Умела сам да заплачем на сцени

Umela sam da zaplačem na sceni

27 marta 2015

637-carla_fracci_e_rossella_brescia_al_nuovo_festival_Karlu Frači, jednu od najvećih balerina 20. veka, koja će večeras svečano proglasiti 12. Beogradski festival igre otvorenim, dočekali su juče novinari gromkim aplauzom u Art kafeu „Sava centra”. Nakon predstavljanja kompanije „Sadlers Vels”, italijanska primabalerina je pravo sa surčinskog aerodroma graciozno ušetala među „sedmu silu”. Istovremeno je na velikom video-bimu prikazan snimak „Žizele” koju je Fračijeva igrala na vrhuncu karijere sa Rudolfom Nurejevom. Široko se osmehujući u pratnji  supruga Bepea Menegatija, reditelja i menadžera, slavna umetnica se prisutnima obratila:

– Veoma sam srećna što sam sada sa vama. Beograd je jedan od retkih gradova u kom tokom svoje duge karijere nisam nastupala. Presrećna sam što sam sada kod vas i što ću otvoriti BFI, koji predstavlja izvanredne umetnike, ali nudi šansu i mladim igračima. Ovu vašu manifestaciju otvoriće kompanija „Sadlers Vels”, a vi sigurno znate da sam nekada igrala prvo za „London festival balet”, da se potom formirala kompanija „Sadlers Vels”, a tek posle je primat preuzeo „Londonski kraljevski balet”.

Govoreći o svojoj blistavoj karijeri, primabalerina se prisetila:

– Mogu da kažem da sam srećna žena, koja je mnogo putovala, igrala na najvažnijim festivalima i scenama, sa velikim umetnicima. Nastupala sam sa Nurejevom, a vidim da vi imate i naš snimak iz „Romea i Julije”. Sa Rudolfom sam mnogo igrala, često i u njegovim koreografijama, i to u „Uspavanoj lepotici”, „Krcku  Oraščiću”, „Labudovom jezeru”. Kada imate mogućnost da upoznate tako divne ljude onda se zaista osetite bogatim, iako nekih od njih nema više među nama. Pomenula bih i druge moje partnere: Erika Bruna, Mihaila Barišnjikova i mnoge druge. Deset godina sam provela sa kompanijom „Amerikan balet teatar” koja mi je omogućila  fantastična iskustva. Ono što me danas najviše interesuje  jeste budućnost mladih igrača. Smatram da su važni i pedagozi i škola. Nekada sam učila u milanskoj Skali kod pedagoga koji je igrao kod Fokina. Anton Dolin, koreograf, odveo me je u London, a Erik Brun u Njujork. Bila sam i u Parizu gde je moj pedagog bila Olga Preobraženska, od koje sam mnogo učila. Ona je bila daleko ispred svog vremena iako je tada imala više od 90 godina.

Karla Frači je sa velikim poštovanjem pričala o Miloradu Miškoviću:

– Moj kolega Milorad Mišković bio je vrhunski igrač, pedagog i koreograf. Igrala sam u njegovom baletu „Popodne jednog fauna” i smatram  da je ta verzija bila jedna od najoriginalnijih. Sada želim da upoznam Beograd, igrače na BFI i gostujuće kompanije.

Čuvena balerina je istakla da je u Italiji situacija sa baletskom igrom dramatična i istakla:

– Nekada se osećam kao pionir koji iznova promoviše igru na neverovatnim mestima. Pitaju me zašto to radim, ali ja kao simbol velikih scena to dugujem talentima. Zahvalna sam suprugu koji me i dalje prati u novim projektima. Još nisam prestala da igram. Mislim da mogu i imam šta da kažem. Ne mogu, naravno, da igram Žizelu, ali za mene ima dramskih uloga u kojima mogu da istražujem i dam nešto sasvim novo, razmenim emocije, jer one su za balerinu važne. U „Romeu i Juliji” Antona Tjudora imate ograničenja, ali ja sam često menjala neke delove, jer me je tako vodila muzika. Umela sam i da zaplačem na sceni. Presrećna sam što sam svih tih godina imala podršku muža i porodice.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *