Trebali su izgubiti izbore da bi nam obećavali otrežnjenje

Trebali su izgubiti izbore da bi nam obećavali otrežnjenje

28 maja 2014

Tomislav KlauškiPiše: Tomislav Klauški

Nakon poraza svi su nekako pametniji u toj Kukuriku koaliciji.

Zoran Milanović kaže da su ovi europski izbori bili „pouka i poruka“. Vesna Pusić taj poraz vidi kao upozorenje birača. „Svatko tko je u našoj poziciji i ne razumije to kao ozbiljno upozorenje nije dovoljno ozbiljan i odgovoran prema svome poslu“.

Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina kaže da je „svaki poraz otrežnjenje“. Njegov riječki kolega Vojko Obersnel veli da su „dobili žuti karton, moraju mijenjati politiku i način komunikacije“.

A tu je, naravno, i Tonino Picula, najveći pobjednik među gubitnicima. On odlučno, gotovo predsjednički, poručuje kako su „nužne promjene u stranci i koaliciji“.

I sve je to istina. I sve to zvuči pametno.

Otkud otrežnjenje?

Ali znači li to da su čelnici vladajućih stranaka sve do ovog posve očekivanog i sasvim zasluženog poraza, bili uvjereni da rade izvrstan posao?

I je li moguće da to još uvijek misle? Samo što to nisu uspjeli iskomunicirati sa svojim biračima?

Ove reakcije nakon nedjeljnog poraza na europskim izborima istovremeno su komične i duboko zabrinjavajuće. Ne samo zato što su izrečene s različitim motivima, pogotovo u svrhu jačanja pokreta otpora unutar SDP-a, nego i zato što otkrivaju uznemirujući stupanj samozavaravanja.

Naime, SDP je sa svojim koalicijskim partnerima još prošle godine izgubio europske izbore, kada se također govorilo o „žutim kartonima“, o „upozorenjima“ i „otrežnjenjima“. Premijer je i tada, kao i nakon svakog od sve duljeg niza njegovih poraza, pričao o „poukama i porukama“.

Pa se ništa suštinski nije promijenilo. Osim što je Milanović najurio Linića.

Crveni karton

Mnogo snažnije poruke mogle su se iščitati iz višemjesečnih anketa koje su prethodile ovih izborima i iz kojih je isijavalo nezadovoljstvo hrvatskih građana. Te ankete su bile žuti karton, ovi izbori su evidentan crveni.

Međutim, sve to je ništa u usporedbi s konkretnim pokazateljima o stanju države i smjeru u kojem ova zemlja ide. Postojani pad BDP-a, prijeteći bankrot državnih financija, sve ubrzaniji odljev mladih u inozemstvo, ubitačni porezi, sve više cijene, pad životnog standarda, pad potrošnje, gušenje gospodarstva i rušenje i ono malo optimizma koji je još tinjao.

To su sve bila vrlo konkretna upozorenja da Vlada ne radi dobro svoj posao.

Ali na njih se nitko od vladajućih očito nije pretjerano osvrtao. Oni su mislili da će biti bolje. A kad je postalo još gore, poslali su Branka Grčića da objasni zašto se to dogodilo. I poruči da će biti bolje iduće godine.

I tako iz mjeseca u mjesec, iz kvartala u kvartal, iz godine u godinu, iz zaduženja u zaduženje, iz rebalansa u rebalans.

Ali tek ih je poraz na ovim izborima natjerao da o svemu tome ozbiljno razmisle. Tek kad su shvatili da su birači nezadovoljni, odlučili su povesti račun o promjeni smjera. Tek kad su im u pitanje došle njihove fotelje, počeli su govoriti o otrežnjenju.

Dotad su se mogli ponašati kao pijani milijunaši.

A što da nisu izgubili izbore?

Pa kad smo već kod toga, pokušajmo pogledati stvari iz obrnute perspektive. Recimo, da je Kukuriku koalicija malo bolje prošla na ovim izborima, bi li u tom slučaju njezini čelnici ostali čvrsto uvjereni kako rade dobar posao? Kako nema potrebe za zaokretima, za promjenama, za otrežnjenjima?

Ili, s druge strane, ako su oni sve do ovih izbora bili uvjereni da su na pravom putu „prema putu prema izlasku iz krize“, možemo li zaključiti da su ih ovi loši rezultati pokolebali? Građani ih ne vole i ne podržavaju, pa će oni onda učiniti sve da im se dodvore. Pa makar pritom odustali od reformi. Ako su u njih uopće krenuli.

Nije lako dokučiti o čemu se ovdje radi.

Znače li ove poruke da će vladajući nakon ovog poraza puno ozbiljnije shvatiti svoj posao? Ili će odustati od svega što su radili, s obzirom da im prijeti odlazak s vlasti?

Možemo li u idućih osamnaest mjeseci očekivati još bolji, kvalitetniji, efikasniji, posvećeniji rad ove Vlade ili odgađanje reformi i kupovanje naklonosti birača u svrhu pobjede na parlamentarnim izborima i ostanka na vlasti?

I dok pametni uče na tuđim porazima, Kukuriku koalicija se hvali da uči na svojim.

(24sata.hr – Zagreb)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *