U Rusiji ne postoji šesta kolona

U Rusiji ne postoji šesta kolona

27 maja 2014

dijas-Goran-Tesic_620x0Piše: Goran Tešić

Sajt Fakti je objavio “prevod” teksta Aleksandra Dugina pod naslovom Šesta kolona je glavni neprijatelj i Putina i ruske civilizacije. Reč “prevod” je namerno napisana pod znacima navoda jer objavljeni tekst nije pun prevod originalnog članka, koji može da se pročita na adresi datoj u fusnoti, već se radi o značajno nepotpunom prevodu, iz koga su izostavljeni važni delovi, usled čijeg nedostatka čitalac ne može da stekne uvid o čemu se zapravo radi, već je usmeren da misli kako odgovara onome ko je “preveo” članak. U nizu neprevedenih pasusa izdvajam ključni, u kome Aleksandar Dugin direktno i bez ikakvih dokaza napada predsednika vlade Rusije Dmitrija Medvedeva i Vladislava Surkova, pomoćnika predsednika Ruske Federacije Vladimira Putina, stavljajući ih u isti koš sa nepostojećom “šestom” kolonom.

U tom pasusu Dugin tvrdi da je za vreme dok je predsednik Rusije bio Dmitrij Medvedev “šesta” kolona bila na korak od dostizanja svog zavetnog cilja. On kaže da je lično Zbignjev Bžežinski nagovarao Medvedeva da se kandiduje za drugi predsednički mandat uz obećanje da će da preispita svoju rusofobiju. Ali povratak Putina na vlast 2012. godine je srušio njihove planove, i još jedna grupa ljudi iz “šeste” kolone se premestila u redove pete. Dugin ima poseban pik na vrlo uticajnog ruskog političara Vladislava Surkova, za koga tvrdi da je od 1999. do 2012. godine bio ključna figura atlantističke mreže uticaja u Rusiji. Dugin dalje kaže da je Surkov bio umešan u događaje oko Bolotnog trga, što je dovelo do serije njegovih ostavki, ali da se u poslednjem trenutku održao i opet našao u Putinovom okruženju. Dugin tvrdi da je Putin okružen gustom mrežom ljudi iz “šeste” kolone, koji ograničavaju njegov uticaj. Dalje kaže da su 2000-tih godina mnogi ljudi imali utisak da je načelnik štaba pete kolone lično Boris Berezovski a “šeste” Vladislav Surkov. U drugom delu pasusa Dugin elaborira povezanost pete i “šeste” kolone u Rusiji, kaže da oni ne igraju svoju igru, već da se njima upravlja spolja i priča o mrežnom geopolitičkom ratu.

Dakle, navedeni pasus iz originalnog Duginovog teksta sadrži teške optužbe na račun Medvedeva, Surkova i drugih neimenovanih lica iz vrha ruske države. U “prevodu” sajta Fakti nigde se ne pominje nijedno konkretno ime, a u originalnom tekstu ih ima. Postoje dve pretpostavke zašto su Fakti izostavili pomenuti pasus:

1) Iz prevoda je urednik namerno izostavio delove koji se tiču napada na konkretna lica iz samog vrha ruske države. Ako je tako, onda se radi o namernom sakaćenju originalnog teksta sa ciljem da se prikriju problematični detalji, a što predstavlja neku vrstu obmane, jer namerna nepotpuna informacija je skoro isto što i neistina. Nekome je odgovaralo ili se činilo da treba da se napadne vrh ruske države kroz reči Aleksandra Dugina, a da se ipak ne pomenu imena Dmitrija Medvedeva i Vladislava Surkova, kao i drugih neimenovanih funkcionera koje Dugin teško optužuje;

2) Urednik nije znao da postoji razlika u odnosu na originalni tekst, nego je sve prepušteno prevodiocu ili nekom drugom, u šta je teže poverovati, jer onda ispada da prevodilac ili neko drugi uređuje sajt, a ne urednik.

Još gore je to što su i mnogi drugi sajtovi preneli tekst sa sajta Fakti, pa se tako neistina širi kroz medijski prostor Srbije.

VALDAJSKI I IZBORSKI KLUB

Pre nego što pređem na ocenu Duginovih napada na visoke funckionere Rusije i na njegovu priču o “šestoj” koloni, mislim da čitaocima treba predstaviti neke detalje vezane za rusku političku scenu da bi bolje razumeli o čemu se radi.

U Srbiji je relativno nepoznata činjenica da u Rusiji postoje dve veće uticajne diskusiono-analitičke organizacije, koje se mogu okarakterisati kao liberalna i konzervativna. Liberalna je Valdajski klub, koji je osnovan 2004. godine. Najpoznatije ličnosti koje ulaze u njegov sastav su Viktor Vekselberg (direktor Skolkova), German Gref (direktor Sberbanke), Igor Ivanov (bivši ministar spoljnih poslova Rusije) i drugi. Vladimir Putin je prisustvovao zasedanjima Valdajskog kluba. Izborski klub je osnovan 2012. godine, a najpoznatije ličnosti koje ulaze u njegov sastav su Aleksandar Prohanov, Sergej Glazjev, Mihail Deljagin, Vitalij Averjanov, Aleksandar Dugin, Leonid Ivašov i drugi. Vladimir Putin do sada nije prisustvovao zasedanjima “Izborskog kluba”. Zašto su ustvari formirana ova dva kluba?

Rusija vodi politiku političkog umirotvorenja na unutrašnjoj sceni, tojest pokušava da objedini sve snage u društvu da rade u korist države i naroda. U te političke snage spadaju i liberali i konzervativci. Rusija ne odbacuje jedne u korist drugih. Ona je formiranjem ova dva kluba želela da uvede predstavnike obe struje u sistem, tojest u normalne tokove društveno-političkog života, i da time izbegne otvorenu nekontrolisanu polarizaciju intelektualaca. Valdajski i Izborski klub su neka vrsta trustova mozgova koji treba da pomognu ruskom rukovodstvu da donosi pravilne izbalansirane odluke, uzimajući u obzir mišljenja sa oba pola ideološkog spektra. Iako je do sada rusko rukovodstvo davalo prednost liberalima, što uopšte samo po sebi nije negativna činjenica jer ima raznih vrsta liberala, u poslednje vreme su i neki konzervativci su postali bliži vlasti. Dakle, kao što sam već rekao, rusko rukovodstvo kombinuje liberalne i konzervativne uticaje, ali liberali za sada ostaju na skoro svim važnijim rukovodećim mestima. Pri tome je važno da se napomene da se radi o umerenim liberalima koji su u funkciji prosperiteta ruske države.

Kao primer kombinacije liberalnih i konzervativnih uticaja možemo uzeti finansijski sektor. Putinov savetnik za pitanja regionalne ekonomske integracije je konzervativac Sergej Glazjev, a predsednik Centralne Banke Rusije je liberal Elvira Nabiulina. Nedavno je Glazjev predložio da se Rusija potpuno oslobodi dolara, a Nabiulina je izjavila da bi to bio korak nazad i da njegov predlog spada u domen fantastike. Rusija se za sada nije odrekla dolara.

Što se tiče samog predsednika Rusije Vladimira Putina, on je nedavno na pitanje novinara Asošijeted presa kojoj ideologiji pripada odgovorio da je on “pragmatičar sa konzervativnim uklonom”. Očigledno je da se radi o izjavi koja u sebi nose elemente i liberalnih (pragmatičar) i konzervativnih vrednosti (sa konzervativnim uklonom). Inače, sama izjava je karakteristična za Putina jer je ideološki agnostička. To Putinovo postavljanje iznad ideologija mu daje slobodu da deluje na najširem mogućem političkom planu ne dajući velike mogućnosti protivnicima da se uhvate za neki određeni detalj.

ŠESTA KOLONA U RUSIJI NE POSTOJI

Aleksandar Dugin je u svom tekstu predstavio Rusiju kao okupiranu banana republiku, u kojoj predsednik Vladimir Putin nema uticaj kakav se misli jer ga sabotiraju “civilizacijski” agenti Zapada iz samog vrha ruske vlasti. Kada se uzmu u obzir, na primer, Duginovi navodi o Medvedevu i Bžežinskom i teorija o gustoj mreži pripadnika “šeste” kolone oko Putina, ispada maltene da ljude u ruskom rukovodstvu postavlja lično Bžežinski, a ne Putin. Istina je da je Bžežinski boravio u Rusiji na nekom forumu u Jaroslavlju, ali to apsolutno ne znači da je on glavni ruski kadrovik. Pored toga, ispada da, ako bi bilo tačno to što Dugin piše, da i sam Putin ima prilično ograničene mentalne sposobnosti jer je upravo on taj koji bira i postavlja svoje saradnike. Putin je postavio Medvedeva za predsednika vlade i Surkova za svog pomoćnika. Ako Dugin zna da su Medvedev i Surkov “atlantistički agenti”, kako to da Putin to ne zna?

Naravno da sve to što Dugin piše nije tačno i da se radi o čistom “spinu”. U Rusiji se Duginovim ispadima ovog tipa ne pridaje nikakav značaj jer je Dugin poznat po svom ekstremizmu koji rusko rukovodstvo ne podržava.

Ni Medvedev ni Surkov nisu neprijatelji Rusije, već naprotiv – dokazani patrioti. O Medvedevu je sve poznato – najbliži saradnik Vladimira Putina i bivši predsednik i sadašnji predsednik vlade Rusije. Što se tiče Surkova, radi se o jednom od, kao što sam već pomenuo, vrlo uticajnijih ljudi u Rusiji koji je bio glavni ideolog partije Jedina Rusija u periodu uspona zemlje posle dolaska Putina na vlast. Među mnogim aktivnostima i dostignućima Vladislava Surkova mogu da izdvojim, na primer, da je on kreator ideje o “suverenoj demokratiji”, da se termin “surkovska propaganda” koristi da opiše način medijske borbe protiv neprijatelja Rusije a koji se sastoji u intervjuisanju postavljanjem direktnih pitanja, koje je često provodila televizija NTV, da je on na neki način stvorio opozicionu partiju Pravedna Rusija Sergeja Mironova, da je omogućio partiji Rodina Dmitrija Rogozina da ima veći uticaj u ruskoj politici, da je učestovao u posetama Viktoru Janukoviču za vreme događaja na majdanu u Kijevu i drugo. Na kraju krajeva Surkov je danas pomoćnik predsednika Rusije. Ko ga je izabrao na taj položaj? Naravno, sam Vladimir Putin, a ne Zbignjev Bžežinski. Po ovome ispada da Dugin brani Putina od samog sebe, to jest od odluka koje je sam doneo, a što je ustvari unižavanje Putina.

Pored direktnih optužbi na račun Medvedeva, Surkova i drugih visokih ruskih zvaničnika, Dugin na kraju krajeva kaže da je i savremeni ruski način života u velikoj meri pod uticajem Zapada. Citat: “Oni su – deo civilizacije Mora ne samo prema ličnom izboru nego i zbog okolnosti. Ta paradigma je preovladala tokom 1990-tih i njen uticaj u ruskom društvu još uvek opstaje. Njoj je naklonjena većina ekonomskih struktura, obrazovnih i kulturnih institucija i sam savremeni ruski stil života.”

Da li to znači da se i velika većina stanovnika Rusije može svrstati u Duginovu “šestu” kolonu? Da li većina prosečnih stanovnika Rusije spada u “civilizacijske” neprijatelje Rusije? Pošto živim i radim sa tom prosečnom Rusijom, moj odgovor je – ne. Ne radi ni o kakvoj “šestoj” koloni i ni o kakvim “civilizacijskim” neprijateljima Rusije, već o normalnim ljudima koji vole svoju zemlju i rade i žive u njoj. Nema ničeg antiruskog u radu, normalnom životu, odmoru i povremenoj zabavi.

Pa otkud onda potiče cela ta konstrukcija o “šestoj” koloni i “civilizacijskim” neprijateljima Rusije? Ona potiče od Duginove ideologije, koja nije ruska ideologija, kako on to želi da predstavi i kako neki u Srbiji misle.

DUGINOVA IDEOLOGIJA

Duginova ideologija nije uvek bila ista. Ona je evoluirala od nacional-boljševičke, preko evroazijske do takozvane četvrte političke teorije.

Dugin u svom tekstu kaže sledeće: “Savremena Rusija je – ‘ruska’ samo u veoma relativnom smislu. Njen evroazijski kopneni identitet samo se slabo nazire kroz nametnute, po suštini tuđe okupacione forme i norme života. Mi se nalazimo pod vlašću Zapada u mnogo dubljem smislu nego što je direktno tehničko, spoljno upravljanje, kao što je tokom 1990-tih to bilo otvoreno.”

Sve ovo piše čovek čija se nova ideologija, takozvana četvrta politička teorija, zasniva na filozofiji jednog Nemca, dakle zapadnjaka, Martina Hajdegera, koji je, uzgred rečeno, jedno vreme bio i član Hitlerove nacističke partije. Iako Dugin u Srbiji važi za evroazijca, malo je poznato da je on odbacio evroazijstvo, koje je nekada zagovarao. To je sam priznao na jednom skupu Izborskog kluba, kome pripada. Dugin smatra da su sledeće tri ideologije (političke teorije) obeležile XX vek: prva – liberalizam, druga – komunizam i treća – fašizam. Pošto nije bio zadovoljan ni jednom od njih, on je, kao što smo već rekli, smislio takozvanu četvrtu političku teoriju, koja se bazira na filozofiji nemačkog filozofa Martina Hajdegera a koja nema nikakve veze sa evroazijstvom. Pri tome je Dugin evroazijstvo, po njegovim sopstvenim rečima, shvatao kao oblik treće političke teorije, to jest fašizma. Evo šta on sam kaže o tome: “Pri tome evroazijstvo me je uvek interesovalo kao verzija treće političke teorije (moje objašnjenje – fašizma). Ja sam je shvatao na taj način. Devedesetih godina na bazi nacional-boljševizma (moje objašnjenje – Ernst Nikiš u Nemačkoj i Ustrjalov u emigraciji i SSSR), kao predlog objedinjavanja druge i treće teorije protiv prve (moje objašnjenje – komunizma i fašizma protiv liberalizma), pojavila se ideja autonomizacije evroazijstva.” A osnivače i glavne ideologe evroazijstva Nikolaja Trubeckog i Pjotra Savickog su gonili nacisti. Trubecki je dobio srčani napad, usled koga je umro, posle upada nacista u njegov stan u Beču a Savicki je učestvovao u ilegalnom pokretu otpora protiv nacista. Evroazijstvo apsolutno nema nikakve veze sa nacizmom i fašizmom.

A evo gde se Dugin praktično odriče evroazijstva: “Došao sam do zaključka da ni treća politička teorija, ni druga, ni njihova žestoka sinteza u nacional-boljševizmu, ni “meka” sinteza u evroazijstvu ne zadovoljavaju, i da treba preći granicu razmišljanja te tri teorije.” Dakle, prvi element četvrte političke teorije je filozofija Martina Hajdegera i pojam “Dasein” (bivstvo). Kao drugi element, to jest pozitivna inspiracija, po Duginu, tu je teologija. Rekli bismo – dobro, teologija je dobar osnov. Ali Dugin pravi razliku između nekakve “realne” teologije i savremene religije, i čak kaže da su to dve suprotne stvari. Evo citata: “Realna teologija i savremena religija skoro (su) suprotne stvari. Teologija je gorenje saznanja, gorenje uma. Savremena religioznost je suprotno, dugo raspadanje nekakvih emocija.” Dugin kao primer za realnu teologiju uzima ni manje ni više nego – salafizam. Uzima za primer realne teologije ekstremnu islamsku sektu i tvrdi da je prosto uzimanje nekoliko vrhovnih postulata, kao što rade salafisti, dobra stvar u smislu da osvaja ljude u današnjem vremenu. I onda kreće dalje: “Ima li, na primer, života posle smrti? Svaki predstavnik tradicionalne konfesije će reći: da, da, naravno, ima, ali to kasnije (moje objašnjenje – to ćete saznati posle smrti). A čovek kome teološki govoriš: postoji život posle smrti, evo ga, idi i proveri – on stavlja pojas šehida, ide i empirijski proverava ima li ga ili nema. Evo šta znači živa, efektivna teologija.”

Dugin ovde jasno kaže da, po njemu, postoji slabost u savremenim religijama. Da li to znači i u pravoslavlju, jer ga nigde ne izuzima? Da li su mu nedovoljni hrišćanski pravoslavni dogmati? Da li su mu nedovoljni opit Crkve, molitva, isihazam? Dugin je inače prešao iz Ruske pravoslavne crkve u staroobredničku, istina, priznatu od RPC, ali staroobredničku. Šta je tražio u staroobredništvu? Tražio je verski radikalizam. Međutim, nisam siguran da ga i staroobredništvo sada zadovoljava, pa je kao primer “gorenja saznanja, gorenja uma” uzeo bukvalno gorenje – samouništenje sebe i drugih u eksplozijama sataninih sledbenika salafističkih terorista. Uzgred rečeno, i u staroobredništvu je bilo mnogo primera kolektivnog samospaljivanja. Da li je i to za Dugina bilo “gorenje saznanja, gorenja uma”? Da li je i to za Dugina “realna” teologija?

Treći pozitivni element Duginove četvrte političke teorije je ni manje ni više nego – filozofija haosa. U svim ovim elementima nema ničeg ruskog, pa zato Duginovo pozivanje na ruskost nema osnova jer on sam svoju ideologiju ne zasniva na ruskim osnovama.

Druga karakteristika Duginove idelogije je – ekstremizam. Tako, na primer, Dugin savremeni turizam naziva “paklenim zanimanjem” i osuđuje bavljenje sportom. Dugin smatra da post treba da bude obavezan za sve, što nema nikakve veze sa pravoslavljem jer se radi o prinudi. On se zalaže za to da u državi treba napraviti nepodnošljivu atmosferu za one koji ne poste da im bude muka od sebe samih. Ovo je još viši stepen prinude, a što bi prosečnom čoveku moglo da izgleda kao neka vrsta religiozne neuravnoteženosti i u takvom društvu niko normalan ne bi hteo da živi.

Dugin korupciju deli na evroazijsku i atlantsku. On kaže da ko se frontalno bori sa korupcijom da je ili fanatik, ili bezumnik, ili licemer. Dalje kaže da je evroazijska korupcija patriotska, a atlantska kompradorska. Evroazijska korupcija, po njemu, je ona koja ne nanosi štetu državnim interesima, a atlantska ona koja nanosi. Dugin kaže da je ovakva podela korupcije zasnovana na geopolitičkom, a ne na moralnom principu. Pri tome kaže da evroazijska korupcija jeste greh, ali ne smrtni, i da ne ugrožava normu i ne napada aktivno na teritoriju celomudrenosti i ne pokušava da sruši dobrodetelj. Pri tome takva evroazijska korupcija može da uključi u sebe mnoštvo amoralnih i osuđujućih oblika do laži, krađe, podlosti, razbojništva čak i ubistva. Pa zar ubistvo nije smrtni greh? Ovakvi stavovi nemaju nikakve veze sa pravoslavljem.

Dugin podržava neprijatelje Srbije. U Srbiji, u Vojvodini, deluje Pokret mađarske nade, koji se zalaže za postepeno otcepljenje ove severne srpske pokrajine i njeno prisajedinjenje Mađarskoj. Pokret mađarske nade zvanično podržava mađarska profašistička partija Jobik, a za Jobik kurseve drži niko drugi do omladinsko krilo Duginovog Međunarodnog evroazijskog pokreta, i to Duginova ćerka Darja Dugina i jedan od vođa Duginove omladine Andrej Kovaljenko. Dugin je čak ugostio na Univerzitetu Lomonosov, gde predaje, vođu fašističke partije Jobik Gabora Vonu. A partija Jobik je u savezu sa hrvatskim ustašama. Dok je na jednom skupu politikolog Veronika Krašeninikova jasno rekla da je partija Jobik neprihvatljiva za Rusiju jer je fašistička, Dugin u istom videu Jobik naziva konzervativnim. I Hitlerovi nacisti i Musolinijevi fašisti su sebe smatrali konzervativnim. Dugin u tom videu otvoreno kaže da je Jobik predstavnik druge Evrope. On čak kaže da ova partija predstavlja zdrav hrišćanski katolički odnos prema stvarima. Ovime se Dugin jasnije deklariše ne kao evroazijac, već kao alternativi evropejac. Smatram da Srbiji takvo alternativno evropejstvo u vidu mađarske partije Jobik nije potrebno.

Dugin u svom tekstu o “šestoj” koloni navodno brani Putina. Međutim, u jednom svom drugom tekstu koji je nedavno napisao poziva da Putin prestane da bude pragmatičar sa konzervativnim uklonom i da prihvati nekakav njegov konzervativizam. On kaže da je Putin do sada dobro uradio svoj posao, ali da je došlo vreme da se krene dalje. I na kraju jasno kaže, ako Putin ne može da ispuni tu misiju, da će istorija da pripremi drugog čoveka. Koju misiju? Ko je odredio tu misiju? Dugin ima pravo da želi da se u Rusiji pojavi drugi lider umesto Putina, ali velika većina građana Rusije je za Putina.

ZAKLjUČAK

Ne samo da je medijski prostor u Srbiji koji kontroliše vladajuća nomenklatura pun neistina i manipulacija već je to i deo onog koji sebe naziva patriotskim. Ali nije patriotski manipulisati tekstovima i na taj način usmeravati čitaoce u željenom pravcu. Treba dati punu informaciju, pa neka čitaoci sami ocene o čemu se radi.

U Rusiji ne postoji nikakva “šesta” kolona. To je Duginova izmišljotina koja spada u oblast ekstremizma i neuvažavanja načina života i mišljenja drugih ljudi, pa se onda ti ljudi nazivaju “šestom” kolonom i civilizacijskim neprijateljima. Rusija takođe nije banana republika kojom se upravlja spolja preko mreže agenta u samom vrhu vlasti, a Vladimir Putin nije lider koji ne zna koga postavlja u vladajuće strukture.

(Standard.rs)

KOMENTARI



2 komentara

  1. Sinisha says:

    Hvala na Vasem pojasnjenju stanja u Rusiji, kojom se bavimo tek nesto malo unazad, i na udaranju packi patriotskim (nesistemskim) snagama. Nije uvek opravdano precutkivanje sire istine. Jer puna ne postoji u nasem realnom I kratkom zivotu. Sve najbolje!

  2. qryber says:

    potrebno je više ovakvih tekstova o Rusiji, jer je očigledno da se i "prevedeni" tekst može "tumačiti" različito....inače, anti-ruska histerija u Srbiji ne jenjava....biće svašta

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *