U Crnoj Gori gej-kruzeri su dobrodošli, ali ne i ruska mornarica

U Crnoj Gori gej-kruzeri su dobrodošli, ali ne i ruska mornarica

6 januara 2014

Ratko PaićPiše: Ratko Paić

Prošlog meseca je Vlada Crne Gore zabranila ruskim brodovima da uplovljavaju u crnogorske luke iako su hteli da tamo dođu samo iz humanitarnih razloga, to jest da se snabdevaju gorivom i namirnicama.

Naravno, pri tom se odmah postavlja pitanje – koliko je to u suprotnosti sa crnogorskim viševekovnim tradicijama i posebno sa zaveštanjem mitropolita Petra Prvog Petrovića, koji je svom nasledniku Petru Drugom Petroviću – Njegošu, uputio poslednje reči: „Moli se Bogu i drži se Rusije“.

Naime, kako je izjavio aktuelni ambasador Rusije u Podgorici Andrej Nesterenko, Moskva je bila zainteresovana da ruski ratni brodovi pristaju u luke Bar i Kotor, ali isključivo zbog kratkovremene kupovine potrepština, što je uobičajena praksa u svetu, ali zvanična Podgorica je takvu mogućnost, kako svi ocenjuju – bahato i grubo odbila.

Stoga bi bilo zanimljivo da se prisetimo samo nekih detalja iz prošlosti koji svedoče o sasvim drugačijim tradicijama kada su u pitanju crnogorsko-ruski odnosi, a koji su uvek bili krajnje prijateljski i saveznički.

Na primer, još u vreme ruskog cara Petra Velikog, mnogi mladi ruski kneževi su se obučavali veštini moreplovstva u Perastu u Boki Kotorskoj, u tamošnjoj pomorskoj školi kapetana Martinovića, a Matija Zmajević iz tog istog Perasta je postao vice-admiral ruske flote. Osim toga, u ruskoj armiji i floti je bilo ukupno 30 generala i admirala iz Crne Gore. Pomenimo samo braću Jovana i Marka Vojnovića iz Herceg Novog, koji su se uzdigli do čina admirala ruske flote, pri čemu se naročito istakao Marko koji je čak osnovao rusku Crnomorsku flotu.

Kada je reč o malo novijoj istoriji, onda bi verovatno bio zanimljiv podatak da je crnogorski Knjaz Nikola nakon odlaska u Rusiju dobio u punoj meri sve što je tražio, a to je bila novčana i vojna pomoć, jer je u julu 1909. godine u Luku Bar uplovio ruski parobrod «Peterburg» sa oružjem i vojnom tehnikom za crnogorsku vojsku. Dakle, u tu istu luku u koju danas ironijom sudbine ruski brodovi ne smeju da uplove čak ni da se snabdeju hranom i vodom, a sve to zbog očekivanog ulaska Crne Gore u NATO savez, iako ubedljiva većina njenih stanovnika nije za to.

A kakvo je oduševljenje u narodu oduvek izazivao dolazak ruskih mornara, najbolje svedoči i ovaj istorijski detalj. Pošto se predao austrijski garnizon u Kotoru i uručio ključeve grada predstavnicima crnogorskog lokalnog stanovništva, tamo se 21. februara 1806. iskrcalo 140 ruskih vojnika koji su, kako beleže istoričari, bili dočekani sa usklicima dobrodošlice i topovskim salvama, dok je iznad gradskih zidina bila svečano podignuta Andrejevska zastava ruske ratne flote – bela zastava sa dijagonalnim svetloplavim krstom.

I na kraju, s obzirom da je krajem prošlog leta uz srdačne pozdrave i uz naglašenu dobrodošlicu, u kotorsku luku uplovio ogromni brod pod imenom „Selebriti Siluet“, na kome se nalazilo blizu 3.000 ljudi homoseksualne orijentacije, na kome se vijorila zastava duginih boja koja simboliše gej populaciju, možda je baš u tome ključ rešenja.

Naime, ako bi ruska flota zamenila svoju slavnu Andrejevsku zastavu sa gej-zastavom duginih boja, možda bi makar u tom slučaju smela nakratko da uplovi u neku od crnogorskih luka radi snabdevanja životnim namirnicama i gorivom. Ali veliko je pitanje šta bi tada na to rekao vladika Petar Prvi Petrović, kada bi odnekud mogao da vidi tu žalosnu scenu.

(Glas Rusija)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *