“Трули компромиси” СПЦ и Ватикана око надбискупа Степинца

“Truli kompromisi” SPC i Vatikana oko nadbiskupa Stepinca

19 jula 2017

Piše: Tomislav Kresović

Stepinac „žrtva” a ne verski „dželat”

Nadbiskup Alojzije Stepinac osvedočeni klerikalni “dželat” i duhovnik NDH, koja je bila u sklopu politike Trečeg Rajha odgovorna je za istrebljenje i iseljavanje Srba, Jevreja i Roma u NDH u “dijalogu” mešovite komisije Srpske patrijaršije i Hrvatske biskupske konferencije postaje “žrtva” totalitarnog odnosno komunističkog režima. Umesto istine koja treba da bude predmet pastirskog i duhovnog pomirenja naroda i crkava na osnovu istine stoji “racionalizacija” koja suštinski negira istorijske činjenice. Tako se saopštenju rada mešovite i komisije navodi da su sve crkve tokom Drugog svetskog rata i posle njega, na prostoru NDH, među njima i Rimokatolička i Srpska pravoslavna crkva, bile su izložene okrutnim progonima i imale su svoje mučenike i ispovednike vere. NDH i Alojzije Stepinac su poništili SPC i vršili genocid, pokršavanje i iseljavanje i stvarali Grko-Pravoslavnu crkvu u NDH. Srpski narod i SPC su doživeli “Varvarstvo u ime Hrista“ kako nije viđeno od vremena Inkvizicije i sve je to bilo poznato Vatikanu više od sedam decenija. Srbi su u Hrvatskoj 1991 do 1995 godine doživeli su “rimejk” politike NDH i Katoličke crkve u blažoj ali surovoj formi.

Totalitarizam “oprašta” grehe Vatikana i Stepinca?

Danas kada je Hrvatska članica EU i preko Vatikana i Nemačke je dobila nezavisnost i “oprost” za zločine “Bljeska” i “Oluje” stvara se nova slika da se zločini NDH i Katoličke crkve iz drugog svetskog rata preko nadbiskupa Stepinca ublaže ili relativizuju i dobiju kontekst stradanja od autoritarnih režima. Po ovoj oceni SPC je stradala od NDH i Pavelića, a katolička crkva i nadbiskup Stepinac od komunističke i Brozove vlasti, kao što je stradala i SPC od 1945 i kasnije. Autoritarni i totalitarni režimi utaško—nacističke i komunstičke vlasti se izjednačavaju, da bi se zaštitio ugled Vatikana i preko njega i nadbiskupa Stepinca, koji je osuđen i bio u nekom obliku kučnog pritvora i zabrane crkvenog rada do svoje smrti 1960 godine.U usaglašenom saopštenju, kojim je okončan jednogodišnji dijalog dveju crkava o ulozi kontroverznog hrvatskog nadbiskupa, sugeriše se da je „Stepinac mučenik i ispovedalac vere Rimokatoličke crkve.Na ovaj način “mučenk” Stepinac otvara sebi vrata da postane “blaženi” odnosno “svetac”, a Vatikan “pere ruke” za genocid NDH i proustaškog klera pre svega franjevaca .

Pragmatizam iznad istine i istorije?

Zašto se sve ovo radi? Pre svega da bi se preko “trulih“ kompromisa došlo do “uravnotežnja” SPC i Srbije i Vatikana ali i Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj i SPC, Vatikan nije priznao Kosovo i procena je da nadbislup Stepinac u diplomatskom smislu ne bi trebalo da bude prepreka odnosa dve države ali i dve hrišćanske crkve. Teži se stvaranju “svetske crkve” i “pomirenju” hrišćana u sukobu ili velikim igrama sa islamom. Srbija u regionu mora da igra pozitivnu ulogu, i za to treba da dobije i “pozitivnu” ocenu članica EU poput Hrvatske kao i Vatikana koji se “pita” oko statusa država u EU. Ovaj “tolerantni“ stav dela mešovite komisije Srbije i SPC ima više u sebi političku dimenziju nego što je bio cilj naučnog “raskrinkavanja” uloge nadbiskupa Stepinca u NDH i stava Vatikana. Očigledno je da su “pragmatski“ i državni razlozi bili iznad istorijskih ,naučnih i crkvenih. Tako je istorijska nauka ali istina o stradanju pravoslavnog stanovništva pre svega Srba alii SPC u NDH doživela neku vrstu “kapitulacije” pred dnevnom poltikom. Ovakav stav mešovite komisije države Srbije i SPC je nesumnjivo “dogovoren” na realaciji državni vrh Srbije i SPC u ime “viših interesa” u budućnosti sa Vatikanom, EU i Hrvatskom. Da je to tako pokazuje i mišljenje istoričara Instituta za savremenu istoriju i funkcinera SPS–a Predraga Markovića koj i u prvi plan ističe izgradnju poverenja i boljih odnosa između dve crkve Marković kaže: “Ovo je kraj višedecenijskog procesa u kome je najvažniji rezultat potpuno promenjena atmosfera u odnosima između dve crkve. Veoma značajno je i što je papa Franja pokazao spremnost da zaustavi proces kanonizacije i otvori naučni dijalog”. Ozbiljnog naučnog dijaloga očigledno više neće biti a Vatikan će “kada dođe vreme” ipak kanonizovati nadbiskupa Stepinca zbog ocene mešovite komisije da je Stepinac “žrtva” totalitranog režima i NDH i Brozove vlasti.Ovo će biti i “pobeda” klerkilnne poltike u Hrvatskoj i “čiščenje” istrorijske nauke u Hrvatskoj oko Srepinca ali i NDH. Očiglednio je da se čeka da na tron Vatikana dođe “novi“ Papa koji će kanonizovati nadbiksupa Stepinca.Dotle Vatikan i Rimokatolička crkva u Hrvatskoj su dobile “induligenciju” za zločine i genocid NDH, a SPC moguću podršu Vatikana za “očuvanje” interesa SPC na Kosovo i put Srbije ka EU.

(Vidovdan)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *