У СРБИЈУ ИЗ НОРВЕШКЕ СТИЖЕ ОЗЛОГЛАШЕНИ „БАРНЕВЕРНЕТ“: Ово ће скроз уништити Србе

U SRBIJU IZ NORVEŠKE STIŽE OZLOGLAŠENI „BARNEVERNET“: Ovo će skroz uništiti Srbe

28 aprila 2018

Nekoliko poslednjih slučajeva oduzimanja dece od bioloških ili hraniteljskih porodica otvorilo je niz pitanja, ali i dalo niz odgovora.

Iako je trend, sada već tradicionalno, da se od istine beži, pokušaćemo da je približimo što većem broju čitalaca jer bolja je i istina koja škodi, nego laž koja pomaže. Prvo, koji je zajednički imenitelj, oduzimanja dece od bioloških roditelja, kao što je to, na primer, slučaj porodice Trkulja (u momentu oduzimanja devojčica je imala samo 6 godina), hraniteljske porodice kao što je to na primer slučaj prof. dr. Mile Alečković (ne manje važno – univerzitetski predmeti koje predaje Psihologija ličnosti, Psihopatologija ličnosti, Antropologija ličnosti, Kognitivna neuropsihologija, Psihologija stvaralaštva, Psihološke škole i pravci, Psihologija učenja 2, Psihologija manipulacije…), i sigurno ne poslednji slučaj porodice Milojković (oduzimanje bebe stare svega 20 dana)?

Na prvi pogled, svi gorepomenuti slučajevi ne mogu se staviti u istu ravan, osim u jednom – načinu na koji su deca oduzeta. Ne manje važno, a čime ćemo se ozbiljnije pozabaviti, jeste – zašto. Pitanje motiva osnovno je pitanje od koga se polazi u svakoj iole smislenoj istrazi koja teži da rasvetli, na primer, zločine sa margina sa koje su i došli. To svaki iskusni krivičar ili istraživački novinar zna.

Jedni su siromašni, drugi ne oskudevaju; neki su možda politički angažovani, drugi nisu; jedni su eksponirani u javnosti, drugi to uopšte nisu. Dakle, šta je to što spaja, ne samo ove, slučajeve oduzimanja dece iz porodica u kojima su ona rasla i kojima nije manjkalo ljubavi i topline? Odgovor je NAČIN na koji su oduzeta. U svim slučajevima (ne samo ovde pomenutim), način oduzimanja dece je isti – vrlo je surov i žestoko krši dečja prava, kako po domaćem zakonodavstvu, još više po međunarodnim standardima i konvencijama, a čiji je i Srbija potpisnik. O pravima roditelja i hranitelja da i ne govorimo, ali ćemo i o tome, naravno, govoriti, jer ćutanje nije dostojno čoveka.

Ako se malo bliže upoznate kako su deca oduzeta, primetićete da je „postupak“ vrlo neuobičajen za ovo područje, ali jeste uobičajen za model oduzimanja dece u sistemu ozloglašenog Barnevernet sistema, karakterističnog za skandinavske zemlje pre svega, naročito za Norvešku, koja je od ovoga napravila pravi vrlo unosan i neverovatno profitabilan biznis, ali i mnogo više od toga. Jedan tekst na ovu temu svakako nije dovoljan u odnosu na količinu podataka do koje se došlo istragom koja svakodnevno donosi nove detalje, a koji su predugo skrivani daleko od očiju obične javnosti.

Način kako se oduzimaju deca je, po pravilu i gotovo uvek, vrlo sadistički, bez trunke empatije a o samoj „brizi o deci“ nema ni govora, kao ni o tome da se radi o „najboljem interesu deteta“. Ne može biti najbolji interes nikoga da doživljava preteške psihološke traume koje će nesumnjivo doživotno ostaviti traga na detetu, roditeljima i onima koji se staraju o njima. Međutim, te prvobitne psihološke traume vrlo nasilnog oduzimanja dece, za čime nema potrebe jer se takav čin može odigrati i na drugačiji način (ako za time uopšte ima potrebe), samo je mala kap u moru onog što sledi nakon toga sa decom oduzetom na takav način. Da je „život deteta ugrožen“ nekom procenom nekoga ko u životu nije video dete koje oduzima, ili zbog „anonimne prijave“ nekoga čiji se identitet i ne može ustanoviti ili se krije, floskule su i prazne mantre koje se ponavljaju u svim ovim slučajevima. U Srbiji ih aminuje Dragan Vulević, alfa i omega oduzimanja dece iz Ministarstva za rad i socijalna pitanja, koji je više puta u javnim nastupima i sam menjao „svoje“ mišljenje.

Jedan od njegovih intervjua koji ovo potvrđuje možete naći i u Večernjim novostima u članku pod nazivom Država godišnje oduzme 500 dece, autor V. Crnjanski Spasojević, od 17. januara 2016. godine. U istoimenom članku on objašnjava pod kojim uslovima se deca mogu oduzeti iz primarnih porodica, kao i koliko dece godišnje oduzmu Centri za socijalni rad, a koliko bi zaista moglo, navodeći cifru od čak 400.000 godišnje (toliko se dečjih dodataka dodeljuje, pa je on tu izveo paralelu), a da je to sada samo oko 1.000. On takođe napominje da se roditelji gotovo uopšte i ne žale na Odluke Centara i Rešenja koja on potpisuje sada, čini se, kao na filmskoj traci. „Slučajevi u kojima se roditelji bore da dobiju nazad svoje dete u Srbiji nisu toliko česti jer se kod nas deca izmeštaju iz porodice samo u krajnjoj nuždi, ukoliko roditelji kontinuirano rade na njihovu štetu, zanemaruju ih, zlostavljaju, krše njihova prava, ugrožavaju im zdravlje i bezbednost“, kaže Dragan Vulević, načelnik Odeljenja za upravno-nadzorne poslove u oblasti porodične zaštite pri Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. „Ti roditelji praktično sami sebe na neki način diskvalifikuju i ne pokazuju interesovanje da vrate decu. Na odluke centara o privremenom izmeštanju, Ministarstvo, kao drugostepeni organ, dobije tek 10-20 žalbi godišnje.

Na odluke suda o trajnom oduzimanju, žalbi je još manje“, navodi u ovom kontradiktornom tekstu Dragan Vulević. On dalje kaže da „se Srbija razlikuje od ostalih evropskih zemalja, posebno Norveške, koju su u poslednje vreme potresali talasi nezadovoljstva i protesti zbog prekomernog i neselektivnog oduzimanja dece“, ali ne kaže otkud nepregledni spiskovi njegovih zaposlenih na listama saradnika ozloglašenog norveškog Barneverneta, do kojih se u istrazi došlo, zatim kakva je veza komercijalnih nevladinih organizacija, udruženja, pravnih i privatnih lica sa Centrima za socijalni rad, ko, kada, kako i pod kojim uslovima sklapa Ugovore o „međunarodnom posredovanju za usvajanje dece“ i u kom svojstvu, kome se sve dostavljaju podaci o deci i zašto, dalje, zašto se prosleđuju podaci Norveškoj i norveškom Barnevernetu, ZAŠTO se prosleđuju podaci Univerzitetskoj bolnici Severna Norveška koja je deo Helse Nord RHF? Kome se još sve i ZAŠTO prosleđuju podaci? On ne kaže da su u pitanju čisto komercijalne firme, niti šta se sve krije iza toga. A krije se i previše…

Na priloženoj slici je psiholog gradskog centra za socijalni rad Smilja Igić kao pošiljalac date, ujedno i suvlasnik profitabilne, komercijalne organizacije pod nazivom Crisis Centre for Men Serbia („Krizni centar za muškarce“), a koja se pojavljuje i u drugim vidovima različitih organizacionih oblika. Na ovoj listi mogu se videti i pronaći i drugi zaposleni u centrima za socijalni rad. U interesu deteta? Ili u interesu profita? Možda u interesu poboljšanja demografske slike Norveške? Jedna slika govori više od hiljadu reči, pogledajmo je dobro:

Koje su to „nevladine organizacije“ u pitanju, koje agencije za takozvano „posredovanje za međunarodna usvajanja dece“ (Adoptionscentrum iz Švedske, Atid Hayeladim iz Izraela i nebrojene druge, koje se, zbog limitiranosti teksta nažalost neće pojaviti u ovom članku, a koje niču kao pečurke posle kiše i koje posećuju Centre za socijalni rad ugovarajući ŠTA?), pitanja su od opšteg, dakle javnog interesa i neshvatljivo je da ti ugovorni odnosi budu toliko zavijeni velom tajne. Čim se nešto toliko skriva, znači da tu nešto debelo nije u redu jer, da je u redu, ne bi se skrivalo. A previše se toga skriva.



Ko to sve ima pristup dati (podacima) nesumnjivo najosetljivijih kategorija stanovništva tj. dece? Neka od njih, proverom je utvrđeno, čak nisu ni upisana u bazi APR-a, a pojavljuju se kao ugovarači sa Centrima za socijalni rad vezano za usvajanje dece. Nažalost, ti ugovori nisu dostupni javnosti, samo manji deo jeste. Zato se zašlo još dublje i počela je da pristiže data iz baza podataka zemalja koja posećuju naše centre i onda je počela da se otvara Pandorina kutija. U narodu se kaže: „Ko laže taj i krade“… Svako može da priča šta poželi, ali samo retki činjenično potkrepe svoje reči saznanjima do kojih dolaze.

Pa hajde da počnemo. Najbolje čuvana tajna jeste tajna da su deca uveliko postala vrlo profitabilan biznis, a sve preko onih koji bi bar deklarativno trebalo da se brinu o njima.
Prateći tragove novca ovog vrlo profitabilnog biznisa sa decom, došao sam u posed vrlo interesantnih informacija o tome šta se zapravo dešava sa decom koja su oduzeta od roditelja pod različitim izgovorima, zašto se to radi i zašto je oduzimanje dece od njihovih bioloških roditelja ili hranitelja u drastičnom porastu, kao i zašto je uključeno baš toliko mnogo privatnih agencija, pre svega „za međunarodno posredovanje pri usvajanju dece“, nevladinih organizacija, formalnih i neformalnih udruženja, grupa, grupacija, drugih pravnih subjekata, ali i privatnih lica, kao i u čemu se zapravo ogleda njihova tako čvrsta veza sa, pre svega, Centrima za socijalni rad ali i psihijatrijskim ustanovama, i nadalje, sa ostalim institucijama sistema.  A taj sistem trebalo bi da štiti decu i njihova prava, a ne da ih ugrožava o čemu će biti više reči u narednom tekstu, gde će taksativno biti nabrojano koja su sve prava ne pogažena, već smrskana u paramparčad, kao i za ljudski mozak gotovo neverovatno nehumano i nečovečno postupanje prema deci, postupanja koja su ne samo teška krivična dela već su čak i gora od zločina činjenih od strane nacističkih struktura. Ali i tu se u istrazi došlo do konkretnih činjenica, koje će biti prezentovane javnosti i koje traže odgovore – ne samo od institucija, već od svakog pojedinačnog građanina.

Vi možete ući u najcrnju sobu punu zla, punu tame i upaliti jednu vrlo malu sveću i momentalno tama beži. Ali obrnuto ne možete učiniti. Možete ući u veoma osvetljenu sobu punu istine i mudrosti, pravičnosti i zadovoljstva, zdravlja i harmonije sa univerzalnom snagom; možete uzeti bilo koju količinu tame i otići u tu veoma osvetljenu sobu i nećete imati nikakvog efekta – reče jedan pametan čovek. Pa hajde onda da upalimo tu malu sveću…

Hajde prvo da ispratimo sve konekcije i sve novčane tokove, sve uključene fondove i fondacije, takozvane nevladine organizacije koje su povezane sa nacionalnim centrima za navodnu dobrobit dece uključenih u ovaj megabiznis. Ovom prilikom želim da vam predstavim jedan manji deo podataka i informacija do kojih sam došao u ovoj istrazi. Pet glavnih igrača kontroliše dve trećine norveškog tržišta za decu. Neki od njih su u vlasništvu fondova registrovanih u Londonu, Gerneziju i u Švajcarskoj (Gernzi je ostrvo u engleskom kanalu blizu obale Normandije).

Slučaj: Međunarodno trgovanje decom – „Dobrobit dece“ koja ostvaruje milijarde čistog profita godišnje.

Kako vlada troši sve više i više novca za navodnu dobrobit dece, nordijski socijalni giganti su u velikoj meri izašli na otvoreno tržište. Polovina od dvadeset kompanija sa najvećom zaradom u 2016. godini je u vlasništvu pet glavnih grupa. Njihove kompanije za „dobrobit“ dece su ostvarile ukupan promet od 3,2 milijarde u 2016. godini. To čini oko dve trećine ukupnog prometa u industriji, svih kompanija koje, prema nalazima iz Brønnøisund registra, posluju u tzv. brizi o deci. Četiri grupe kontrolišu strani investicioni fondovi.

• Švedski gigant Humana je u poslednjih nekoliko godina prisvojio i postao vlasnik devet norveških kompanija. Poslednja investicija je napravljena 2016. godine, kada su kupili uspešnu KOA grupu za 190 miliona evra. Humanu kontroliše Argan Kapital iz Londona.

• Švedski tim za socijalnu zaštitu Tim Olivia AB poseduje šest norveških kompanija za zaštitu dece, kao i kompanije u zdravstvu za negu osoba. Ova grupa je kontrolisana od strane fonda za nabavku pod nazivom Procuritas , koji je registrovan u Švedskoj, Gernziju i Švajcarskoj. Gernzi je dobro poznat poreski raj, dok je Švajcarska 2016. godine bila četvrta na Okfamovoj listi poreskih rajeva.

• Aleris Ungplan & BOI je najjači i najveći norveški igrač za decu i kontroliše ga švedska investiciona kompanija Investor, koja je u vlasništvu snažne i moćne finansijske porodice Valenberg. Investitor poseduje EQT fondaciju. Aleris je samo u 2016. godini ostvario promet od skoro dve milijarde, 60 procenata zarade dolazi od tzv. „brige za decu“.

• Unicare Small Units je u vlasništvu britanskog akvizicionog fonda G Square Capital, koji takođe kontroliše niz zdravstvenih ustanova kao i kompanija za brigu o deci i negu lica, a sve preko Care Holdco AS.

• Dodatak: norveška grupa Aberia, u vlasništvu multimilijardera braće Kristijana i Rodžera Adolfsena, ima pristojnu podršku od strane ove prave industrije za navodnu brigu o deci.

Ovde je predstavljen jedan manji deo, dok će se liste saradnika hobotnice zvane Barnevernet, kako iz Srbije, Crne Gore, tako i iz drugih zemalja (a spisak je poduži a data pristiže neprestano) objavljivati sekvencijalno, kao i metodologije koje se primenjuju i načini njihovog rada, koji će pokazati o kakvoj se to zapravo brizi o deci radi.

Sledi slučaj nezakonitog, protivpravnog i vrlo brutalnog oduzimanja maloletne M. T. (šest godina) od njenih bioloških roditelja, sa svim podacima do kojih se došlo, a od kojih su neki i previše bizarni, koji do sada nikada nisu bili predstavljeni javnosti: podaci, svedočenja i informacije na koje javno mnjenje Srbije, regiona i sveta zasigurno neće ostati ravnodušno sve da to i želi…

Duško Velkovski

Autor je istraživački novinar Međunarodne (IFJ) i Evropske federacije novinara (EFJ).

Geopolitika broj 106, mart 2018.

KOMENTARI



27 komentara

  1. goran says:

    Uzeli su nam zivote, prihode, sansu za zaposljavanje, mladost, dostojanstvo. Sada je ostalo jo samo da nam oduzmu decu i poklone je istim onim satanistima koji su nas bombradovali.

  2. zlatko says:

    Odličan tekst! Temeljan i sistematičan! Nastavite tako! Što više informacija ljudi dobiju, to su veće šanse da će uspeti da spasu svoju decu od ovih grabljivaca, strašnih demona koji potajno, u mraku i ilegalnosti haraju svetom.

  3. Milutin says:

    Kaže naš narod "dok se nekome ne smrkene drugome se nemože svanuti". Mi SRBI nismo nacisti mada među nama ima NAŽAČOST VELEIZDAJNIKA ali mi kao narod nismo nacisti pa nećemo mirno gledati kako veleizdajnici dovode SRBIJU DO UNIŠTAVANJA KAKO JE TO PLANIRANO PO CIONISTIČKOM PLANU KOGA JE JEVREJSKI RABIN I UBICA ŠNERSON OBJAVIO U PISANOM IZDANJU. Nažalost u SRBIJI za sprovođenje tog plana je nadležna upravo aktuelna vlast. Ali opet kaže narod "ničija ne gori do zore".

    • goran says:

      Odlican komentar, Snerson je gori od Hitlera, ali to mnogi ne znaju.

  4. Mali Vuk says:

    Svaki roditelj treba da ima oruzje i da njime brani svoje dete. Druge nema.

    • Paštrović says:

      Istarhov i o tom oruzju za odbranu svog "imena i prezimena" potanko objasnjava u onoj svojoj cuvenoj knjizi. Posto smo razoruzani, ovi mogu da rade sto god im je volja.

      • samo glupost covekova je neizleciva says:

        to se uveliko dogadja , pripreme za odbranu zadnje linije traju jos od slucaja Trkulje sve je jasno ustav je zgazen , zakoni ne vaze, stoga imamo puno i legitimno pravo da adekvatno odgovorimo u slucaju napada na nase porodice,kad dodje trenutak stani-pani pokusajte makar da policajce koji nevoljno ucestvuju u ovom zlocinackom poduhvatu da postedite! samo hrabro i s verom u Boga!

    • Ilija Krneta says:

      Seselj baca pogled Srbski na hrvate on napada i pali vatru sa hrvatskom koja nema blage veze za rat vise sa njom ona je dobila sve od tita i cia seselja dabi srbi gledali u seselja a a ovamo otvara slobodu hrvatskoj lezbejli ministeru srba u srbiji da prizna kosovo a srbi kudi narod ne vide seselj muti jaja srbiji

    • zlatko says:

      Slažem se. S tim što mislim da svako već ima oružje. Svako ima neki nož, sekiru, sataru, ako ništa drugo šrafciger. Važna je spremnost da ih upotrebi. Pa kad te razbojničke bande par puta naidju na ozbiljan otpor, kad vide da ih u svakoj kući čeka neka velika neprijatnost, kad nekoliko njih završi u mrtvačnici ili u urgentnom centru, počeće da zaziru od naših ulaznih vrata plašeći se da će ih strefiti neka sekira u glavu. Tek tad će odustati. Mi svi moramo biti spremni da branimo svoju decu svojim životom, vatrenim ili hladnim oružjem ili bez oružja. Da se ne osvrćemo na opasnost, na uniforme i pretnje zatvorom. Dete će zaštititi i naše stradanje, jer ako nas zatvore ili ubiju izbiće skandal i oni neće moći više ništa. Oni mogu da funkcionišu samo u tajnosti. Zato ih uvek, svakim povodom i na svakom mestu treba raskrinkavati, praviti im skandale oko kojih će se skupljati mediji, isterivati ih pred reflektore i pokazivati njihova djavolska lica i djavolska dela. Onako kako to radi prof. Mila Alečković. Ona je u ovih nekoliko meseci borbe protiv ovih zločinaca učinila jako mnogo za zaštitu srpske dece. Iako je ova banda sad došla u Srbiju, što će reći da pokušavaju da se konsoliduju, mislim da su im ovo poslednji trzaji. Ne može to tako. Protivprirodno je, sotonski otimati ljudima najdragocenije što imaju i što će ikad imati.

      • goran says:

        Dobro si rekao, nema druge alternative.

    • Miroslav says:

      Tako je Mali Vuce, ako se nesto desi detetu, treba zapretiti premijeru, resornom ministru, a i njihovim naslednicima, bagra samo silu razume, njima je provizija uvek vaznija od nasih zivota, zato i njihovi i njihovih familija zivoti moraju biti na udaru...

      • jazavacpredsudom says:

        Pretnje njima ništa ne znače. Mora neko od njih da nastrada da bi shvatili da mi ozbiljno mislimo. Posle toga ih treba i dalje povremeno opominjati (delima, ne rečima) da je to naša trajna odluka i da nas ništa ne može pokolebati ili oslabiti.

    • Mile says:

      Dragana Vulevica i tu Smilju Igic odalamiti pod hitno. To za pocetak

  5. Motkić says:

    Takozvana akcija za povećanje nataliteta je trajala oko tri dana i to pod rukovodstvom lezbejke.Sad se vidi da je to zamazivanje očiju, da se ne bi posumnjalo na njih da oni trguju sa decom.Sa EU imaju ugovor da godišnje isporuče 30-toro dece.Sve preko toga je bonus za njihov džep.Sa Izraelskom kompanijom država ima ugovor o prodaji (ili kako oni cinično zovu "izmeštanje" dece), ali nemaju uslov da ih ne mogu "usvajati" istopolni brakovi.Tako naš državni aparat brine o svojoj deci.Kao da su svi na vlasti-*ederi.Eto vam i dokaza da njihova hajka, presretači i sva tehnika na autoputevima, koja je zadužena za hvatanje onih koji prekorače i jedan kilometar ne služi za brigu o ljudima, već za brigu kako da što više napljačkaju na tim putevima, na kojima ni Turci nisu toliko globili.Previše ih se nagomilalo u vlasti, nema više resursa za krađu, pa se sad ide otvoreno u pljačku na svakom koraku.Ni jedan jedini potez im nije usmeren za korist ljudima, već na našu štetu i kroćenje, tako da stigoše do oduzimanja dece.Tu će im biti kraj.

  6. Neša says:

    Jedan primer: U norveškom selu Steigen od 2500 stanovnika uzeto je nasilno 19 dece od roditelja. Trend se prenosi u Srbiju jer je vlast u Srbiji od 2012.pod istim centrima moći kao i u Skandinaviji, Americi i Engleskoj.

  7. Boki says:

    U Skandinaviji najviše uzimaju decu iz Rusije i Poljske, jer najviše para dobivaju za njih iz "Clinton pedofilne fondacije"

  8. doktrina soka says:

    Skupstina je jednom gorela,ali nije izgorela,to je bila fikcija,kao da gori.Izgleda je dosao red ilii vreme da se vrata dobro zatvore,da oni unutra imaju fikciju da su zasticeni a da "narodna Skupstina" zaprave gori.I to kada svi budu na okupu,kao svetski trgovacki centar sto je gorio,ali prazan.

    • Miki says:

      Skupština je paljena da uđe “demokratija” i sve zapadnjačko zlo pa i nevladin sektor. Oni sad samo svoj posao po ustaljenoj semi uvođenjem svojih pravila u “pravu, poslovanju pa i vaspitanju dece ...”. Sto mi nismo bili upoznati - donetim , nebitno je ali je strašno sto narod još nije ništa shvatio!

  9. doktrina soka says:

    P.S. U Narodmoj Skupstini nema niti jednog coveka koji zasluzuje to ime. Na celu sa prumjerom brnabic,sto je znala to je odpjevala,srpski narod ne spava vec "GLEDMO VAS".A vi gledajte kuda cete i dali cete moci da se spasite,svi putevi su blokirani.

  10. Za Srbiju says:

    U Srbiji vlada bela kuga, a mi decu prodajemo. U Srbiji se oduzme 16 000 dece na godišnjem nivou. 400 000 parova ne može da ima decu, ali ne može ni da ih usvoji, jer je procedura nemoguća. Te procedure nema kod oduzimanja i prodaje dece na zapad.

    • goran says:

      Upravo tako, to moramo objasniti narodu, ljudi ne razumeju u kakvom konc-logoru zive.

  11. Šmajser says:

    Eto kad već znamo imenom i prezimenom domaće zlotvore i trgovce decom, nadam se da će se jednog dana naći jedan profesionalni „čistač“ da počisti te monstrume jednom za sva vremena...

  12. Lesandro Belov says:

    Naučili su to od Turaka. Tako su Turci radili kad smo bili deo Otaomanskog Cartsva. Turci su već tada shvatili da su srbska deca veoma jaka, zdrava i lepa tako da su ih otimali od roditelja po celom Balkanu , odveli ih u Istanbul, vaspitali na muslimanski način i kasnije, kad je bilo rata sa Srbima, baš su njih slali da ratuju protiv Srba. To su poznati janjičari. Oni srbski jezik nikad nisu naučili i ratovali bi za svoj život i za svoju novu ”otadžbinu” Tursku. Francsuzi zovu ”Janissaires". Ništa novo.

  13. Ne valja vam posao says:

    Vidite, dođu pred vrata neki tamo šverceri decom iz takozvanog centra za socijalni rad bez sudskog naloga, samo na "osnovu anonimne prijave", koje i nema, a uz pomoć policije.I šta je to?Protivzakonito otimanje-otmica dece.A od nas se očekuje da radimo zakonito, da ne uzimamo pravdu u svoje ruke, protiv kriminalaca pred vratima.Nema veze što su tu neki u uniformi, bilo kakvoj.Oni rade kriminalne radnje i to uz pomoć fizičke sile, palice, spreja, oružja,...Zato treba braniti sopstveni prag svim sredstvima.Zamisli ti idiota, koji očekuju i traže da fino predaš dete, pa da je ajncaš posle po njihovim lopovskim sudovima gde nemaš šanse, a ni dovoljno para ni živaca da izdržiš do kraja.Na tu kartu i igraju.Za sada oduzimaju sirotinji koja nema ni za advokata, pa kaže taj pametnjaković Vulević da se u većini slučajeva roditelji i ne žale.Znači, vrata, samo njih dvoje može odjednom na vrata da uđe.Završiš sa njima, a onda idu sledećih dvoje...Ti MORAŠ da odbraniš svoje dete i čitav život si učio o rodoljublju, a domovina počinje od tvoga deteta, od tvoje sobe, na tvom pragu, pa nadalje.A što su ti se razbojnici pojavili na vratima, nisi ih ti zvao i oni neće pare da ti otmu, oni hoće tvoje dete.I naoružani su, što ti daje pravo da se braniš istim takvim oružjem koje i oni imaju, ili ako ga nemaš (a zato su nas i razoružali da mogu da nam otimaju decu, organe,...), onda ničim ne možeš da prekoračiš nužnu odbranu.A na kraju krajeva, jebeš nužnu odbranu, važno je da odbraniš dete.Ako ga ne odbraniš, jebeš i tvoj život.A onda bi trebalo posetiti i onoga koji je omogućio otmice dece svojim zakonom ili preporukom, ili direktivom, ili bilo kako.Oštra sekira iza vrata za ne daj Bože, kao u doba Turaka.

  14. Hruscov says:

    Moj djed je govorio puska omane ali sekira nikad. Letece glave udare li na najosetljiviji deo drustva. Treba ocistiti gamad iz drustva.

  15. Popara Dorcol says:

    Glasajmo za Vučića i njegovu vladajuću huntu i sve će biti u redu, od Kosova do Beogradskog pašaluka

  16. Miki says:

    Zabraniti rad velikom broju tzv NVO koje zapad finasira a ove dušebrižnike iz Centara za socijalno staranje poslati prvo na psihijatarsko veštačenje pa onda na obrazovanje. Svako ko dođe sa zapada ovde se smatra bogom danim da nam prodaje pamet a u svojim državama su petorazredni službenici. Naši vajni nazovi političari sitni potrčci sve prihvataju zarad malo novca i rođenu majku bi prodali.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *