zapis nam kazuje da je i ranije bilo sličnih klimatskih neobičnosti, koje su ljudi zapažali, zapisivali i ostavljali potomcima za nauk. Zato se nečeg što je neobično ne bi trebalo plašiti, već pojave shvatiti ozbiljno i pripremljeno sačekati da nevolje prođu. Sudeći po dosadašnjim januarskim danima, seljacima i poljoprivredi se ne piše ništa dobro. Ne sekirajte se, već smanjite očekivanja, želje i planove. Prištedite, rekli bi naši stari, a uzgred čitajte šta su preci pisali. Čitajte i šta savremenici pišu. Upoređujte i sami donosite sud. Preci su zapisivali ono što su videli. Nevolje sa kojima su se suočavali. Kako sa nevoljama izaći na kraj. Nema nevolje iz koje se čovek ne može izbaviti. Uz Božju pomoć, iskustva prethodnih generacija, veru u sopstveno umeće – svaka se nedaća da savladati. Nađite malo vremena i čitajte. Čitajte šta vam je volja, a usput zapisujte događaje koji se dešavaju vama ili ste čuli da se nekom nešto neobično desilo. Jednog dana ono što ste vi danas zapisali sigurno će nekom u budućnosti koristiti.

KNJIGA SA NAJVIŠE POLZE

Zaharije Orfelin je 1783. objavio Večni kalendar koji se smatra prvim večitim kalendarom u Srba. U kalendaru su objašnjena razdoblja: čas, dan, sedmica, mesec, godina, vek. Govori se i o mesečevim menama; pominje se kretanje Sunca po Zodijaku i pojave u prirodi koje ga prate, pa nejednakosti dana i noći. Osnivanjem štamparije kod Srba 1831. počelo je zlatno razdoblje za izdavače i štampare kalendara. Vuk Karadžić je zapisao: „Kalendar je knjiga koja narodu najviše polze može učiniti; jedna zato što se svake godine izdaje; druga, što je gotovo svi ljudi kupuju, koji čitati znadu; a treće što se cijelu godinu po rukama neprestano premeće.“ Stari srpski naziv za kalendar – mesecoslov – dugo je bio uobičajen u srpskom jeziku. Mnogo pre štampanih kalendara u Srba su postojali rukopisni kalendari. Osnov svih tadašnjih kalendara bio je svecoslov, jer su kupci tražili praznike svetaca. Sem svecoslova, u kalendarima su objavljivane: narodne umotvorine, godine značajnih događaja, pripovetke, pesme uglednih pisaca, prevodi književnih i stručnih radova, članci iz istorije i zemljopisa, poučni sastavi namenjeni seljacima, opisi manastira, biografije, misli učenih ljudi.

SRBI IMAJU KOLEDNIK

Srbi imaju i kolednik, koji nije kalendar u klasičnom smislu, već je srednjovekovna zbirka proricanja raspoređenih obično po danima u nedelji. Kolednik proriče kakva će biti godišnja doba, žetva, hoće li biti poplava, suše. Bliski koledniku su gromovnici i lunovnici. U gromovniku su zapisana gatanja prema grmljavini. Lunovnici predstavljaju zbornik sa savetima za svaki dan u mesecu.

Najstariji kalendar računa vreme od postanka sveta 1. septembra 5508. godine pre rođenja Isusa Hrista. Prema tom kalendaru, danas je 7522. godina. On je bio zvanični kalendar u Romejskom carstvu, u Rusiji, a koristili su ga i Srbi, ali sa izvesnim osobenostima. Srpski kalendar izdvaja se od drugih kalendara po protokolu. Kod srpskog kalendara piše se prvo godina, mesec i na kraju dan. Godina ima samo dva godišnja doba – leto i zimu. Kao po narodnom verovanju – Đurđevdan i Mitrovdan.

U Božićnoj poslanici Patrijarh i episkopi Srpske pravoslavne crkve pozvali su vlasti BJR Makedonije da puste na slobodu utamničenog arhiepiskopa ohridskog Jovana. Vlasti države Srbije sličan zahtev nisu uputile Haškom tribunalu. Ne valja kad država ne brine o sopstvenim građanima. Nije ljudski dozvoliti da ubiju Vojislava Šešelja u kazamatu, a i protivno je Ustavu.

(Pecat.co.rs)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *