Ura za Slovence

Ura za Slovence

21 januara 2014

Nenad KecmanovićPiše: Nenad Kecmanović

Ko bi ikad i pomislio da ćemo 2014. Slovence isticati kao primer kako se vodi politika u odbrani nacionalnog integriteta i državnog suvereniteta pred najvećim i najmoćnijim silama sveta. A evo, nešto tako nam se upravo dešava…

Tviter izjavom Inckovog zamenika Tamira Vasera Amerikanci su ponovo počeli da provociraju ratne sukobe u BiH. Da li zato da bi ponovo pokazali EU da je „nesposobna da rešava probleme u svome dvorištu“? Ili zato da bi, posle svega što su tokom trajanja „arapskog proleća“ napravili na Bliskom istoku, muslimanima dokazali da ih ipak vole? Da li zato da bi posle neuspeha u Siriji i Ukrajini, svetu demonstrirali da nisu izgubili svu moć iz ranih 90-ih? Ili zato da bi ubrzali natoizaciju Balkana na tačkama srpskog opštenarodnog otpora?

Kako god bilo, izjava (američkog) zamenika (evropskog) visokog predstavnika da se „Ustav BiH može promeniti dvotrećinskom većinom u zajedničkom parlamentu“ ne razlikuje se bitno od Cimermanove instrukcije Aliji Izetbegoviću da „muslimanski poslanici, zajedno sa hrvatskim, treba jednostavno da nadglasaju srpske“. A nije daleko od Munove podrške Lagumdžiji da posle izbora 2010. izbaci HDZ iz vlasti, uprkos raspoloženju većine hrvatskih birača.

Upute onog prvog ambasadora SAD izazvale su rat u BiH, a ovog drugog – krizu međunacionalnih odnosa u FBiH, koja traje već gotovo četiri godine. Ali, obe su bar bile diskretne i nikad zvanično potvrđene. Da ovog puta ne bi bilo nedoumica, Vaser je preko svog Tviter profila poslao javnu poruku Bošnjacima da, što se tiče Vašingtona, mogu slobodno da zanemare ustavnu nadležnost entiteta za promenu zakona koji se odnose i na Republiku Srpsku.

Jeste da mu je na to politički korektno „odtvitovao“ predsednik Narodne skupštine RS jasnom i jednostavnom argumentacijom da bi takva „jednostrana promena Ustava bila naprosto nelegalna“. A na Vaserovo naivno vađenje da „inicijativa za promene ipak mora da započne iz Parlamenta BiH“, Radojičić ga je diplomatski upozorio da se iz „njegove izjave može shvatiti da gura FBiH protiv RS i upitao ga kome uopšte takva izjava treba“.

Međutim, čitav incident je u nekim banjalučkim medijima ispao relativizovan procenom pionirke NVO sektora da će se „SAD verovatno umešati samo ako EU ubrzo ne reši problem implementacije strazburške presude u slučaju Sejdić – Finci“. A pošto Štefan File onomad to nije uspeo ni nakon 13 sati rasprave sa predstavnicima tri naroda i dva entiteta, ispada da sirotim Amerikancima nema druge.

Ako, dakle, ni Sarajevo – Grude i Banjaluka, ni Brisel ne budu mogli demokratski, moraće, eto, Vašington na svoj način, koji, sa kraćim prekidima, trpimo još od početka devedesetih. Vaserovom izjavom novi ciklus maltretiranja praktično je već počeo, ali, zanimljivo, niko da ih zvanično, bar reda radi, upita: „Zar opet? Zašto? Sa kojim pravom? Po čijem ovlaštenju? Sa kakvim ciljem?“

I u matici Srbiji je, recimo, poslednjih godina postao običaj među ambasadorima velikih sila da drže lekcije domaćim političarima, ocenjuju njihove poteze, dele ih na dobre i loše momke. Sve se završavalo sa nekoliko medijskih reakcija međunarodno-pravnih eksperata da je to kršenje Bečke konvencije koja inostranim diplomatama zabranjuje takvo ponašanje. Odnosno, sa realističkim utehama istaknutih autošovinista da je neposlušna Srbija tako i zaslužila zato što nije ranije isporučila Miloševića, predala Kosovo, izdala RS, priznala autonomiju Sandžaku i federalni status Vojvodini, izvinjavala se na sve strane, obećala da neće nikada više i sl.

Sada već neki beogradski novinari sami pitaju inostrane diplomate šta misle – da li Srbija treba ili ne treba da održi vanredne izbore, a neke od ekselencija, sa ironičnim osmehom, odgovaraju da je to unutrašnja stvar zemlje domaćina. Pozitivnu promenu nagoveštava nedavni zahtev predsednika Nikolića turskom premijeru Erdoganu da se izvini zbog svojatanja KiM onomad u Prištini. Jeste i Turska regionalna velesila, ali nam, srećom, nije susedna, pa Srbija, na putu ka EU, bar sa njom ne mora da normalizuje odnose baš po svaku cenu.

Ali, kakve sve to veze ima sa Slovencima sa početka priče? U bivšoj SFRJ, pa i ranije, uvek su važili kao uzor marljivosti i štedljivosti, discipline i efikasnosti. Što se, pak, politike tiče, o njima su, naprotiv, mnogi sa potcenjivanjem govorili kao o „bečkim konjušarima, kojima je slobodu donela srpska vojska u Prvom i Ličani i Krajišnici u Drugom svetskom ratu“. Kad evo, bogme, Ministarstvo spoljnih poslova Slovenije pozvalo na raport američkog ambasadora da da objašnjenje i izvinjenje zbog toga što je izjavio da su „Slovenci olako dobili državno osamostaljenje, bez nacionalne borbe i žrtava“.

Pravo govoreći, ta ekselencja imenom Jozef A. Musomeli, i nije baš mnogo pogrešio.

Secesija Slovenije bila je više rezultat lobiranja Genšera i Munka u Mastrihtu i dila Milošević-Kučan nego operetskog rata između JNA, naoružane manevarskom municijom, i lokalnih teritorijalaca sa lovačkim sačmaricama.

Ali, mala i maloljudna Slovenija je u međuvremenu postala suverena država, a otkako ju je „udarilo po džepu“ i razočarana u sve nadnacionalne integracije. Zato ne da da je inostrani diplomata koga je ugostila još i nacionalno vređa, tim više što je iz zemlje koja je proizvela globalnu finansijsku krizu i nekad najuspešniju novu članicu EU dovela do bankrota. Mora da je Musomelija šokirao ponosan i hrabar gest slovenačkog ministra spoljnih poslova i čudi da ga već nije naružio poređenjem sa Dodikom.

RS, istina, nije država, kao što je BiH u celini samo protektorat, a Sarajevu, dakako, godi ovaj američki atak na srpsku ravnopravnost. Ako u Banjaluci niko nema pravo da zvanično pozove v. p. Incka i zatraži objašnjenje i izvinjenje zbog ratnohuškačke izjave njegovog doglavnika Vasera, onda nam kao adekvatna reakcija preostaje završna rečenica iz komentara na jednom popularnom sajtu. Ne bih je baš u celini citirao, ali početak glasi: „Turi, Tamire, te dve trećine sebi u … „

(Pressrs.ba – Banja Luka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *