Ултиматум Катару – разлози и циљеви

Ultimatum Kataru – razlozi i ciljevi

27 juna 2017

Piše: Predrag Ćeranić

Katar je od Zalivskih zemalja, koje su s njim jednostrano prekinule diplomatske odnose, dobio listu zahtjeva, a traži se da ih u roku deset dana ispuni. Od Katara se tako zahtijeva da ugasi televiziju „Al-Džazira“ i njene podružnice, prekine diplomatske veze s Iranom i vojnu saradnju sa Turskom, kao i veze sa „terorističkim organizacijama“. To ukazuje na dalju eskalaciju krize sa susjedima i teško predvidljive opcije razvoja situacije.

Inače, američka administracija je veoma nezadovoljna svojim saveznicima na Bliskom istoku, kako Katarom tako i Saudijskom Arabijom, zbog inferiornosti koju u Siriji njihove jedinice pokazuju pred patriotizmom i tehnologijom ruskih vojnih snaga. Po Amerikance loše ide i u Avganistanu. U Ukrajini, takođe, stvari idu nizbrdo.

Sjedinjene Države maestralno održavaju zamrznute konflikte koje mogu aktivirati kad god požele. Primjeri za navedeno su nestabilne vlade u Makedoniji, Ukrajini, Avganistanu, Libiji i Iraku. Slična operacija je uspješno završena u BiH, a sada se priprema u Zalivskim zemljama i Srbiji. Treba napomenuti da na Balkanu, s obzirom na različite interese, postoje višeslojne opcije i mogućnosti. Naravno da se sličan scenarij priprema i na Kosovu. U kontekstu kosovske kombinatorike iz Vašingtona je naloženo da se u Albaniji izmire opozicija i Edi Rama.

Kad je riječ o Balkanu, ono što posebno intrigira vezano za aktivnosti SAD je animiranje Turske. Tokom nedavne krize u Zalivu, SAD su testirale Tursku, koja je odmah pritekla u pomoć ovoj državi. Tursku, naime, SAD planiraju da ponovo upotrijebe na Balkanu, budući da cijene da Turska na ovom području ima veliki uticaj, ne u ekonomskom, već u religijskom smislu. Turskoj se nudi „nadležnost“ nad teritorijom nekadašnje Otomanske imperije, s tim da bi se u toj varijanti odustalo od stvaranja Velike Albanije. U tom kontekstu treba posmatrati i tumačiti Erdoganovo nedavno javno protivljenje proširenju Albanije na račun susjednih država. Navedeni plan podrazumijeva kooperativnost Turske u Siriji, gdje se očekuje da napravi otklon od Rusije i pruži maksimalan doprinos u rušenju Asada. U istom paketu Turskoj se nudi savezništvo protiv Irana i revitalizacija pokreta Muslimanska braća, čiji ideolog Jusuf Karadavi uživa Erdoganovu naklonost i gostoprimstvo.

SAD bez Turske ne mogu uticati na kavkaske države, naročito su u tom pogledu nemoćne kada je riječ o turkofonskim državama. Turskoj se stoga nudi da bude dio američke koalicije na Bliskom istoku. Naime, SAD veoma brine mogućnost da snage Sirijske arapske armije zajedno sa Rusima dođu u posjed dokumentacije i dokaza koji su nezgodni po SAD. Iz istog razloga je Alepo grčevito branjen i osvojen tek kada je dopušteno da se autobusima evakuišu jedinice „pobunjenika“. Kako bi se uklonili neugodni tragovi čak je i poluizliječeni Bagdadi vraćen u Siriju. Duboka država je do te mjere zabrinuta da je od Trampa traženo da napadne Damask ne obazirući se na mogućnost da bombardovanju budu izložene i ruske snage. Islamska država se ruši.

To je razlog za destabilizovanje Zalivskih država. Traži se krivac za sponzorisanje Islamske države, a ta „čast“ prvobitno je bila namijenjena Saudijskoj Arabiji, ali se kraljevina otkupila za 110 milijardi dolara. Kako se stvari odvijaju amnestija bi Saudijsku kraljevsku kuću mogla koštati i dodatnih 200 milijardi američkih dolara. Novac će biti isplaćen kroz kupovinu američkog oružja i tehnologije, ali znatan dio i u gotovini. Saudijsci bi u istom paketu trebalo da budu amnestirani i za rušenje Kula bliznakinja. Što se Katara tiče, Obama, tj. Klintonovi su Dohu uvijek smatrali za strateškog saveznika te je Kataru bilo dopušteno da preko univerziteta koje su članovi kraljevske kuće osnivali i finansirali širi ideologiju Muslimanske braće.

Dodatni razlog za stvaranje krize vezano za Katar je namjera da se stvori nova arapska koalicija pod vođstvom Rijada kao glavnog američkog saveznika u proklamovanoj borbi protiv terorizma na Bliskom istoku, tj. u Siriji i Iraku, u Avganistanu, čak i u Egiptu. Stvaranje ove koalicija ima samo jedan cilj – da zakomplikuje ionako složenu situaciju na Bliskom istoku i Zalivskim zemljama, a sve vodi prema konačnoj odrednici, Iranu. Zalivske zemlje će pod američkim vođstvom promovisati opoziciju u Siriji, Iraku, Avganistanu, dok bi se Hamas zbog podrške koju uživa od Irana, brzo mogao naći u problemu kao i svi koje Iran podržava. Kao odgovor Irana uslijedilo je zahlađenje odnosa sa Rijadom a u Siriju je stigao i komandant iranske Revolucionarne garde Hasan Sulejmani. Napetost na Bliskom istoku permanentno raste.

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *