Učinite nešto, gospodine Tasovac

Učinite nešto, gospodine Tasovac

21 avgusta 2014

kul-bajiic-malaPiše: Radoš Bajić

Latinskim izrazom „panem et circenses” ili doslovno „hleba i cirkusa”, to jest igara, naziva se metoda kojom vlast smišljeno obezbeđuje podršku narodnih masa tako što zadovoljava njihove trivijalne potrebe, nauštrb dugoročnih interesa i svesti o stvarnom stanju u državi. Ako preslikamo lukavost starih Latina na današnju situaciju u srpskom društvu – do kakvog zaključka možemo doći? Ima li sličnosti ili ne? Prošlo je famoznih sto dana rada nove Vlade Srbije. Ekonomske, političke i globalne društvene učinke ocenjuju stručnjaci za navedene oblasti. Kuražniji i manje skloni autocenzuri kritikuju, analiziraju i kude, a poneki koji greju dlanove na vatrištu vladajućih partija – veličaju posvećenost, energiju i hrabrost članova vlade. Uklješteni između ogromnih dugova, propale privrede, skupe države koju sve teže možemo izdržavati – i neizvesnog evropskog puta u koji se zaklinjemo, sa jedne, i odanosti slovenskoj ruskoj braći, sa druge strane – plutamo kao okrzani i napukli brod po muljevitom jezeru. Čije se obale ne vide i ne razaznaju. Ovakav utisak teško je mogao da popravi izveštaj premijera, koji se nesporno veoma zalaže.

No, ako ostavimo ekonomskim i političkim ekspertima da se bave hlebom i globalnim učincima srpske vlade, bez pomisli da bih mogao biti jedan od njih – usuđujem se da dobronamerno kažem koju reč o igrama, to jest o rezultatima u oblasti kulture. O naznakama i nagoveštajima kulturne strategije – ukoliko ona uopšte postoji. O početnim ostvarenjima novog, pompezno i plebiscitarno ustoličenog ministra kulture, uvaženog gospodina Tasovca. Čije imenovanje sam – što je za njega i njegovu ministarsku karijeru potpuno nebitno, jer nisam član čak ni kućnog saveta – i sam podržao.

Ne mislim da sam vladika ako četrdeset godina skupljam petoparce ispred manastira. Da sam luk sadio za četiri decenije mog skromnog učestvovanja u kulturnom životu Srbije – nešto bih naučio. Iskustveno bih do nekih zaključaka došao. To mi daje pravo da se zapitam: gde je danas uloga i mesto kulture u našoj državi? Pored izjave da će raditi na smanjenju estradizacije u kulturi – što je za svaku pohvalu – šta je uistinu preduzeo gospodin Tasovac? U kojoj sferi stvaralaštva i kulturnog činjenja se danas u Srbiji vidi nova energija i nova kulturna politika? Sem što je rečeno da će u stimulacijama za kulturne delatnosti i produkciju biti ukinuto čuveno diskreciono pravo, kojim je uistinu koruptivno i po nalogu političke elite nagrađivan za lojalnost i potkupljivan jedan broj istaknutih kulturnih stvaralaca.

Setimo se da je pre sto dana u ekspozeu premijera – kultura tek spomenuta. Pored korekcije naviše onih podsmešljivih 0,62 odsto koji će se iz budžeta izdvajati za kulturu, što je za aplauz – uz fraze i opšta mesta o značaju stvaralaštva – konkretno je rečeno da će ova vlada za vreme svog mandata konačno otvoriti ustanovu od posebnog nacionalnog značaja čije smo ime davno smetnuli s uma – Narodni muzej Srbije. Ubrzo zatim, ministar Tasovac je tamo viđen kako pred objektivima TV kamera unosi madrace, staru obuću, mleko u tetrapaku i melni pelene. Nije li postojalo neko drugo, prikladnije mesto za skupljanje humanitarne pomoći  od holova devasiranog Narodnog muzeja? Ili je gospodin Tasovac želeo da nam pošalje lucidnu i sarkastičnu poruku – da ponovo shvatimo ko smo, gde smo i šta smo? Da se podsetimo kakav odnos imamo prema sopstvenoj kulturnoj baštini i duhovnom nasleđu sopstvenog naroda; ako više od decenije držimo zatarabljen i zatvoren muzej koji u svojoj memljivoj utrobi čuva najvrednija dela našeg postojanja i kulturnog identiteta? Ako je to hteo – aferim. Uspelo mu je. Zbog toga se usuđujem da ustvrdim da je ministar kulture pametan i inteligentan čovek koji s potrebnom količinom autoironije i prezira ili ćuti – ili ne radi ništa. Pri tom kao uljudni službenik države čini sve kako bi profesionalno udovoljio i potvrdio svoju lojalnost kabinetu čiji je član. Uredno se vozi autobusom i posećuje farme – sem što je moguće da se ne češlja baš kako bi Vučić hteo. Zbog toga ga i ne uzima u državne delegacije kada putuje u posete najmoćnijim liderima sveta.

Dakle, ministra kulture pitam: zašto ćutite? zašto ne učestvujete? zbog čega ne govorite? Čujem da to ume lepo da radi. Pored toga što je muzički umetnik, on je i intelektualac. Zbog čega nije aktivan? Da li ga neko sputava? Za očekivati je bilo da baš ministar kulture bude moderator otvorenosti, pluralnosti i demokratičnosti srpske vlade koju odavno bije glas da je autistična, autokratska i jednoumna? Zašto malo ili nikako ne putuje? Kada i gde je poslednji put obišao neku kulturnu instituciju u unutrašnjosti Srbije? Zbog čega ne komunicira sa autorima, piscima, slikarima, filmskim umetnicima? Ili to možda čini – ali ne pred očima javnosti. Što bi morao. Koliko ustanova kulture će ove godine biti rekonstruisano? Koji teatri u unutrašnjosti? Koje galerije u prigradskim opštinama? Hoće li se i kada privesti nameni makar jedan dom kulture kojih, kao aveti našeg nemara

i zapuštenosti, ima u svakom većem selu u Srbiji? Ili seljacima kultura i ne treba? Dovoljno je samo da državi plaćaju porez? Koliko filmova danas finansira srpska vlada? Zašto nemamo ozbiljan film o 100 godina Velikog rata? Da li čekamo da ga snimi neko drugi? Da u njemu istraje na sopstvenim „istinama”? Nauštrb hrabrosti, rodoljublja i patriotizma srpskog naroda. Ili misli da je dovoljno uradio što su mu u skupštini pre odmora prošli novi medijski zakoni – po meri Evrope? O kojima niko od građana još ništa ne zna.

Šta vam daje pravo da budete ministar kulture u ilegali, gospodine Tasovac? Javite se, pobogu, za reč. Kažite nešto. Ako nastavite ovako – centralne teme na kulturnim stranicama srpske štampe (ne samo tabloidne) – i dalje će biti koliko tona piva se popilo na saboru u Guči, da li je maloletni sin srpske estradne dive krenuo stopama svog „slavnog” oca ili ne, kako teče oporavak nacionalne folk dive koja se spotakla na letovanju ili ko je nova izabranica srpskog „kralja bakra”. Učinite nešto, maestro.

(Politika)

KOMENTARI



2 komentara

  1. marijana* says:

    lepo ste opisali stanje u kulturi... ja se već godinama pitam kakva to misterija skriva tajnu zatvorenog narodnog muzeja? da nije i on pokraden,raznesen,pa ne smeju gologuzani da izadju na svetlo dana sa tom sramotom?!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *