ТРИ “ВЕЛИКОСРПСКЕ” ЛАЖИ због којих ће доћи до новог рата на Балкану

TRI “VELIKOSRPSKE” LAŽI zbog kojih će doći do novog rata na Balkanu

31 januara 2017

Londonski-ugovor-karta-VELIKA-SRBIJA-

U Srbiji se često čuju mišljanja među običnim narodom: “Nećemo mi ginuti u novim ratovima, nećemo na Hrvata, na Muslimane… za sve su krivi političari, oni nas huškaju na rat, nemojte dati da vas zavedu…”

Meni je jasno zašto prosječan Srbin tako razmišlja, ali prosječnom Srbinu nije jasno da Hrvati i Muslimani tako ne razmišljaju. I nije mu jasno zašto ne razmišljaju tako. Razlog je vrlo jednostavan, odnos Hrvata i Muslimana prema Srbima se zasniva na tri temelja, tri laži:

1. Velikosrpska politika
2. Velikosrpska hegemonija
3. Velikosrpska agresija

Velikosrpska politika

“Velikosrpska politika” je laž koju je 19. vijeku izmislila Austro-Ugraska. Kako nije imala kolonije po svijetu, Austro-Ugarska je jedino mogla kolonizirati Balkan. Na putu Bečkih kolonijalnih ambicija stajala je mala kraljevina Srbija. Srbi su bili jedini narod koji se sam oslobodio od Turaka. Rumnjima su pomogli Rusi, Grcima Englezi, a Srbi su potpuno samostalno izborili svoju slobodu. No, većina Srba tada je živjela izvan te oslobođene srpske države, uglavnom na prostorima pod turskom okupacijom.

Kako je Tursko carstvo bivalo sve slabije, bilo je samo pitanje vremena kada će se svi Srbi ujediniti u jednu državu od Bosne i Hercegovine do sjeverne Albanije (tada još ne postoji albanska nacija, samo razna plemena koja ni ne pričaju isti jezik) i Makedonije (Stare Srbije). Srbija nije imala ni najmanje pretenzije da u svoju državu uključi i Krajinu i Dalmaciju koje su tada naseljene gotovo isključivo Srbima, ali je zato Austro-Ugarska htjela i Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju. Svaki pokušaj Srba da se obrane od velikogermanske ekspanzionističke politike Beča, Austrija je proglasila “velikosrpskom politikom”.

Kad je u drugoj polovini 19. i početkom 20. vijeka počelo veliko katoličenje Srba i prevođenje u Hrvate, svaki Srbin koji bi se tome odupirao bio bi proglašen “velikosrbinom”. A čak i kada bi Srbija bila u granicama tzv. Velike Srbije, od Makedonije do Karlovca, to opet ne bi bila velika Srbija jer je etnički prostor Srba u srednjem vijeku bio daleko veći. Dušanova Srbija izlazila je na 3 mora, prema genetičkim istraživanjima, a i jezično, sjeverna Albanija, dio Rumunjske i Bugarske je i danas naseljen Srbima.

Ruminji su do 19. vijeka pričali slavenski, dio Bugarske koji se naslanja na Srbiju i danas govori dijalektom bližem srpskom jeziku nego bugarskom, sjeverna Albanija je puna srpskih toponima koji na albanskom ne znače ništa. Prema tome, za Beč i Vatikan, svaki pokušaj Srba da se obrane od njihovih kolonijalističkih aspiracija bio je proglašavan velikosrpskom politikom.

Velikosrpska hegemonija

„Velikosrpska hegemonija“ je laž koju su izmislili komunisti. Nakon što je pobjednička srpska vojska oslobodila Sloveniju, Hrvatsku, Dalmaciju, Slavoniju, Krajinu, Bosnu i Hercegovinu i Vojvodinu i stvorila Jugoslaviju, gdje je Hrvatima i Slovencima dala punu ravnopravnost, nastala je druga laž, ona o velikosrpskoj hegemoniji. Komunistička partija je po direktivni kominterne (centralno tjelo svih komunističkih partija svijeta) optuživala Srbe da vladaju Jugoslavijom. Komunisti su kao najvećeg protivnika svog dolaska na vlast vidjeli Srbe, narod sa slobodarskom i državotvornom tradicijom koji nije trpio totalitarne režime.

Koliko je njihova optužba o velikosrpskoj hegemoniji bila suluda vidi se iz sljedećih podataka: Zagreb je imao najveći industrijski, populacijski i ekonomski rast u kraljevini Jugoslaviji i u svojoj istoriji za te 23 godine „velikosrpske hegemonije“ od 1918. do 1941.. U Hrvatskoj je samo do 1932. podignuto 27 posto od svih ukupnih industrijskih postojenja u Jugoslaviji, a u Srbiji samo 14 posto. Od ukupno investiranog kapitala Hrvatska je dobila 37 posto, a Srbija 17 %.

Hrvatska je prosječno plaćala po stanovniku 713 dinara, dok je jugoslavenski prosjek bio 777. Porez na zemljište u Srbiji je bio dvostruko veći nego u Hrvatskoj (5.56:10.53) Iako su Hrvatska, Slovenija i Bosna sudjelovale u napadu na Srbiju u 1. svjetskom ratu, Karljevina Jugoslavija je njemačku ratnu odštetu ravnomjerno podjelila na sve djelove Jugoslavije.

Hrvati su činili 23 posto stanovnika Kraljevine Jugoslavije, a svugdje su bili zastupljeni iznad prosjeka. Od svih sudija, Hrvati su činili 28%, odnosno kasacionih sudija 40%, sudija upravnih sudova 34% i državnih savjetnika 24 %. U čitavom nizu viših državnih službi, Hrvati su sudjelovali sa 29,74 posto. Učešće Hrvata među učitelja narodnih, osnovnih i viših škola bilo je 26,1 posto, učitelja građanskih škola 41,4 posto, učitelja gimnazija 27,1 posto i učitelja učiteljskih škola 28,1 posto. Iako je na Beogradskom univerzitetu studiralo 3 hiljade studenata više, Kraljevina Jugoslavija je Zagrebačkom univerzitetu davala 96% više sredstava.

1918. kad je ušao u kraljevinu Jugoslaviju Zagreb je bio provincijski gradić od niti 80 000 stanovnika. 1941. Zagreb je imao preko 300 000 stanovnika. Kralj Aleksandar izgradio je pola Zagreba, otvorio Zagrebačku filharmoniju, tvornicu električnih instalacija, zološki vrt, tržnice Dolac, hotel Esplanadu, hotel Dubrovnik, prugu Zagreb – Split, radio stanicu, telefonsku centralu, katoličko sjemenište, gradsko kupalište, dalekovod do Karlovca, ogroman stambeni blok najveći u povijesti Hrvatske (cijeli centar Zagreba), nove pruge, prvi neboder u Zagrebu i Hrvatskoj, kompleks škola u Križanićevoj, tvornicu električnih žarulja, kilometre tranvajske pruge i radi novu remizu, novi stambeni kompleksi na Trešnjevki i Trnju koji su do tada bili sela, željeznički most preko Save, Rebro…

Prema tome, svaki pokušaj Srba da održe funkcionalnu Jugoslaviju, slobodnu i nezavisnu, bio je od komunista, a kasnije i fašista proglašavan „velikosrpskom“ hegemonijom. Povijest je pokazala da su Slovenci, Hrvati, Muslimani, Makedonci (i ostale poluizmišljene nacije) svoj zalatn period i ekonomski i kulturološki i sociološki imali samo u Jugoslaviji. Kao što je Evropa dok je surađivala sa Rusijom ekonomski jačala i napredovala, a od kada je uvela sankcije propada, tako su i južnoslavenski narodi bolje živjeli u zajedničkoj državi sa Srbijom. Ali Amerika Evropu plaši Rusijom, a južnoslavenske narode Srbijom.

Velikosrpska agresija

Treća antisrpska laž je ona o „velikosrpskoj agresiji“ kao razlogu za raspad Jugoslavije. Po toj laži koju su izmislili Tuđman i njegovi zapadnjački nalogodavci, za rat nisu krivi Hrvati koju su rasturali Jugoslaviju, nego Srbi koji su bili protiv rasturanja Jugoslavije. Za rat nije kriv Tuđman koji je izbacio Srbe iz ustava, koji je izvršio etničko čišćenje Srba iz hrvatskih gradova i agresiju na Krajinu, nego Srbi koji su se branili. Nije kriv Tuđman koji se borio za uništenje Jugoslavije nego Milošević koji je bio za to da se u uređenje Jugoslavije ne mjenja. Srbi nigdje nisu prešli pragove svojih kuća, a krivi su za agresiju.

Srbi koji su u Kninu činili 96 posto stanovnika, izvršili su agresiju na taj isti Knin, valjda su sami sebe okupirali. Dok su Srbi pjevali o bratstvu i jedinstvu, Katolička crkva je organizirala orgomne proustaške mitinge još od sedamdesetih godina koje komunističke vlasti nisu zabranjivale. 1971. počele su masovne demonstracije u Hrvatskoj, tzv. Maspok u kojem se Srbima iz Hrvatske prijetilo progonom. Gdje je bio Milošević 1971.? Na izborima 1990. hrvatski narod je glasao za Tuđmana i HDZ koji su u svom programu imali izlazak iz Jugoslavije, a Srbi u Hrvatskoj su glasali za SDP koji je u svom programu imao ostanak u Jugoslaviji.

Prema tome, svaki pokušaj Srba da brane svoja vjekovna ognjišta u Hrvatskoj i Bosni proglašen je „velikosrpskom agresijom“.

Hrvati i Muslimani tvrde da Srbi već više od 100 godina provode velikosrpsku politiku, hegemoniju i agresiju. Zato je danas u Hrvatskoj 4 posto Srba, a 1910. ih je bilo 25 posto (samo pravoslavnih, bez katolika koji su se izjasnili kao Srbi). Zato je danas u Bosni 30 posto Srba, a 1895. ih je bilo 98 posto (od toga pravoslavnih 43 posto). Dokle god te 3 laži budu temelj odnosa Hrvata i Muslimana prema Srbima, zapadnim centrima moći neće biti teško da ih pokrenu u nove ratove protiv Srba. Ove 3 laži su ideološki okvir za sve ratove na Balkanu posljednjih 100 godina. I za sve nove ratove koje će doći. Srbi, jesmo li toga svijesni?

(Intermagazin)

KOMENTARI



54 komentara

  1. Ivan Grozni says:

    Naj verovatnije su zbog srpske hegemonije danas imamo hrvatske firme koje dominiraju trgovinom u Srbiji. Srbi treba da idu na lekarsko posmatranje jer stvarno vise neznam sta treba da nam se desi pa da shvatimo ko je ko i sta je sta.

  2. Za Srbiju says:

    Srbi nisu svesni, jer žive u tv rijaliti svetu.

  3. Za Srbiju says:

    Aleksandar Karađorđević, koji nikada nije bio okrunjen za kralja, bio je veliki hrvatski fan. Gadljivo. Sram ga bilo. Čovek ne može da čita koliko je ponižavao i uništavao Srbe. Kako je živeo, tako je i završio. Ubiše ga iz "zahvalnosti".

    • Roy says:

      Aleksandar Karadjordjevic nije bio Srbin nego Cincar- Jevrej. Nikola Pasic isto nije bio Srbin nego Cincar, Punisa Racic, Algebar Nusa zvani Branislav Nusic i jos mnogi drugi nisu bili Srbi vec cincarska bagra i zato su se izivljavali nad Srbima i iu unustili Srbiju.

      • Miodrag says:

        Albakiar Nusha-ili Branislav Nushic,je zaista bio Cincar kao i Laza Pacu,tadashnji Ministar finansija,za cije je vreme ministrovanja dinar imao zlatnu podlogu.Sin Branislava Nushica je 1918.na samom pocetku rata poginuo kod Valjeva u prvim borbama protiv Austrijanaca,tako da pitanje patriotizma domacih Cincara nikada nije dolazilo u pitanje.Naprotiv!Vredno je velikog poshtovanja.

  4. milovan says:

    Bez oslonca na veliku silu,nama Srbima preti nestanak.Jedina velika sila je Rusija i druga nama naklonjena ne postoji.Nama se uze sve brze primotava,a da nismo svesni,opasnosti koja nam se priblizava.Nasi intelektualni invalidi(cast iznimkama)vise se bave koje kakvim belosvetskim besposlicama-nego li potrebama naroda kome pripadaju.U Rusiji je Spas batice,ALI POSTEN I ISKREN ODNOS,A NE KAKO NAS JE DOSTJEVSKI OPISAO.Mada je vise mislio na Bugare,Ali nismo ni mi daleko odmakli.Mogli smo mi da se oslobodimo i bez njih(Rusa),tako su seBugari zalili zapadnjacima.

  5. Harry Neron says:

    Mnogo budalaština u ovom tekstu. Spomennuču samo na najbitnije. Priča o Velikoj Srbiji i velioksrbstvu nije austriska nego engleska i izašla je iz njihovih krugova i plasirana preko nesretnog načertanija Garašanina. Druga glupost je oko vašeg oslobađanja teritorija zapadno od Drine. Oslobađanja u prvom ratu nije moglo biti jer je Austro Ugarska prije kapitulirala prije su srbske snage stigle do alpi i tako su samo srbi okupirali dio teritorije kapitulirane države, okupacija nije oslobođenje. A treča glupost je oko ekonomskih pitanja kde se mmitsko priča o davanju svega i svakome dok je istina baš obrnuta i ta istina se iskazala posle 91. kada se Juga raspala i svako ej gospodario kako je umeo i znao i danas posle 25 godina može da se vidi sva istina kde je ko i šta je ko kada je ekonomija u pitanju.

    • milovan says:

      Blago vama Kurvatima kako ucite i znate vasu PVIJEST.Tu povijest znate samo vi i NIKO VISE NA SVETU.Mozda jos neke iz KOLA J.B.T. SESTARA:Poserko,Milicka pa onda ona sto je grobarima pobegla sa lopate iii.

      • Harry Neron says:

        Kako hrvati uče i stvaraju svoju istoriju ne znam ali znam kako mi pravimo svoju istoriju; na osnovici ukrštavanja relevantnih istoriskih dokumenata iz arhivske građe a ne na osnovici mitova slepih guslara kao što je slučaj kod vas kde još danas, iako postoje dokumeti u turskim arhivima, tumačite događanje o Kosovskoj bitci na osnovici mitova vaših slepih guslara tadašnjeg vremena, a ista priča je i sa vašom kasnijom istorijom u kojoj postoje čak i vekovne rupe kao da se ništa nije dogodilo iako je bilo to vreme permanentnih ratova svakoga protiv svakoga, i arhivkse građe koliko očeš, na tertorijama kde vi živite. I radi te selektivnosti kod stvaranja istorije po sistemu što se babi snilo to je babi milo događa vam se da još danas, 200 godina od osnivanja vaše države ne znate gotovo ništa o svojoj prošlosti i radi te činjenice tumarate u vremenu i prostoru od nemila do nedraga.

        • RS says:

          U vreme kada smo mi svirali gusle i pevali epske pesme vi još niste bili sišli sa drveta! BRE!

          • Gradjanin says:

            Vi ste ostali na guslama a svet je otišao 250 godina dalje.

            • Dr Igi says:

              Pokazi ti meni jedan grob u Hrvatskoj gde je sahranjen vas kralj?

        • vlada says:

          Pogledaj popis stanovnika Dubrovnika iz 1898,svih ima sem Hrvata.

    • Jovan says:

      Nerone zasto palis raspravu netacnostima koje uvek ponavljas. Prva i najvaznija stvar koju moras da znas da Srbi nikada nisu mogli da okupiraju srpski narod i srpske zemlje- Dubrovnik, Dalmaciji, Slavoniju, Baranju, Krajinu, Crnu Goru, Srbi muslimani, koji su po popisu pre I rata Austrijanci vrsili i svi se izjasnjavali da su Srbi. Na primer u Backoj ni jedan Hrvat, Dubrovnik isto, Kralj Nikola i svi crnogorci= SRBI 100%. Idustija i ekonomska pljacka do dana danasnjeg, ali za to su krivi Srbi narocito posle 2000-te kada je "peta kolona" unistila Srbiju gore od Broza i Bakarica.

      • Harry Neron says:

        Objasni mi kako mogu da budu zapadno od Drine srbske zemlje oako je od podele Rimske imperije an zapadnu i istočno na reci Drini, Savi i Dunavu a vi srbi se vizantiski narod ( nekadašnja istočna rimska imperija). Tu se ne radi o raznim pravima pojedinacaili manjinskih zajednica nego se radi prosto o vlastništvu teritorije i tu dolazi kod vas do zablude. Svi narodi nekadašnje Rimske imperije koriste kao osnovicu rimsko pravo za razrešavanje međusobnih komflikata i vi srbi ali samo tada kada vama odgovara. Vlastništvo nad teritorijama nekadašnje Rimske imperije po rimskom pravu pripadaju sledbenicima te imperije a to su Zapadno sveto carstvo i Vizantija i njihovi sledbenici, u zapadnom slučaju Vatikan a u istočnom slučaju nacionalne pravoslavne crkve. Radi toga i postoje katastri kde je upisano ko ima pravo koriščenja pojedinog parčeta teritorije ( pojedinci) i ko ima pravo upravljanja nekog dela teritorije( države). Na isti način se plačaju i porezi, pojedinacplača državi porez za koriščenje teritorije a država plača crkvi porez za upravljanje teritorije, ovaj poslednji je sakriven i oficielno se naziva ili kao novac za održavanje kulturne (crkvene) baštine ili kao novac za socilano osiguravanje sveštenika i častnih sestara pojedine crkve. Ako ne veruješ idi na sajt Vlade Srbije otvori proračun i sam se uveri koliko novca daje država Srbija svake godine kao prije spomenute nadoknade crkvama čiju teritoriju upravlja.

        • Jovan says:

          Sta danas placa i radi kvislinsko-vazalna vlast okupirane kolonije Srbije nije mera stvari o kojoj pricamo. Sta su tek placali pod Rimljanima i Turcima, od dinara i talira do "danka u krvi"?! A cija je onda po tebi teritorija Albanije i Kosova, (znamo da je pre otimanja teritorija od Elbasana, Draca Skadra bila 99,99% srpski zivotni prostor), ko onda treba da upravlja tom teritorij ????

          • Harry Neron says:

            Jovan ja ti samo pričam o poretku koji postoji od Rimske imperijepa pa do današnjice na tlu nekadašnje Rimske imperije i svo to vreme nije se menjao. A kada si spominjao KiM KiM je vaša lokalan vizantiska priča i vi sami ju morate da rešite međusobno. Zapad se tu ne meša osim da održava status quo i brine se da mu problem KiM ne stvara materialne štete.

            • Jovan says:

              Kako se Zapad ne mesa kada upotrebe najvecu vojno- teroristicku organizaciju zvanu Nato i proterao 250 000 Srba sa hiljadugodisnjih ognjista??! A pre toga "pustnjskom olujom" i terorom proteraju pola milion Srba iz NDH, pobiju i proteraju 200 000 iz Sarajeva i dr. Nesto se tu ne poklapa sa tvojom teoremom koja satro vazi?! Zapad se hiljadu godina bavi Istokom i pljacka pravoslavne jos od razaranje i pljacke Carigrada( to se zvalo humanizam i renesansa). Sledeca milenijumska pljacka Istoka se desila posle pada Berlinskog Zida. Konstanta Zapada je uvek bila i ostala pljacka Istoka i unistavanje pravoslavlja- i NARAVNO SRBA!

              • Zaharije Serak says:

                Nemoj molim te govoriti nesto sto nije tacno.Nemoj meni koji sam se rodio i odrastao zavrsio skolu i radio u Sarajevu.Kojih 200000 je otjerano,pa gos.Krajisnik je taj koji je tjerao slao vojsku da ubijedi gradjane da izadju iz Grbavice sa cuvenom:"Sve ponesite,i znakove pored puta trgajte i ponesite iz Sarajeva.Moje komsije su plakale i izlazile jer su ih tjerali vojnici Krajisnika.Ja sam ostao,ostao mi je i stan na Grbavici od mojih roditelja/naravno opljackan/,jer nisam ostao na Grbavici nego otisao gdje mi je bilo mjesto.Medju moje sugradjane i djelio svu sudbinu sa njima.Ja naravno nemam dilemu kako je poceo,kako se odvijao rat u Bosni.Kao nekome ko je bio poznat u Sarajevu nudjeno mi je svasta,ali moj odgoj mi nije dozvoljavao da stanem sa mojim bivsim drugovima skolskim sa Grbavice Seseljem,Ravasijem i ostalim koji su pravili zla.Njima njihovo,a meni moje.Seselju je moja drugarica,a njegova zena zavrsila u Bolnici,punac cestiti oficir JNA se ubio.Ja sam taj koji se druzio sa njim,kada sam smatrao da je u pravu.Njegov sin Nikola je stariji od moje kcerke dva dana.Bio sam jedan od najblizih pok.Vladimiru Srebrovu koji je naravno otjeran kao Predsjednik SDS,jer je bio za suverenu Bosnu i Hercegovinu.Umro je izmedju ostalog i od teskih batina koje je dobio.Tu naravno mogu da spomenem i skolskog druga Milenka Indzica,kasnije Mladicevog Adjutanta,oficira za vezu.Dosao na Grbavicu kao djecak bez oca negdje okolo Banja Luke u grad koji ga je prihvatio.Mogao bih ovako dosta,ali otprilike nisu to ljudi kojima bih se ja divio

                • Lažeš says:

                  Pa da su Srbi ostali u tom dijelu Grbavice bili bi u najmanju ruku izmasakrirani i zato su i otišli i većina se spasila. Ti imaš svoju istinu jer si ti mali i kao takav malo i vidiš. Najviši vrh držali su muslimani na Trebeviću a i brdo Žuč iznad Sarajeva sa visinom od skoro 1000 m. A Kako je rat počeo..... Pokolj nad Srbima u Sijekovcu itd se desio prije početka rata u bivšoj bosni ali naravno za tebe nije...... trebate se pravdati na svakom mjestu i to i radite.....znam ,ako ovo pročitaš za tebe neće biti tačno ali nema veze.... a svi će znati.......

                • Lažeš says:

                  Zato si stao sa Ševama

            • Jovan says:

              I jos da dodam ova karta iz 1915. koja je bila predlog granica Srbije trebalo je prihvatiti jer je realna i bila bi jezgo Srpstva sa lukama Solun i Valone, i ojacalo srpsku naciju za razliku od SHS i Jugoslavije koja je grobnica srpskog naroda i PROIZVODILA raznorazne "nove nacije" sa i bez kvacice!

              • Heracleus says:

                Ne mogu reci nista oko debate gde se govori Srpsko-Hrvatski jezik jer jedino je religija razdvajala ljude na Hrvate(Katolike), Srbe (Pravoslavne) i Bosnjake (Muslimane) a ne jezik kako god ga zvali. Pocetkom 20-tog stoljeca pre Bukureskog sporazuma nije bilo Srba u Makedoniji. Posle podele Makedonije Srbija je dobila danasnji deo Makedonije dok su Grci i Bugari dobili ostatak. Pocela je kolonizacija i naseljavanje Makedonije Srpskim stanovnistvom, doneti su ucitelji i administracija iz Srbije i Makedonija je zamenila Tursko ropstvo sa Srpskim. Ako vam se to ne dopada, dodjite u Makedoniju da cujete koji se jezik govori i videcete da nema veze sa Srpskim jezikom i da nije bilo 50 godina Srpskih medija i obaveznog Srpsko-Hrvatskog jezika u osnovnim skolama niko vas ne bi razumeo. Danas nasa deca uopste ne razumeju Srpski jezik kao sto ni vi Srbi nikada niste razumeli nas Makedonski jezik i kazete da smo Srbi sa govornom manom. To je prava istina sto se tice Makedonije koju vi zovete Juznom Srbijom.

                • Ivica says:

                  Pa istina je mnogo drugacija od Vaseg shvatanja istorije . Cinjenica je da MOJA porodica ( a i jos mnogo porodica iz Centralne SRBIJE ) potice iz prostora oko Skopske Crne Gore i Kumanova i okoline ... Tamo i danas zive Srbi i govore Srpski . Proterani su posle Srpsko-Bugarskog rata koji je Srbija Izgubila a NAROD proteran . Nazalost , posle Bregalnicke bitke i velike pobede Srpske vojske nije sprovedeno reciprocno etnicko ciscenje vec je lokalno stanovnistvo ostalo tamo gde je i danas . Isto tako , podelom tkzv. Makedonskog sandzaka izmedju Bugarske , Grcke i Srbije postale su teritorijalne celine od kojih makedonija postoji samo na SRPKSKOM delu , na ostalim delovima nema ni traga od bilo kakvog " m NARODA " Jeste cinjenica da je to nazalost omogucio SRPSKI Kralj Aleksandar , koji je i ubijen od starne istih iz zahvalnosti ... Isti taj m Narod je u WW1 bio na kojoj strani Soluskog fronta , na cijoj strani je ucestvovao u Kumanovskoj i Bregalnickoj bici ?? Sve to , nazalost nije odmereno kasnije . I jos nesto , bas me interesuje od koga se sada branite , ko je taj ko Vas Drzavno i teritorijalno ugrozava . Da l mozda nisu to SRBI ???

                • Veles says:

                  Čokali, samo da se razumemo, Južna Srbija je oko Soluna a Prava Srbija oko Skadra. Bdw. gde ti nauči ovaj svetski jezik. Govore i razumeju mnogi od "bivših" Srba:Hrvati, Bošnjaci, Albanci, montenegroidi,BJRM-ovci, Šquypetari, Romaleni, Wlasi, Cincari, "Egipćani" iz Macedonije... Istim su govorili i "tajanstveni" narodi Iliri,Keltoi,Fružani, Dalmati,Alani,Anti,Sabinjani,Etrašani(Etrurci),T'rašani(Tračani), Dačani,Veneti,Wienden(Vendi)... Ako imaš sumnji, pronadji u Nemačkoj Ilirsko-Nemački rečnik iz pretprošlog veka pa ćeš videti ova ista ćirilično slova. Otidji u današnju Tursku, Anadoliju južnu(Antalija) pa ćeš videti Staro srpsko pismo na obelisku grada Ksantosa(nekadašnjeg Srba). Pametnom dovoljno.

        • VERA BENJAMIN says:

          Harry Neron, vidimo da si nepismen, tvoje poznavanje pravopisa je vrlo bedno, a o istoriji i politici da i ne govorim...Verovatno Omas samo nizi stepen obrazovanja...Glupost je uvek vrlo samouverena

  6. Mlax says:

    Neka je Bog u pomoci svim Srbima ma gde bili.Biti Srbin je danas tesko ali izdrzacemo , pobedicemo i na smetliste istorije poslati jos jedno carstvo ovozemaljsko zarad nasih predaka koji su polozili svoje zivote na braniku nase otadzbine....

  7. trigav says:

    na ovoj karti gore fali teritorija daleko na zapad, u stvari cela evropska unija.

    • USS Sputnjik says:

      Slažem se, zašto stat tu kad se može povući crta ispred La Manchea.

  8. Pera says:

    Fabrika TAM je napravljena tako sto je iz Beograda spakovana kompletna fabrika i preseljena za Sloveniju. I ne samo TAM, nazalost

    • milovan says:

      Mislim da je to bila predratna PRAGA,a UTVA iz Panceva u Mostar.Praga je radila po licenci iz Cehoslovacke.Interesantno je napomenuti da je K&K Monarhija povela tzv.svinjski rat (sankcije)protiv Srbije 1906g.radi Prage.Praga je pored kamiona proizvodila i topove,a Srbija je umesto praginih,kupila Francuske Kreuzore,koji su se u Balkanskim Ratovima bolje pokazali i od Krupovih (imali ih Turci).

  9. siniša rkman says:

    srbi govore da nebi na hrvate a hrvatska omladina jedva čeka taj rat da i oni zarade braniteljske mirovine kao i njihovi roditelji dožive i oni svoju ratnu avanturu sa kojom će se moći hvaliti i da se dodatno naplate srbima jer misle da nisu dovoljno kažnjeni u prošlom ratu verujtemi da u hrvatskoj rat više priželjkuje narod nego politićari da vidite samo kakva je pobuna bila zbog zbog dvopismenih natpisa

    • VERA BENJAMIN says:

      Da, Hrvati su odlični ratnici kada im pomaze 50 drzave NATO, ili kada krajem 1944 udju u rat i 6 meseci es "bore " na pravoj strani...Poltronski narod bez kičme i Souveränitäten!

  10. Milan CG says:

    Po prvi put da se složim sa Neronom, naša istoriografija je katastrofalna i zaista imamo velikih rupa u njoj kao i brdo pogrešnih zaključaka nego to je duga priča. A što se tiče toga da se posle raspada vidi ko je dokle dogurao sa ekonomijom, ne zaboravi kako su nas osakatili sa sankcijama i to ne jednom, pa zatim bombardovanje, pa žuta pljačka, pa Milova pljačka(sve pod patronatom zapada) itd. Za to vrijeme hrvati primaju pomoć za obnovu posle rata pa se nakon toga nesmetano razvijaju.

    • Harry Neron says:

      Za večinu ružnog što vam se dogodilo u SCG, ili SRJ kako očeš krivi su Sloba i Baba Jula jer sta silom ili milom htela da vladata vašom teritorijom. Ako si porčitao knjige Bore Jovića o tom razdoblju sve mora da ti bude jasno, ako nisi pripuručujem jer je Jović u svom zanosu izeno sve i svašta i mnogo toga na što se sumnjalo ali nije bilo materialnih dokaza ali je on sa svojim knjigama razotkrio kde se ti dokazi nalaze i izašli su na videlo dana. Imaš njegove knjige i u elektrnskom formatu tako da ne trebaš ni do biblioteke ili knjižare nego samo odkucaj Borisav Jović u tražilicu i otvore se naslovi.

  11. Dragan says:

    Ljudi molim vas da ako pisete o necemu ovako ozbiljnom bar malo vise pretrazite istoriju. Prvi deo se bazira na strahu Austrougarske od Srbije koja je samostalno uzela svoju nezavisnost. Ta ista Srbija je bila pod okriljem ustrougarske cak poslednjih 20godina 19. veka. Naravno da je Austougarska zelela da pocepa narode, ali vi opet stavljate u kos Antu Starcevica i Hrvate koji su imali jugoslovensku ideju koja isto nije isla na ruku Austorugarskoj, a cak vise od 90% Hrvata u Dalmaciji je bilo za zajednicku dravu(u Hrvatskoj i Slavoniji oko 60%). Sad dolazimo i do druge vase teze o tzv. komunistickoj lazi i podmetacini. Cinjenica je da je policijski i vojni aparat bio u rukama. Cinjenica da je vidovdanski ustav 1921. bio donet jedva obicnom vecinom u parlamentu na insistiranje srpskih stranaka. Cinjenica da su Slovencima, Hrvatima skinute neki oblici ne velike autonomije koji su ipak imali. Na tako slozenom prostoru jednostavno je napravljeno 33 oblasti i nastavljeno kao da smo se prosirili za tri sela u Bugarskoj. Naravno da je zagreb napredovao, ali to nije tema ovo ga i vi pravite zamenu teza. Nisu samo Srbi krivi lose funkcionisanje prve Jugoslavije, ali su bili dosta slepi za potrebe drugih zaslepljeni pobedom u ratu i velikom nagradom i to je druge narode oteralo anti srpsko raspolozenje, kao sto su i mnogi muslimani oterani u anti srpsko raspolozenje zbog naseg spajanja pravoslavlja sa osecajem srpstva. Sto se tice poslednje stvari, desio se klasican gradjanski rat, tako da su svi krivi, ali isto tako svi ce kriviti druge. Samo malo ako pisete ozbiljan kriticki tekst, a ovoj temi se svakako moze dosta napisati budite objektivniji i sire sagledavajte situaciju.

  12. Miša says:

    Milovane, Srbija o kojoj piše članak je odavno već nestala, što dokazuje pismo kojim si napisao svoj komentar. Današnji Srbi ne samo da nisu nacionalno osvešćeni, već su i lenji da se osveste. Mnogi svoju lenjost prikrivaju navodnim kosmopolitizmom (nadnacionalnim osećanjem, osećanjem građanina sveta), neki evropeizmom, a neki defetizmom. Spasa nam nema jer smo ovim trima izgovorima, zatrovali i našu decu, kja su budućnost Srbije i Srba kao naroda.

  13. ilija says:

    nema to veze sa zivotom, ta tvoja prica.Nit je Tito selio tvornice u srbiju za vreme Informbiroa, nego obrnuto,iz Srbije u Hrv i Slo. A ni Hrv,ni Slo nisu fabrike i mostovi unnistavani krstarecim raketama, nego u Srbiji, tako da vasa prica ne drzi bas vodu

  14. da da says:

    Harry Neron prvo momak nauči koristiti slova Č i Ć tamo gde pripadaju u rečenici,tek onda možemo pričati o tvojoj neobaveštenosti u vezi istorije,ali o tačnim činjenicama,a ne o nebulozama koje prosipaš po ovom sajtu..

  15. A.Mladenovic says:

    Interesantno! Pozivaš se na razum a pominješ Istočno i Zapadno Rimsko Carstvo 395.? Tekst jeste loše napisan probiranjem tj "cherry picking" metodom al' to što ti pišeš je maliciozno, neistina a i glupo. 1500 godina nakon te podele ti i dalje živiš u tim snovima a drugima držiš lekcije o tome kako nisu razumni. Prvi okrunjeni hrvatski kralj na primer je svoje insignije primio upravo od Vizantijskog cara u 10. veku. Šest vekova nakon te podele Hrvati su svoju krunu primili iz ruku Imperatora Istočnog Rimskog carstva: " the Eastern Roman Emperor named Stjepan Držislav Patriarch and an Exarch of Dalmatia, which gave him formal authority over the Theme of Dalmatia. Stjepan Držislav received royal insigia as an act of recognition from the Byzantine Emperor." Svi kraljevi ali ama baš svi do njega su bili "narodni kraljevi" uključiv i mnogoslavljenog Tomislava. Zatim: Po tebi istorija nakon 395. pa ni Turska ekspanzija tokom koje je Budimpešta bezmalo 170 godina bila turski grad kao i Bosna, Dalmacija, ali i delovi Slovačke, Ukrajine.reformacija, Tridesetogodišnji rat, pa ni bosanski Muslimani na kraju krajeva ... ne postoji. 'Ajde? Srbi su vekovima u masama živeli, žive i živeće preko granica koje su Rimski imperatori nacrtali krajem 4 veka i osim kod nekih sumanutih katoličkih fanatika ona nema značaja. Poprilično ti je bizarna argumentacija sa kojom možda možeš da palamudiš neke Srbe al' ne sve.

  16. gaga says:

    Nerone da li si cuo za ugovor izmedju srpskog kralaja Milutina i francuskog kralja Karla od Valoa? veruujem nisi e u tom ugovoru sve te zemlje koje ti sporis i Hrvatska sa njima bile su smao srpske pokrajine!

  17. M says:

    Srbi su zapravo istocni hrvati,jedni od pravoslavnih,jer vise od pol Europe je Hrvatska.Hrvati su genetski najstariji,tu su već mnogo tisuća godina (i praoci 80% Europljana),i najvise je tog izvorisnog gena upravo u HR.Samo vama srbima još nije jasno da ste zapravo vi hrvati,kao i 80% Europljana.Nije Papa džabe sklopio exkluzivni sporazum s hrvatima,da će biti predziđe kršćanstva.A kad Papa padne,neće više biti ni obaveze da hrvati ne ratuju izvan svojih granica.Pa će proširiti kršćanstvo dokle treba i objasniti svima da su braća i sestre u Bogu.A tko to bu ometal,bu i platil.

  18. siniša rkman says:

    u Hrbatskoj su za novi rat najzainteresovanija hrvatska omladina koja se tek bila rađala u vreme prošlog rata jer i oni hoće da dožive svoju ratnu avanturu sa kojom će se moći hvaliti da se dodatno naplate srbima jer misle da ovi nisu dovoljno kažnjeni i najvažnije da na brzinu steknu ratne penzije pa da ostatak života nemoraju ništa raditi kao što su stekli i ove starije generacije u prošlom ratu.

  19. El Capitano says:

    Najvece zlo ovoga sveta su ustasende. Tu bagru treba za vek vekova ocistiti.

  20. Jedan od nas says:

    Vidim iz dosta komentara,da niko ne pise/ne kucka"hladne glave",nego iz animoziteta prema susedima/komsijama..Pa vidite ljudi..Vi,Hrvati,hteli to ili ne,izmisljali vasu istoriju/povjest,ma,mozete,sto se mene tice,da falsifikujete celokupnu svoju proslost..Ali to istinu ne moze promeniti.A istina je(koliko god ona bila,cak i nama,Srbima ogavna i odbojna)da vi,Hrvati,genetski,istorijski,jezicki,obicajno-nemate blizeg naroda od nas Srba..Nemate.Mozda vi obozavate Vatikan,ali Vatikan je crkvena drzava Rimokatolicke Crkve.Mozete da volite Nemce,ali oni su Germani,oni su narod Zapadne Evrope,narod sa"severnjackim","hladnim",vecinski protestantskim pogledima na svet.Tako i mi sa Rusima.Jesu Rusi Sloveni i Pravoslavci,ali su narod takodje sa severa,i ono najvaznije-oni su velik narod.A"veliki"nikada ne razumeju u potpunosti male narode.Mi,Juzni Sloveni,ne moramo(a niti hocemo,mnoogo je"zle krvi medju nama",ne ulazim u to ko je kviv,ne podnosimo se,i to je fakat!)da zivimo jedni sa drugima,ali smo primorani da zivimo jedni pored drugih.Hajde,da onda,makar za dobro nase dece,i njihove dece,pokusamo da gradimo,kakav-takav odnos medju susednim narodima.Posto se mi mozemo"klati"narednih sto,dvesta godina.Ali,cemu to vodi?Prosperitetu?Nacionalnom ponosu?Pa,zapad nas je sve kupio,da prostite,"guze nas"i jedne i druge,odavno niti Srbi,ni Hrvati nemaju nikakvog nacionalnog ponosa,kada su sve rasprodali belosvetskim barabama.Sve banke,sve drzavne kompanije,samo sto ne pocnemo i svoj vazduh da prodajemo strancima.I dok se oni zadovoljno smeskaju,mi jos"drvimo"ko je kriv"za ovo ili ono..Hajde da se i dalje ne volimo,ali da malo"smanjimo dozivljaj",i da malo mislimo o buducnosti.Ja sam prvi stalno bio u proslosti.Naslusao sam se prica o ratovima.Stalno sam vodio rasprave,ko je kriv,sta se sve ovde,u regionu desavalo,i zasto?Zato sto sam iz vojnicke porodice.I zato sto volim istoriju.Naslusao sam se prica i o srpsko-turskim i balkanskim ratovima i o 1.svetskom,pa do 2.svetskog i ratova 90tih.Cak je moju generaciju uhvatio i rat na Kosovu i Metohiji.Neki od mojih poznanika i drugova su ratovali,neki su,nazalost poginuli,neki su bili ranjeni,a neki su se vratili,ali nikada vise nisu bili kao pre.Mnogi su de odali alkoholu,drogi,itd..Neki su,cak godinamaa kasnije,izvrsili samoubistvo,zato sto je mozda rat prosao,ali se za njih,izgleda nikada nije zavrsio..I,da li nam to opet treba?Da takve ratove ponavljamo na svakih 20ak godina?Dok se svi ne pokoljemo!?To ne vodi nicemu,zato sto konacno treba da zivimo za svoju zemlju(ali i za sebe),a ne samo da ginemo za svoju zemlju..

    • Sanja says:

      Bravo!

  21. Dušan Buković says:

    U ovom kontekstu nije bez interesa da pomenemo izvesne biografske beleške o Milošu Miniću (1914-2003), kroatofilu, Brozovom velikohrvatskom emisaru kod Draže Mihailovića, jednom od vođa studenata komunista i skojevaca na Beogradskom univerzitetu, koji su bili obuhvaćeni paramilitarnom komunističkom, internacionalističkom i kroatofilskom propagandom, među kojima su se posebno isticali u antisrbskoj i antidržavnoj aktivnosti pobesnela deca buržoaskog, beogradskog, rajetinskog, denacionalizovanog i degenerisanog establišmenta. Minić je bio u više mahova hapšen radi nošenja transparenata na kojima su bile ispisane različite paramilitarne komunističke fraze i parole, kao i radi izvikivanja različitih paramilitarnih komunističkih fraza i parola na internacionalnim studentskim demonstracijama u Beogradu, između kojih da pomenemo: Živela solidarnost revolucionarnih radnika i seljaka i ostalih nacija Jugoslavije a pre svega Srbije sa Albanskim naconalno-revolucionarnim pokretom i Kosovsko-Metohijskim Komitetom! • Dole sa krvavom srbijanskom monarhijom! • Živela borba rashodovanog i ugnjetenog albanskog naroda za nezavisnu i ujedinjenu Albaniju! • Dole veliko-srpska politika nacionalnog ugnjetavanja! • Živela samostalna Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Slovenija, Bosna, Vojvodina i Srbija! • Živela federacija nezavisnih radničko-seljačkih republika na Balkanu! • Dole veliko-srpska hegemonija! • Živela Balkanska komunistička federacija! • Živela Komunistička Internacionala! • Živela radničko-seljačka vlada! • Dole sa vojno-fašističkom diktaturom! • Dole veliko-srpska politika nacionalnog ugnjetavanja! • Dole hegemonističko-imperijalistička politika krvave vladavine veliko-srpskog fašizma! • Živele radničke i seljačke sovjetske vlade u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Kosovu, Crnoj Gori, Bosni i Vojvodini!… *** Imajući u vidu da su se „srpski“ komunisti – kroatofili udružili sa ljutim srbskim neprijateljima, da su planski zaoštravali nesuglasice između pojedinih pokrajina i da su izazivali versku i nacionalnu mržnju jednih protiv drugih, da bi ih doveli do najoštrijih sukoba. Imali su izrazito neprijateljski odnos prema srbskom narodu i državi, prelazili su preko vitalnih interesa svoje otadžbine i svoje srbske nacije iz koje su poticali, u potpunosti su prihvatili antisrbsku, rasističku bečko-berlinsku marksističku propagandu i fabijansku, bundističku, boljševičku „doktrinu“ sovjetskog dikatora J. V. Staljina, „da oni imaju pravo i dužnost da svakog socijalistu ugnjetačke nacije, koji ne vodi ovakvu propagandu, smatramo imperijalistom i nitkovom…“ (Vidi: Staljin J. Pitanje lenjinizma, Beograd, 1946, str. 60). Sve je to bilo unapred pripremljeno, organizovano i usmeravano jer je glavna oštrica trulog buržoaskog, eksperimentalnog, rasističkog nacional-socijalizma, fašizma i Brozovog velikohrvatskog, robovlasničkog, korporativnog intermariumizma, bundizma, trockizma-boljševizma, fabijanizma, kao i rajetinskog „srpskog“ kroatofilskog establišmenta bila usmerena u HH stoleću u borbi protiv našeg nesrećnog, potlačenog, obespravljenog, osakaćenog i obezglavljenog srbskog naroda. Brozovi komunisti su uz pomoć ljutih srbskih naprijatelja „dokrajčili srpstvo kakvo je vekovima stvarano, negovano i poštovano“, prema jednoj oceni profesora Dušana Batakovića. Opšte je poznato da je Minić za vreme pokretanja Brozove buržasko-demokratske revolucije u Srbiji 1941 sarađivao sa izvesnim četničkim odredima Kraljevske Jugoslovenske Vojske u Otadžbini, koji su bili pod komandom Draže Mihailovića. Dva puta je odlazio sa komunističkim partijskim rukovodiocima na Ravnu Goru. Na dan 19. septemra 1941. godine sastao se i sa Dražom Mihailovićem u selu Struganiku kod Valjeva. Bio je u pratnji višestrukog agenta Josipa Broza Tita, piligrinskog fratra, samoproglašenog genralnog sekretara KPJ i Pavelićevog velikohrvatskog emisara, koji je radio i za Hitlerov ABVER, prema svedočenju nemačkog obaveštajca, Bernarda Emskotera na sudskom procesu u Hamburgu 1946. godine: „Tito je bio naš agent. Zato je Otsek za Balkan, Ministarstva spoljnih poslova Trećeg Rajha, ubacio Tita preko Švajcarske u Jugoslaviju. Naši stručnjaci smatrali su da se moraju aktivirati sve raspoložive snage protiv monarhista i srbske dinastije, snage na čijem se čelu docnije pojavio Mihailović…“ (Vidi: The Chicago Tribune, 6. June, 1946; The New York Evening Sun, 12. June, 1946). Na drugom sastanku sa Dražom Mihailovićem 26. oktobra 1941. godine Broz je zahtevao da sastanku prisustvuje engleski komandos, kapetan Hadson, sa kojim je bio u vezi, koji je bio u misiji engleskog intelidžens servisa radi pokretanja diverzantskih akcija u Srbiji, koje su izvođene na zahtev Viktora Rotšilda, šefa engleskih diverzantskih i obaveštajnih servisa BIC-a i MI5 u toku Drugog svetskog rata (Vidi: Ben Macintyre, Agent zigzag – A true story of nazi espionage, love, and betrayal, New York, 2007, str. 160; Lynn Philip Hodgson, Inside – Camp X, The top secret World war ‘secret agent’ training school’ – Strategically placed in Canada, Port Perry, Ontario, Canada, 2002, str. 206/208). U vezi s tim pomenuli bismo Enver Hodžu, koji je to prezentirao u knjizi, koju je objavio pod naslovom “Imperialism and the revolution” u kojoj doslovno piše da je Broz „tajno radio za intelidžrns servis…“ – “The Yugoslav revisionist leadership with Tito at the head, which had long been worked on secretly by the Intelligence Service… The rabid anti-communist, Churchill, took a direct and personal part in ensuring that Tito and his group were placed in the service of capitalism. During the war he sent ‘his most trusted friends’, as the British leader put it, and later his own son, to Tito’s staff. Eventually, he himself met Tito in Naples of Italy in May 1944, in order to make quite sure that Tito would play no tricks…” ( Vidi: Enver Hoxha, Imperialism and the revolution, Tirana, 1979, str.51-54). Kakvu značajnu i važnu ulogu je igrao jugoslovenski robovlasnik i diktator Josip Broz Tito u buržoaskom zapadno-evropskom i američkom imperijalistiočkom establišmentu, vidi se i po jednom razgovoru, koji je vođen između Rokfelera i njega. Za vreme njihovog razgovora, Rokfeler je rekao Brozu: „Svet te treba i ja mislim da si to pokazao još više na nedavnim sastancima u Havani gde si igrao veoma važnu ulogu…“ – “Rockefeller says to Tito: “The world needs you and I think you have demonstrated that even more at these recent meetings in Havana where you played a very important role…” (Vidi: Larry Abraham, Call it conspiracy, Wauna, Wa., USA, 1985, str. 38). Imajući na umu da je Broz 1941. godine stigao iz Hrvatske u Srbiju sa znanjem i odobrenjem hrvatskog poglavnika Ante Pavelića i Eugena – Dide Kvaternika, šefa javne sigurnosti “Nezavisne Države Hrvatske”, sina hrvatskog maršala Slavka Kvaternika i engleskog intelidžens servisa, radi izvođenja Rotšildovih diverzantskih akcija i pokretanja tz. buržoasko-demokratske revolucije, kako to kažu „srpski“ komunisti-internacionalisti u duhu njihove terminologije, koja im je poslužila samo kao nagli prelaz u permanentnu intermariumsku-fašističku, veliko-hrvatsku, fabijansku , bundističku i trockističko-proletersku revoluciju. Što se pak tiče Brozovog odlaska iz Pavelićevog Zagreba u Beograd 1941. godine, jedno svedočanstvo je ostavio engleski konzul u Kraljevini Jugoslaviji, Stefan Klisold u knjizi koju je objavio pod naslovom “Whirlwind – An account of Marshal Tito’s rise to power”, gde između ostalog stoji: „Kada je bila obrazovana Pavelićeva „Nezavisna Država Hrvatska“, u kojoj je pod bajonetima Italijana i Nemaca bila ustoličena ustaška vlast, prišao je jednog dana Poglavniku šef javne sigurnosti „NDH“, Dido Kvaternik i rekao mu: ‘Ti se Poglavniče sećaš kako je Lenjin došao da podigne revoluciju u Rusiji. Nemci su ga propustili preko svoje zemlje u jednom blindiranom vagonu. Mi ne bismo mogli naći dragoceniji ekspert za Srbiju od Tita. Srbi će imati da plaćaju za to sledećih dvadeset godina…’ Poglavnik je bio oduševljen i odmah je Kvaterniku dao upustva da se Tito prebaci u Srbiju…“ (Vidi: Stephen Clissold, Whirlwind – An account of Marshal Tito’s rise to power, London, England, 1949, str 99). Takođe, imajući na umu da su komunisti, politički osuđenici, koji su bili na izdržavanju kazne u kaznenim zavodima u Sremskoj Mitrovici i Leopoglavi, paktirali sa hrvatskim ustašama i zajednički radili na rušenje Jugoslavije. O tome njihovom paktiranju pisali su oni sami u knjizi koju su objavili pod naslovom „ROBIJA“, koju su ilegalno publikovali u Zagrebu, 1936. godine (Vidi: Uređivački odbor, Robija, Zagreb, 1936). O saradnji hrvatskih ustaša i „srpskih“ komunista-internacionalista, kroatofila i rajetina pisao je Pavelićev i nemački gost u Zagrebu, Brozov emisar i komunistički ideolog Milovan Đilas u knjizi koju je objavio pod naslovom “Memoari jednog revolucionara”, gde doslovno stoji: “ …da su hrvatske ustaše usvojili i priznavali srpske komuniste jedino zbog toga što su smatrali da su oni postajući komunisti prestajali biti Srbi…” – “He accepted the Serbian Communist only because he assumed that becoming Communists they had ceased to be Serbs…” (Vidi: Milovan Djilas, Memoir of a Revolutionary, New York, 1973, str. 220). Đilas je zaista bio u potpunom pravu. Takođe i Draža Mihailović je došao do takve ocene, prozreo je ulogu Brozove veliko-hrvatske, intermariumsko-fašističke, fabijanske, trockističko –bundističke, boljševičke i kroatofilske rajetinske klike u Srbiji, kada je svojim potčinjenim komandantima rekao: “Treba da znate da se na čelu partizana nalaze Hrvatske Ustaše, kojima je za cilj da gurnu naš narod u bratoubilački rat” (Vidi: Jovan Marjanović, Prilozi istoriji sukoba NOP i četnika Draže Mihailovića u Srbiji 1941 godine, Istorija XX veka – Zbornik radova, Knj. I, Beograd, 1959, str. 217). Ono što Draži Mihailoviću verovatno nije bilo poznato, da su “srpski” komunisti-internacionalisti i rajetini istakli na prvom mestu svoju taktičku i strategijsku solidarnost sa hrvatskim ustašamo u toku 1930. godine. Komunisti su u svome časopisu “Klasna Borba”, istakli svoju nameru da ostvare veliko-hrvatske snove intermariumsko-fašističke, fabijansko-boljševičke i bundističko-trockističke permanentne revolucije u Srbiji, gde između ostalog, stoji: “U slučaju revolucije u Hrvatskoj n. pr. dužnost je radnika i seljaka Srbije da se stave, pod vodstvom KPJ, na stranu hrvatskih masa i protiv vojno-fašističke diktature. Oni ne smeju pucati na hrvatske ustaše; oni ne smeju prevoziti vojnike i municiju; oni moraju objaviti masovni politički štrajk” ( Vidi: Ubavka Vujošević i Žarko Protić, Klasna Borba, Organ KPJ, Sekcija komunističke Internacionale, Knjiga II, 1930, 1934 I 1937. Reprinit izdanje. Izvori za istoriju SKJ – Izdavački Centar Komunist, Beograd, 1984, str. 816). Kada je krajem 1941. godine posle pada tz. „Užičke republike“ glavnina Brozovih velikohrvatskih partizanskih proletera i Rotšildovih diverzanata pobegla iz Srbije u Crnu Goru a zatim i dalje u zapadnu Bosnu, Minić je ostao u Srbiji da se skriva po seoskim štalama. Kao politički instruktor i rukovodilac paramilitarnih, internacionalnih komunističkih partijskih ćelija oko Čačka, Užica, Valjeva i Požege, nije imao mnogo sreće jer je od partije bio u više mahova ukoren. To potvrđuje i Vera Miletić – “Mira” – “Borka” ( ilegalna imena: Stojadinović Mira i Milovanović Milenija, – p. p.) u jednom dokumentu koji je pronađen među isvesnim spisima istaknutog obaveštajca Kraljevine Jugoslavije, gde stoji: “Miloš Minić, advokatski pripravnik iz Čačka. Učestvovao u studentskom pokretu u Beogradu kao jedan od rukovodilaca. U svom okrugu radio kao partijski organizator 1941 godine, poslat od PK, kao instruktor PK, u Valjevski okrug na rad, gde ostaje do kraja 1942 godine. Zbog slabosti u radu suspendovan i vraćen u Čačanski okrug, gde je danas sekretar OK…” Valja pomenuti da se Miloš Minić skrivao izvesno vreme u toku rata i u štali istaknutog seoskog monarhiste i Dražinog pristalice g. Pantovića u selu Ljutici kod Požege… Nije se usuđivao u toku 1942-44 godine da izlazi iz seoskih štala i da nastavi sa Rotšildovim diverzantskim akcijama protiv nemačkih nacional-socijalističkih pljačkaša i okupatora, koji su streljali u Srbiji za jednog ubijenog Nemca stotinu nedužnih i nesrećnih potlačenih Srba, a za ranjenog pedest. Tako je dočekao i Sovjestsku armiju, koja je odigrala u sporazumu sa izvesnim zapadno-evropskim i američkim imperijalistima presudnu ulogu sa svojim operacijama u Srbiji u jesen 1944. godine, jer je omogućila Brozovoj intermariumskoj-fašističkoj, velikohrvatskoj i antisrbskoj kliki da se dočepa vlasti, što komunisti nerado ističu u svojim ideološkim i propagandnim publikacijama. Jer komunistima propaganda služi kao nauka! (Vidi: Redakcionnaja Kollegoja: Naučnie osnovi kommunističeskoj propagandi – Materiaali meždunarodnoga simpoziuma, Moskva, 1975). U sovjetskom časopisu “Novaja i Novejšaja Istorija”, Moskva, 1960, broj 5, na str. 133, stoji da su sovjetske trupe za isterivanje nemačkih okupacionih trupa iz Srbije upotrebile: devetnaest pešadijskih divizija, pet stotina tenkova, dve hiljade aviona i devet pešadijskih bugarskih divizija (Vidi: Redakcionnaja Kollegoja: Novaja i Novejšaja Istorija, Moskva, 1960, broj 5, str. 133). Istini za volju, na ovom mestu pomenuli bismo i jednu diskusiju koja je vođena između vojvode Pavla Đurišića i generala Draže Mihailovića početkom marta 1943. godine u Crnoj Gori. Đurišić je za vreme diskusije izložio plan da u sadejstvu sa izvesnim četničkim jedinicama iz Srbije, Crne Gore, Istočne Bosne i Hercegovine napadnu Brozove proletere na Neretvi. Međutim, Mihailović je to odlučno odbio! Đurišiću je rekao: “Ja moram da sačuvam Srbiju za odlučnu akciju. Mene ne interesuju Brozovi proleteri, ja ću Beograd zauzeti za 24 sata!” Đurišić je bio iznenađjen i nije očekivao takav odgovor. Vratio se potišten sa štabskom četom u svoju jedinicu, koja se nalazila na jednoj visoravni iznad Kalinovika, legao je na travu, otkinuo je slamčicu i počeo da je gricka, okrenuo se prema zalasku sunca, uzdahnuo i progovorio: “Zlo će biti, ne bilo ga!…” Ovaj slučaj je ostao u dubokom sećanju poručniku Urošu M. Zonjiću, oficiru u štabu Vrhovne Komande Kraljevske Jugoslovenske Vojske u Otadžbini. Tri godine kasnije, Draža se slično izrazio i za vreme montiranog procesa 1946, kada je odgovarao na postavljena inkvizitorska pitanja Mloša Minića, rekao je: “… Srbiju kao jezgro morao sam sačuvati za glavnu akciju!” Događaji su pokazali da je Beograd bio i za Broza i njegovu velikohrvatsku, intermariumsku-fašističku i „srpsku“ kroatofilsku paramilitarnu rajetinsku kliku od vitalnih interesa za otimanje vlasti a ne Zagreb u kojem su hrvatske ustaše ostale celu jednu nedelju posle Hitlerovog samoubistva. Vrlo je interesantan podatak dr Miloša Sekulića, da je Draža Mihailović uoči tz. „Baškog kongresa“ pokušao u januara 1944. godine da preko anglo-američkih obaveštajnih servisa, koji su organizovali, usmeravali i kontrolisali mračne sile na Balkanskom poluotoku, kao što to čine i danas, da stupi u pregovore sa veliko-Hrvatom, sovjetskim, zapadno-evropskim i američkim imperijalističkim agentom Josipom Brozom Titom. Prema dr Milošu Sekuliću Draža Mihailović je preko njega i preko tz. „privremenog nacionalnog odbora tražio od naše Vlade u Londonu da se anulira Obznana i prizna Komunistička partija…“ (Vidi: Dr Miloš Sekulić, Glas srpske opštine, London, England, broj 319, od 24. aprila 1974, str. 4; Mihailo Minić, Rasute kosti – 1941- 1945, Detroit, Michigan, U. S. A., str.81). Obznana je ukinuta na zahtev Draže Mihailovića Kraljevskom Uredbom br. 893 od 17. novembra 1943. godine po kojoj se stavljaju van snage: a) Zakon o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi sa svima njegovim izmenama i dopunama, i b) Zakon o Državnom sudu za zaštitu države sa svima njegovim izmenama i dopunama…“ Ovu Uredbu su potpisali: Kralj Petar II, pretsednik Vlade dr Božidar Purić, i ministri: Vladeta Milićević, Svetozar Rašić, Ivo Čičin-Šain i dr Borislav Anđelinović (Vidi: Službeni deo Kraljevske Uredbe, Službene novine Kraljevine Jugoslavije -Ratno izdanje, Kairo-London, 31 decembar 1943). Među izvesnim spisima istaknutog obaveštajca Kraljevine Jugoslavije, koje je meni pred smrću ostavio, pronađeno je i jedno Minićevo pismo sa Upitnikom za Kadrove, koje je lično potpisao i svojeručno napisao o sebi 20. avgusta 1943. godine. Pitanja na koja je morao da odgovori komunističkoj ćeliji Pokrajinskog Komiteta KPJ za Srbiju, bila su sledeća: I. OPŠTI PODATCI 1. Ime i prezime, kao i partijsko ime ukoliko ga je imao? 2. Dan mesec i godina rođenja, mesto rođenja i srez? 3. Tadanje zanimanje? 4. Šta mu je bio otac po zanimanju i ima li koga iz porodice u službi neprijatelja? 5. Čitav period školovanja i vaspitanja, bračno i porodičo stanje, da li je pre stupanja u partiju bio član kakvih političkih, sportskih i kulturnih organizacija, odnosi sa drugaricom (ženom, ako je ženjen), imovno stanje i materijalni uslovi za vreme školovanja, da li je bio u kakvoj državnoj ili privatnoj službi gde i koje vreme? 6. Da li je pre stupanja u partiju bio član koje druge političke partije ili njene omladinske organizacije? II. PARTIJSKA BIOGRAFIJA 7. Koje je godine postao član partije i pri kojoj partijskoj organizaciji? 8. Ime člana partije koji ga je uveo u partiju? 9. Da li je polozio kakvu specijalnu partijsku zakletvu ili dao naročitu obavezu? 10. Da li je prethodno i koliko vremena bio član SKOJA (Saveza Komunističke Omladine Jugoslavije)? 11. Da li je bio član i funkcioner kakvih udruženja koja su imala levičarsko komunistički karakter i kao takva bila pod kontrolom partije gde i koliko? 12. Detaljan partijski razvoj i staž i funkcije koje je zauzimao? 13. Da li je učestvovao na pojedinim partijskim konferencijama i kongresima? 14. Kako je od nadležnih foruma ocenjivan njegov partijski rad pre 1942? 15. Da li je kada i radi čega kažnjavan od strane nadležnih partijskih foruma? 16. Da li je i kada hapšen od strane policije, odgovarao pred sudom i bio na robiji? 17. Kako se je držao pred klasnim neprijateljem ? 18. Kritika, samokritika, mane i nedostatci, karakterne i ostale lične osobine? 19. Učesće u Partizanskoj borbi? 20. U kojima je partizanskim odredima sve bio i koliko vremena? III. NIVO IZGRADNJE 21. Koja je važnija dela iz oblasti marksizma i lenjinizma sve pročitao i prostudirao? 22. Opšti nivo partijske izgradnje? 23. Znanje iz oblasti marksizma i lenjinizma? 24. Da li je pohađao kakav partijski kurs gde i kada? 25. Da li ima kakvih specijalnih stručnih znanja iz oblasti marksizma i lenjinizma? *** Kao što se vidi pitanja su vrlo detaljna, ozbiljna i delikatna. Na njih se pod pretnjom stroge partijske kazne u slučaju davanja lažnih i nepotpunih podataka moralo tačno i brzo odgovoriti i vrdanja nije bilo. Odgovori na ova pitanja pružali su prilično tačnu i jasnu sliku o političkom i partijskom radu, nivou izgradnje, karakternim i moralnim osobinama tadašnjih partijskih i državnih rukovodilaca. A sada da verno prenesemo ono što je u to i po partiju a i po njegov dalji partijski razvoj i uspon u kritično vreme avgusta 1943, jedan od najvažnijih od njih naročito po svojoj ulozi kao Javni tužilac Miloš Minić – Crni – Milutin napisao. (Njegov izveštaj napisan je na jednom tabaku grube ratne fabrikacije izbledele karirane hartije, hemijskom plavom olovkom, jedva čitljivim i dosta nesređenim i nervoznim rukopisom i zauzima prve dve srtrane tabaka i od treće jednu četvrtinu. Minić je pokušao da odgovori na svih 25 postavljenih pitanja, samo je u svome odgovoru preskočio sa pitanja pod rednim brojem 18) na pitanje pod red. brojem 23. Iako je i na manja važna pitanja pod red. brojevima 19, 20, 21, i 22, koja se uglavnom tiču nivoa partijske izgradnje i obrazovanja, učešća u partizanskim odredima i t.d., ipak više negativno odgovorio. Odgovor glasi: *** I. OPŠTI PODATCI Zovem se MILOŠ MINIĆ sa partijskim i konspirativnim imenom – Milutin – Crni. Rođen sam 28. 8. 1914 u selu Preljini, srez Ljubićski, Srbija, Jugoslavija. Po zanimanju sam advokatski pripravnik. Otac mi je po zanimanju samoupravni ( opštinski ) činovnik i nemam nikog iz uže porodice u službi neprijatelja. Po svršetku osnovne škole učio sam i svršio osmorazrednu gimnaziju u Čačku. Po svršetku gimnazije upisao se na Pravni fakultet ( Univ. u Beogradu ). Završio studije na ovom fakultetu i zaposlio se u privartnoj službi. Na službi ostao 8 meseci. Za vreme studija sam se izdržavao od lične zarade i živeo u teškim materijalnim uslovima. Na drugoj godini studija oženio sam se sa (Milkom Janković ) studentkinjom filozofije iz Čačka. Lični odnosi između mene i drugarice bili su i do danas ostali čisti i drugarski. U mladosti u gimnaziji bio sam dve godine član Sokolskog Društva ( gimnastička organizacija pod kontrolom države) i sportskih futbalskih klubova. Pre stupanja u KPJ nisam bio član nijedne druge partije niti sam pripadao omladinskoj organizaciji kakve druge partije. II. PARTIJSKA BIOGRAFIJA Član KPJ postao sam 1936 godine u Beogradskoj univerzitetskoj organizaciji. U partiju me je uveo drug Puniša Perović, stud. prava. U partiju sam stupio a da prethodno nisam bio kandidat. Od proleća 1935 do zime 1936 bio sam član u Univerzitetskoj organizaciji SKOJA . Pored toga bio sam član rukovodstva Opšte studentske Menze, Studentskog Pravničkog Društva, Udruženja Studenata za Uzajamnu Pomoć ( Potporna Zadruga) u Apstinenskom Studentskom društvu (Antialkoholičari) i u Ujedinjenoj studentskoj Omladini povremeno kao predstavnik Narodnih studenata. Što se tiče mojih funkcija u partiji i SKOJU one su se kretale ovako: Bio sam kratko vreme u Fakultetskom rukovodstvu SKOJA. U 1938 bio sam kratko vreme u Oblasnom Komitetu Partije za Srbiju kao rukovodilac SKOJA, bio sam kratko vreme u Univerzitetskom rukovodstvu partije, a posle toga član OK (Okružnog Komiteta) Partije za okrug Čačak 7 – sedam meseci, Okružni rukovodilac i sekretar Okružnog Komiteta Partije za Kruševački Okrug, zatim Pokrajinski instruktor pri Okružnom Komitetu Valjevo i sada (avgust 1943) sekretar OK (Okružnog Komiteta Čačak). Na Partijskim konferencijama i kongresima nisam bio nikad. Odnosno bio sam na jednoj okružnoj konferenciji OK Čačak i jednoj okružnoj konferenciji OK Kruševac. Zatim sam bio na tri pokrajinska partijska savetovanja u 1940 godini dva put i jednom pred rat 1941 (datuma se ne sećam). Što se tiče ocene moga partijskog i političkog rada od strane nadležnih partijskih foruma mogu da izjavim sledeće: Nadležni Forumi nisu mi saopštavali kako su ocenjivali moj rad pre 1942 godine – mislim da su ocenjivali dobro. Moj rad od marta 1942 do avgusta 1943 godine, PK (Pokrajinski Komitet za Srbiju) ocenio je kao slab. U aprilu 1943 PK mi je saopštio da sam kažnjen skidanjem sa funkcije instruktora PK i opomenom zbog neprijateljskog držanja u slučaju istrage po slučaju druga “SELJAKA” ( Mirka Tomića, – p. pr.) i događaja na teritoriji OK Valjevo od decembra 1941 do marta 1942 godine. Kao i zbog slabih rezultata rada na teritoriji OK Valjevo u razdoblju od aprila 1942 godine do februara 1943 godine. Na pitanje u vezi sa mojim hapšenjem i kažnjavanjem od strane policijskih vlasti kao i o mome držanju u teškoj situaciji u rukama klasnog neprijatelja (policije) mogu da izjavim sledeće: Hapšen sam od policije više puta i kažnjavan policijskim kaznama (najveća kazna 40 dana zatvora). Pod istragom nisam bio. Uprava Grada Beograda tražila me u zimu 1939 godine po terećenju Kragujevčana zbog brošure “Ko ima pravo da govori u ime Srbije”, ali sam tada otišao u ilegalnost i proveo mesec i po dana, posle čega sam se legalizovao. Zatim po naređenju Ministarstva Unutrašnjih poslova Uprava Policije u Čačku tražila me je da me uputi u logor u proleće 1940, ali sam tada opet otišao u ilegalnost i kao ilegalac živeo i radio sve do napada Nemaca na našu zemlju (6 aprila 1941 godine). Nisam imao prilike da se nađem u težoj situaciji u rukama klasnog neprijatelja. O mojim karakternim i ličnim osobinama, odanosti partiji i snalažljivosti, uspesima i slabostima u partijskom radu mogu da kažem sledeće: Mislim da sam odan partiji, pošten, požrtvovan, u redu, tačan u izvršenju zadataka, mislim dalje da nisam kukavica, da nisam neinicijativan, da sam disciplinovan i da nisam nesamokrtitičan. Dalje o svojim slabostima mislim: da sam plahe naravi, da mi se ponekad dešava u radu da upustajući se u sitnice gubim iz vida glavne stvari, da nisam dovoljno oštar u kritici pogrešaka i slabosti drugih drugova, bolje reći da sam i suviše blag. U 1942 ( bio napisao i 1943 pa zatim precrtao, – pr. p.) godini ispoljio sam nesnalaženje u teškim uslovima rada, zadrt i nepartijski stav u slučaju druga “Seljaka” (Mirka Tomića, – pr. p.). Najzad često se dešava da preuzimam na sebe i dužnosti koje bi trebalo drugima dodeliti, ne sprovodeći na taj način pravilnu raspodelu rada. III. UČEŠĆE U PARTIZANSKOJ BORBI Od početka stvaranja partizanskih odreda u našoj zemlji partija mi je dodeljivala sve do danas ( avgusta 1943) dužnosti partijskog funkcionera van odreda, pa prema tome u odred nisam ni stupao. IV. NIVO IZGRADNJE Pročitao sam prilično veliki broj knjiga Marksa, Engelsa, Lenjina i ( manje ) Staljina. Neke na pr: Istorija SKP Boljševika, Osnovi Lenjinizma, Država i Revolucija, Lenjinova knjiga Od Buržoaske ka Proleterskoj Revoluciji, Političku Ekonomiju od više pisaca, kao i još nekoliko naših knjiga učio sam kao udžbenike. Ali moje znanje iz Marksizma i Lenjinizma nije sređeno i sistematsko. Zatim sa velikim brojem osnovnih i glavnih dela Marksizma i Lenjinizma ( na pr: Kapital, ostale Lenjinove knjige, Pitanja Lenjinizma od Staljina, Nacionalno PITANJE od STALJINA), nisam upoznao, pa je moje znanje iz Marksizma i Lenjinizma krnje i nedovoljno. Nikad nikakav partijski kurs nisam pohađao. Istina na Univerzitetu sam mislim u 1938 godini pohađao kurs za SKOJEVCE po problemima omladinske borbe na osnovu odluka VI Kongresa omladinske Komunističke Internacionale. Ni na ovome kursu nisam mogao neprekidno prisustvovati zbog prezauzetosti u masovnim organizacijama u kojima sam u to vreme radio. Ovim kursom rukovodili su drugovi: Pavle Pap, Ivo Ribar i sadašnji izdajnik Ratko Mitrović. Iz pojedinih grana Marksizma i Lenjinizma nemam nikakvih stručnih specijalnih znanja. 20. VIII. 1943 god. MILUTIN *** Ovo bi bili originalni podatci koje je svojeručno napisao i potpisao Miloš Minić sa partijskim imenom Milutin datirani kao što se vidi 20. avgusta 1943, kao svoj odgovor na Upitnik za Kadrove dostavljen mu od strane denacionalizovanog, degenerisanog, rajetinskog i kroatofilskog rukovodstva Brozovog Pokrajinskog Komiteta KPJ za Srbiju i njemu kao takvom izuzev potrebnog objašnjenja za jedno ilegalno ime i dva tri imena Skojevskih kursnih rukovodilaca i predavača, koje Minić u pretposlednjoj tačci spominje smatramo nisu potrebni nikakvi drugi ni naročiti komentari. Jedino da napomenemo, da kada tako visok partijski funkcioner koji je jedno vreme čak pokrivao i tako odgovoran i delikatan položaj instruktora Brozovog Pokrajinskog Komiteta KPJ za Srbiju govori o slabosti svoje partijske i političke izgradnje, šta je tek ostalo za ostale „srpske“ manje istaknute i školovane denacionalizovane i degenerisane rajetinske rukovodioce čije će ispovesti i podatci malo kasnije doći na red. I to glavom Miloš Minić visoko fakultetski obrazovan pravnik, čovek koji je smatran za prvoklasnog teoretičara i izgrađenog ideologa u višim partijskim krugovima denacionalizovanog i degenerisanog rajetinskog establišmenta u Srbiji. Ne izlazi li nesumnjivo iz ovoga da su Komunističku Partiju Jugoslavije sa malim izuzecima a sa njome i građanski rat i revoluciju u našoj nesrećnoj otadžbini vodili i izveli obične neznalice, demagozi, šarlatani i nedoškolovani mediokriteti pa su kao takvi bili čak i u redovima fakultetski obrazovanih ljudi, među koje je spadao u prvom redu i Miloš Minić… Minić je kao Javni tužilac generalu Dragoljubu – Draži Mihailoviću, dobro odigrao svoju dželatsku ulogu u poznatom montiranom procesu jula 1946 godine a kasnije i protiv partijskih drugova prilikom sukoba Kominform – Broz najavljenog zvanično juna 1948. godine. Umeo je da se kao iskusni i konspirativni lisac opredeli i prilagodi u novonastaloj situaciji i u toku 1966. godine, kada je svrgnut Brozov rajetin, Aleksandar Ranković, njegov partijski drug!

  22. Beli Orao says:

    Ako je ovo sve istina a nemam razloga da sumnjam onda ispada kako smo idioti bili tada tako smo i sada ,ćutimo i gledamo kako nam i ovo malo što je ostalo od Srbskog Jezgra razbijaju idioti i vode nas u totalni raspad !!! Na zdravlje Braćo Srbi.

  23. Kosovac says:

    Bili smo optuživani za: 1. Velikosrpsku politiku, 2. Velikosrpsku hegemoniju, 3. Velikosrpsku agresiju. Naravno, to nije uopšte bilo, bili smo šmoklje koji su radile sasvim suprotno od ovih navedenih tačaka. Ništa nam ne bi falilo da smo zaista sprovodili tu politiku, lepo su nam je objasnili….. Pošto smo sada toliko slabi i zaglupljeni, jedini spas nam je da pobegnemo iz zagrljaja ovih Južnih Slovena i spasimo ono što se spasiti da. Ukoliko budemo dobri i ojačamo, prirodno je da krenemo sa ostvarivanjem tih triju tačaka, prethodno treba ukinuti Srbe koji se zgražavaju nad granicama Karlobag Karlovac Ogulin Virovitica….. Ali ne, od toga nema ništa, vidite sada nas novi kralj Aleksandar gura u novu državu Zapadni Balkan. Ajde Jovo nanovo, ali savršenije tucanje.

  24. flamantes says:

    A što se desilo sa Crnom Gorom 1918.?

  25. gaga says:

    Prvo koliko je meni poznato Srbi nisu okupirali zemlje severno od Dunava i zapadno od Drine!Koliko je meni poznato velike Skupstine u Novom sadu,Subotici,Splitu,Sarajevu,Dubrovniku,Boki Kotorskoj a i Podgorici pozvale su na ujedinjenje sa Srbijom!Jos dok je Srpska vojska bila na Krfu i Solunu Ante Trumbic Hrvat sa delegacijom je dosao na Krf i potpisao je sa pasicem 1917 Krfsku deklaraciju!Druga je stvar sto je to bilo u Hrvatskom interesu jer bi da nije tako bilo do dana danasnjeg Hrvatska placala ratne reparacije Srbima...mada ko zna dal bi i postojala .da nije bilo Srba nasa bivsa braca nebi videla ni drzave i nacionalnu emancipaciju.pa to je rekao i hrvatski istoricar gospodin Jakovina!

  26. P.S. says:

    Nije tačno da smo se sami oslobodili od turaka. Istina je da su nas Rusi oslobodili odnosno odlobodili smo se isključivo uz pomoć Rusije uprkos sabotaži organizovanoj preko izvesnog austrijskog frajkora i masona.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *