Три фронта против Србије

Tri fronta protiv Srbije

29 maja 2017

Piše: Željko Cvijanović

1.

Iako su izjavama posle sastanka manje-više očitovali diplomatsku rutinu, Aleksandar Vučić i Brajan Hojt Ji važnost i težinu svog susreta opisali su tek nekoliko sati kasnije, kad su već bili daleko jedan od drugog. Tad je, očito zabrinut, Vučić rekao da je pred njegovom zemljom „težak period“. Takođe je govorio koliko će u tom periodu za Srbiju biti važno da sačuva mir i stabilnost, budući da, kako je rekao, kad je Kosovo i Metohija u pitanju, sa tri strane postoje pritisci za „ubrzavanje procesa“.

Ji – koji je u maniru američkih zvaničnika iz 90-tih godina posle sastanka sa Vučićem „radno ručao“ sa delegacijom opozicije (Janković, Radulović, Čanak, Šutanovac, Rašković-Ivić) – poslao je Vučiću jednostavnu poruku: ako nećeš ti, ima ko hoće. I, da ne bude zabune, rekao je tad, prenosi Beta pozivajući se na „izvor koji je učestvovao u razgovorima“, da za SAD u Srbiji nije važna samo stabilnost već i demokratija. „G. Ji je u razgovoru jasno rekao da SAD nisu samo za stabilnost u regionu nego i za demokratizaciju”, rekao je isti izvor.

2.

Hajde da Vučića i Jia prevedemo na srpski. Dakle, tri sile koje na Kosovu traže „ubrzavanje procesa“ su Amerika, EU i Turska. Dalje: nije se Vučić zabrinuo za stabilnost zbog pretnji sa Kosova, već zato što nije postigao sa Jiom onaj stepen saglasnosti koji bi mogao da mu garantuje mir. Jer Amer je zahtevao priznanje Kosova, makar tako da se Srbija saglasi sa njegovim ulaskom u UN. Inače, najavio je Vučiću za novog premijera Prištine Ramuša Haradinaja, tipa kome priliči ono što priliči malo kome. Uz, naravno, američku podršku Haradinaju kao baš takvom novom pregovaraču. U vazduhu je posla sastanka ostala i pretnja povlačenjem vojnika NATO s Kosova, što bi u haradinajevskim okolnostima dodatno dramatično otvorilo pitanje glava na ramenima za kosovske Srbe.

Šta je još hteo Ji? Da Srbi otkače Ruse tako što im neće dati već dogovoren imunitet za članove Humanitarnog centra u Nišu. Ji se protivi i energetskoj i vojnoj saradnji Beograda i Moskve, nagoveštavajući da bi NATO mogao i fizički da zatvori puteve naoružanju iz Rusije u Srbiju.

3.

Konačno, Ji je prihvatio tezu srpske opozicije, manje-više cele, da je kod nas demokratija beznadežnno suprotstavljena stabilnosti. A to će reći: što manje stabilnosti, to više demokratije i obratno. Naravno, demokratija se tu ne pojavljuje u značenju iz udžbenika, već kao stvar poštovanje imperijalnih pravila. Kako znamo da smo poštovali imperijalna pravila? Po tome što se povinujemo volji Imperije, a, ako se pak ne povinujemo, da igramo tako kako ćemo obavezno od Imperije izgubiti.

A to će reći da je svako ko je zabeležio ma kakav rezultat u otporu Imperiji – od Putina i Orbana pa sve do Trampa – zaslužio da ga zovu „neprijateljem demokratije“.

4.

Otud će Vučićevo odbijanje da prizna Kosovo, otkaže aranžmane sa Rusima, uspori poslove sa Kinezima i okrene leđa Dodiku – koga finansijski uveliko dave i prete mu da će ga preseći napola stacioniranjem strane vojske u Brčkom – novog predsednika Srbije svrstati među „protivnike demokratije“, taman onakve kakvim je za povratak demokratije neophodno uskratiti stabilnost zemlje.

Pošto su okončali anšlus Crne Gore u NATO, instalirali proameričku vladu u Makedoniji, na radost ovdašnje liberalne i nacionalne opozicije, na redu kod imperijalnih službenika našao se Vučić.

Nije, međutim, sve tako sjajno u balkanskim planovima SAD. Iako Tirana i Priština pokazuju energiju i lojalnost, njihov pritisak na Srbe i pretnje ratom neće biti dovoljni. U isto vreme, međutim, zapadni front protiv Srba potpuno se raspao već tokom svog formiranja: Bošnjaci ne slede ratni entuzijazam Bakira Izetbegovića do mere da je čak i on počeo da diže ruke od pozivanja u rat. Istovremeno, posle prelaska iz nemačke u američku sferu, Hrvatska nije u stanju da se politički stabilizuje, tako da još od Sanadera nisu imali ni jaku ličnost na čelu vlade a ni stabilnu vladu. Da zlo bude veće, krah Agrokora samo će neodređeno vreme odložiti stabilizaciju zemlje.

5.

Sa vrlo ograničenim mogućnostima zapadnog fronta, samo sa istočnim (prema Albancima), američki pritisak na Beograd moraće da stvori posebno mesto za domaće protivnike Vučića. Da SAD ne drže do stabilnosti više nego do demokratije, poruka je Jia upravo njima. Elem, vraćaćemo demokratiju tako što ćemo, kako je i red, razvaljivati Srbiju. Nije nam prvi put.

S tim se saglasio i Saša Janković, rekavši Jiu da Srbija može bolje od „lažne stabilnosti, a iznutra mraka“. Elem, kretajući se zadatim opozitom – stabilnost / demokratija – Janković zna da će suspenzija „lažne stabilnosti“ za njega i njegove sledbenike upaliti svetla iznutra. Koliko Amerika rado gleda opoziciju kao sredstvo pritiska da Vučić kao državnik kapitulira, posvedočio je izvor Bete koji je rekao kako je Ji petorki sa kojom je ručao rekao da opozicija može da demokratizuje Srbiju „tako što će prevazići međusobne razlike oko najvažnijih pitanja i ići ka objedinjavanju“. Dakle, već na izborima za Beograd, komandovana je jedna opoziciona kolona.

6.

Dolazak Brajana Hojta Jia u Beograd da objedini opoziciju najava je dakle novog kruga pritisaka i destabilizacije Srbije. Zadatak Albanaca biće da pritisak povećavaju preko granica izdržljivosti preteći ratnim sukobom, a opozicije da artikuliše unutrašnji otpor i ponudi novu politiku. Zar to nije nešto što smo nedavno već videli, nešto što može da stane u izraz „makedonski scenario“?

Može li Srbija da izbegne rđave scenarije? Možda ako u svrhu odvraćanja završi obnovu i naoružavanje vojske iako je i sada, prema američkim procenama, na Zapadnom Balkanu „jedina sila koja je u stanju da vodi rat“ (D. Server). Istovremeno, neophodno je da do jeseni izdrži u miru, čekajući rasplet nemačkih izbora, na kojima će, po svoj prilici, pobediti Angela Merkel, između glavnog kandidata Imperije Šulca i Alternative za Nemačku, čije delove konzervativnog programa je inkorporirala u svoj. I da sačeka susret Trampa i Putina, posle koga će postati mnogo jasnije gde je u katastrofalnom nastupu Jia na Balkanu prestajala američka „duboke država“ i gde je počinjao – ako je uopšte počinjao – Tramp.

(Standard)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *