УСПЕХ „ШВЕДСКОГ МОДЕЛА“ ЈЕ ЛАЖ! Пала је прича да они брину о људским животима! КОРОНАВИРУС ЈЕ ОТКРИО ИСТИНУ

USPEH „ŠVEDSKOG MODELA“ JE LAŽ! Pala je priča da oni brinu o ljudskim životima! KORONAVIRUS JE OTKRIO ISTINU

30 aprila 2020

Medije i društvene mreže tresu snažne ideološke i naučne bitke oko strategije za borbu protiv koronavirusa. Treba li zatvoriti javna mjesta ili ne? Sprovoditi ili ne „gvozdeni karantin“? Uvesti njemački ili kineski model? Dokle će se ljudi držati u samoizolaciji? Hoće li privreda propasti od nametnutih mjera? Dovodi se čak u pitanje i samo postojanje COVID-19, a osporavaju se i naučne činjenice o novom koronavirusu, statistici zaraženih, bolesnih, oporavljenih i mrtvih.

Rasprave o statistikama oko koronavirusa beskrajne su i emotivne, ali postoji prilično popularan stav da je smrtnost od koronavirusa jednaka onoj od sezonskog gripa, da ne treba ograničavati slobodu kretanja, jer je šteta ekonomiji i ljudima koji sjede u izolaciji veća nego da se potpuno ignoriše epidemija koronavirusa. Štaviše, trenutna smrtnost od koronavirusa u Italiji, Španiji, Francuskoj od 12 do 14 odsto u tako burnim raspravama olako se odbacuje standardnim i netačnim argumentima.



1. „Od sezonskog gripa je smrtnost od jedan do dva odsto, što je za mene čudno, uvijek sam mislio da je smrtnost od gripa manja od 0,5 odsto, a samo je „španska groznica“, koja je od 1918. do 1920. odnijela više od 20 miliona života, imala stopu smrtnosti od dva do tri odsto.“

2. „Još nije kod svih pronađen koronavirus i zapravo je pet do 10 puta više ljudi neprimjetno bolesno, što znači da je smrtnost od koronavirusa zapravo manja od jedan odsto.“ Ali u Južnoj Koreji, gdje je 190 mobilnih laboratorija testiralo doslovno sve ljude u sumnjivim područjima, gdje je sprovedeno do 20.000 testova dnevno, više od 400.000 testova do kraja marta, i gdje se svaki prolaznik može besplatno testirati i dobiti rezultat za pola sata, epidemija je već odavno stavljena pod kontrolu. Sada je manje od 10 infekcija dnevno, ali smrtnosti je još uvijek nešto iznad dva odsto i dana 24. aprila je iznosila 240 smrtnih slučajeva na 10.702 zaraženih. Hoćemo li vjerovati službenom Seulu? Pa to nisu mrske „kineske komunjare“ da im ne mogu vjerovati oni koji uživaju u antikineskom narativu američkih i nekih evropskih medija ili turskog kanala TRT i Al Džazire koji Peking optužuju za ničim dokazan progon muslimana.

3. „Ionako umiru stari pacijenti koji bi umrli i bez koronavirusa, samo nešto kasnije, ovog mjeseca ili ove godine“. Ali kako je jedan lekar rekao, „ako je osoba predodređena da umre od raka za godinu dana, to ne znači da vozaču koji tu osobu pregazi i ubije treba oprostiti“. Posljednji argument sadrži puno lažnih i nepotpunih statistika, koji navodno dokazuju da uopšte nema povećanja smrtnosti u razdoblju od početka pandemije.

Očito je da je cijela stvar u brojkama, u statistici. Da bismo joj vjerovali, statistika mora biti jasna i mora biti razumljiva čak i onima koji su protiv mjera karantina i izolacije. Inače će ljubitelji teorija zavjere proglasiti statistiku korigovanu po nalogu SZO, svjetske vlade, milijardera, Bila Gejtsa, masona, reptiolida i tako dalje, do dna popisa, ako ga uopšte ima. Ali gdje doći do uvjerljivih statistika? Očito u onim zemljama koje su službeno odustale od strategije SZO s fokusom na mjere karantina i koje su usvojile svoje mjere.

DRUGAČIJA STRATEGIJA

U februaru i martu 2020. su samo tri države svijeta službeno odabrale drugačiju strategiju borbe protiv koronavirusa. One ne zatvaraju društvo, ne zabranjuju uobičajene gužve u školama, vrtićima, kafićima i restoranima, već jednostavno čekaju da se 60-70 odsto stanovništva zarazi koronavirusom i tako su htjele steći kolektivni imunitet ili „imunitet krda“. To su bile Velika Britanija, Holandija i Švedska. Kakve su ove tri zemlje? Sve tri sjevernoevropske zemlje, sa starom protestantskom etikom, s kontinuiranim iskustvom parlamentarizma, bez razdoblja diktature i sa uspješnim tradicijama tržišne privrede. Osim toga, može se istaknuti nekoliko važnih tačaka:

1. Ove su tri države u proteklih 50 do 60 godina razvile državnu ideologiju globalizma i multikulturalizma i ugostile su veliki broj imigranata i izbjeglica.

2. U posljednjih 30 do 40 godina ove tri zemlje postale su toliko liberalne da izbjegavaju bilo kakvu prisilu, bilo kakvo nasilje kao mjeru, čak i kada je potrebno uspostaviti red.

3. U ove tri države civilni zdravstveni sistem je ili istorijski slab, kao u Holandiji, gdje se većina žena porađa kod kuće, ili je uništen beskonačnim neoliberalnim reformama kao u Velikoj Britaniji, gdje je prije koronavirusa bilo lako pokupiti gljivične infekcije u prljavoj bolnici sistema javnog zdravstva, onima „za sirotinju“. Od reformi Margaret Tačer do danas britanski NHS je ostao bez dvije trećine kreveta, a osoblje je srezano na nužnu mjeru, tako da se za kvalitetnu uslugu Britanci s novcem mogu obratiti privatnim ambulantama ili klinikama, a oni drugi mogu čekati sistem i moliti se Bogu. Nezainteresovani prolaznik će vidjeti spoljašnji sjaj sistema koji skriva beskrajne optimizacije, rezove, smanjenja i lošu spremnost za izvanredne situacije, što je slučaj i u Švedskoj.

4. Vojna medicina, epidemiološka služba i civilna zaštita u tim zemljama su sektori koji su značajno smanjeni u posljednjih 20 do 30 godina.

ŠTA SE SADA DOGAĐA?

Velika Britanija je početkom marta prva iznijela ideju o „imunitetu krda“, ali je do 17. marta ova zemlja već odustala od strategije „razboleti se i što prije steći kolektivni imunitet“, jer je London procijenio da će gubici biti preveliki. Sam premijer Boris Džonson iskusio je stvarnost i nemilosrdnost koronavirusa. Čini se da su dnevni podaci o novim slučajevima zaraze u Velikoj Britaniji dosegli vrhunac. Zemlja je među prvih deset po slučajevima smrti od koronavirusa na milion stanovnika i ta je brojka 24. aprila bila 287 mrtvih, a juče (ponedeljak, 27. april, prim. NS) 311.

Stav holandskih vlasti se takođe promijenio i od „sticanja imuniteta krda“ se prešlo na „inteligentni karantin“. Od samog početka su holandski političari otvoreno pozirali: „Pametniji smo od bilo koga u cijelom svijetu“. Zemlja se onda samoizolovala, a škole i vrtići su zatvoreni od 24. marta. Kafići i restorani su otvoreni, kao da je to mjerilo slobode, dok je posjećivanje klubova, muzeja i bioskopa zabranjeno do 20. maja. Čini se da se broj novih infekcija u Holandiji neznatno smanjuje. Zemlja je takođe među vodećim po broju smrti od koronavirusa na milion stanovnika – 266.

Švedska se tvrdoglavo drži svoje dogme i čini se da među masama nema razočaranja „švedskom strategijom“. Statistički podaci o koronavirusu u Švedskoj od sredine marta prilično su dostupni i mogu kasniti jedan dan, posebno vikendom. U Švedskoj još nema znakova vrhunca ili pada broja novih zaraza dnevno, a prema broju umrlih na milion stanovnika (233) i Švedska je u prvih deset zemalja.

JEDINSTVEN PRIMER

Švedska je zbog koronavirusa već izgubila više od 2.355 života, a trenutna stopa smrtnosti u Švedskoj veća je od 12 odsto, što je tri do pet puta gore od svojih komšija. Ali zemlja ne namjerava odustati od svoje strategije koja se oštro razlikuje i od Velike Britanije i Holandije. Štaviše, prema anketama, popularnost vladajuće lijevo-liberalne Socijaldemokratske partije Švedske i premijera raste.

Čini se da je to čudan učinak, ali dobro poznat u istoriji, kada se u teškim vremenima narod okuplja „pod zastavom samouvjerenog vođe“, čak i ako taj vođa i nije posebno nadaren. Glavno je da on samouvjereno govori upravo ono što ljudi žele čuti. Do 18. aprila Šveđani u Stokholmu su već bili umorni od dobrovoljne samoizolacije, a sve glavne novine primijetile su masovne svečanosti koje su u subotu priređene u centru glavnog grada Švedske. Pravila o zabrani okupljanja više od 50 ljudi na jednom mjestu i pravila o održavanju udaljenosti od 1,5 metara nisu se poštovala svugdje, niti u bilo kom kafiću i restoranu u glavnom gradu. Međutim, opet se treba zapitati je li sloboda ispijanja kafe/piva i ručak u restoranu najveći oblik slobode?

Sličan umor od strogih mjera duge samoizolacije, od 14. marta, primijećen je i u Danskoj, gdje su u četvrtak 23. aprila ljudi zbog nezadovoljstva izašli na ulice, parkove i plaže. No, tamo je intervenisala policija i kaznila ljude koji su hodali u grupi od više od 10 ljudi. Švedska voli ići svojim putem, ali je dobila tek „pola bitke“. Ponosni na životni standard postignut u njihovoj zemlji, iako u vrijeme Ulofa Palmea, progresivni Šveđani su se trudili da nauče cijeli svijet kako treba živjeti i do sad je ta želja prerasla u službenu državnu ideologiju „humanitarne supersile“. Ideologija „humanitarne supersile“ nalaže da je krajnje vrijeme da na primjeru borbe protiv koronavirusa Šveđani cijelom svijetu pokažu da griješi, a da je samo Švedska u pravu!

Sve ove tačke pomažu da raste popularnost švedske strategije u društvu, samo se s koronavirusom ne može igrati. Uprkos svijesti švedskih građana, COVID-19 tvrdoglavo pokazuje porast broja zaraženih dnevno. Na grafikonu broja novih infekcija dnevno nalaze se ne samo neobični vrhovi iste visine, koji, kako se čini, ukazuju samo na to da švedske vlasti ne sprovode testiranja na koronavirus, možda zbog nedostatka testova, što potvrđuju i službeni podaci. Razlog se ne navodi, ali Švedska se po broju testova na milion stanovnika nalazi u rangu srednje razvijenih zemalja. Nedavno je čak i državni SVT televizijski kanal priznao da je glavni epidemiolog u zemlji Anders Tegnel dao netačne procjene mrtvih i pogrešne statistike o dnevnom broju smrtnih slučajeva od koronavirusa.

Ujutru petog aprila glavni epidemiolog tvrdio je da je, prema njihovim podacima, od koronavirusa u zemlji četvrtog aprila umrlo 373 ljudi, ali da bi konačni broj mogao biti viši. Na pitanje: „Koliko viši? Možda je oko 500 već umrlo?“, rekao je da se može dodati desetak ili dvadesetak smrtnih slučajeva, a onda se ispostavilo da je umrlo 229 ljudi više. Od četvrtog do 24. aprila u Švedskoj je od koronavirusa umrlo 602 ljudi. Zatim je dvaput, 16. i 20. aprila, tvrdio da je dnevna smrtnost od koronavirusa iznosila oko 60, a zapravo je tih dana bila oko 90.

Bilo je dana kada je u Švedskoj više ljudi umrlo od koronavirusa dnevno nego u Norveškoj za cijelo vrijeme pandemije. Na primjer, 21. aprila je u Švedskoj od koronavirusa u jednom danu umrlo 185 ljudi, a u Norveškoj je do 21. aprila ukupno umrlo 182 ljudi. Isto se može vidjeti u poređenju s Finskom, koja ima samo 177 žrtava. U blizini bolnice za zarazne bolesti u Hudingeu, prvih šest pomorskih kontejnera-hladnjača  su se počeli puniti leševima. Zanimljivo je i da Gugl jedva da daje fotografije tih kontejnera, a videa na Jutjubu nema. Ali ipak stoji članak koji je objavio list Friatider i vijest nije opovrgnuta. Šta ovo znači?

Kao i svaka ideologija, „humanitarna supersila“ skriva ono što bi moglo naštetiti njenom imidžu, a to su svakako kontejneri-hladnjače za leševe, kojih ne bi trebalo biti, ili barem ne u tolikom broju. Švedska još uvijek nadmašuje svoje susjede po broju mrtvih i ima više žrtava nego Danska, Norveška i Finska zajedno. I što je najvažnije, do 20. aprila statistika dnevne smrtnosti u Stokholmskom regionu pokazala je porast od čak 144 odsto u odnosu na prosječnu smrtnost za isti dan u razdoblju od 2015. do 2019. godine. Drugim rečima, 727 ljudi naspram prosjeka od 298. U cijeloj zemlji je takođe zabilježen primjetan porast dnevne smrtnosti, što govore preliminarne statistike koje je do sada prikupio Državni zavod za statistiku (SCB), a poveznicu na službene stranice zavoda možete pronaći ovde.

Jasno vidljiv porast uobičajene dnevne smrtnosti traje od 29. marta i, nažalost, nastaviće se, ali sada to priznaju i statistike zemlje koja je, uprkos odlukama drugih zemalja, odabrala svoju strategiju „obolijevanja do pravog nivoa imuniteta krda“ i tvrdoglavo se nje drži, uprkos tužnoj stvarnosti zbog smrti od koronavirusa. Državni zavod za statistiku Švedske je najbolji argument protiv navoda o krivotvorenim statistikama u svim drugim zemljama. Jer baš u Švedskoj nema histerije i vlada uvjerenje da sve zemlje svijeta preduzimaju nepotrebne mjere za kontrolu pandemije, a jedino je švedska strategija ispravna.

AROGANCIJA MINISTARA

Švedski ministri i provladini političari su, oklijevajući, promijenili stare karakteristične izjave „brzo se svi razbolite“ i sada je švedska strategija neutralnija, poput „suzbijanja širenja virusa“, uglavnom zbog pritiska SZO-a, stranih političara i ismijavanja od strane inostranih medija, koji su Šveđanima dostupni zbog interneta. No čak i sada, vodeći švedski ministri često izražavaju karakteristične rezerve u pogledu ciljeva svoje politike.

Oštra ministarka spoljnih poslova En Linde je u jutarnjem intervjuu 22. aprila na televizijskom kanalu SVT rekla da nije zadovoljna što su strani novinari postavili „neobično puno“ pitanja o švedskoj strategiji za borbu protiv koronavirusa i što nisu razumjeli zašto Švedska djeluje na taj način. Tako im je ministarka spoljnih poslova svakodnevno strpljivo objašnjava da Švedska ima nizak nivo korupcije, te da stoga ljudi slušaju preporuke vlade, pa nema potrebe za ograničenjima u javnom životu, nema prisile i novčanih kazni.

Zatim je nastavila: „I uvijek naglašavam jedno: imamo isti cilj kao i sve ostale zemlje. Ni mi ne želimo da se zaraza proširi.“ Šokirani novinar je odmah ispravio ministarku Linde: „Pa zar se infekcija nije proširila?“ A ministarka se brzo ispravila: „Tako da se infekcija više ne širi.“ Dalje je Linde nastavila: „I mit je da se život u Švedskoj nastavlja kao i obično.“ Mediji su ignorisali ovu prilično važnu opasku, ali je na švedskim društvenim mrežama ona izazvala burnu reakciju, a ljudi su je odmah nazvali „Frojdovom klauzulom“ koja iznosi istinske ciljeve i želje vladajućih švedskih političara.

Ali to su političari, a od zapadnih posebno treba očekivati ​​skrivene ciljeve, pokušaje iskrivljavanja stvarnosti radi ličnih i stranačkih ciljeva. Još gore, kada oni ili ideologija prisiljavaju naučnike da „prilagode“ činjenice dobivene tokom istraživanja, onda se dobiju „rezultati“ koji su nekome potrebni, a u to su se upustili i epidemiolozi i analitičari švedskog Ministarstva zdravlja.

GREŠKE I PREVARE

Švedski epidemiolozi su besramno pogrešno predstavili svoje istraživanje o rezultatima krvnih pretraga i, navodno, gotovo da nije bilo koronavirusa među Šveđanima iz regiona Stokholma. Dvadeset prvog aprila na SVT-u se tvrdilo da je 11 od 100 testiranih ljudi steklo i imalo imunitet na koronavirus, koji je kod njih prošao nezapaženo, budući da je u 11 uzoraka krvi bilo protivtijela na koronavirus. S obzirom na to da su to bili davno uzimani uzorci krvi, Tom Briton, profesor matematičke statistike, optimistično je izjavio da je sada jedna trećina stanovništva Stokholma imuna na koronavirus.

Onda je na popodnevnoj konferenciji za novinare epidemiolog Anders Valensten, službeno predstavljajući Ministarstvo zdravlja Švedske i u svojstvu zamjenika glavnog epidemiologa Andersa Tegnela, objavio da, prema modelima analitičara Ministarstva zdravlja Švedske, na svaki slučaj infekcije s očitim simptomima bolesti i pozitivnim testom na koronavirus postoji čak 999 slučajeva asimptomatske infekcije. Međutim, različite procjene udjela asimptomatskih infekcija, od kojih je najčešća bila 80 odsto svih infekcija, govore da je taj odnos simptomatske i asimptomatske infekcije jedan prema četiri.

Uzmimo čak da za neke istraživače na jednu infekciju sa simptomima neće biti četiri ili pet, već devet asimptomatskih infekcija, ali ne i 99, a sigurno ne 999. Ko je u ovo povjerovao, stvarno ima problema s percepcijom i obradom primljenih informacija. Švedski epidemiološki analitičari svojom su fantazijom tako strastveno iznijeli ono što su željeli da stvarno bude tačno, i to tako samouvjereno da to nije objavljeno na društvenim mrežama, već u službenom prijenosu uživo na državnoj televiziji. Ali već 22. aprila rezultati ispitivanja krvi „anonimnih“ na antitijela na koronavirus proglašeni su netačnim, a 100 uzoraka krvi su nekako „službeno nestali“, navodno zbog anonimnosti ili prava na privatnost, niko ne zna.

Istovremeno, švedsko Ministarstvo zdravlja, koje zastupa Lisa Brauers, govorilo je o greškama i u ovom ludom udjelu asimptomatskih infekcija od jedan prema 999. Jednostavna greška: broj 99,9 odsto u prvom stupcu nepotpune tablice izvještaja uzet je kao 999, a otuda i svi problemi. Šta znači tajnoviti broj 99,9 odsto u prvom stupcu iste nerazumljive tablice, načelnica odeljenja za analizu sama nije mogla objasniti, već je pozvala u pomoć sebi podređenu matematičarku Disu Hanson. U svom petominutnom govoru je Hansonova u osnovi rekla da se greška svodi na neshvatljivi koeficijent u pripremi prezentacije za emitovanje: „Nisu mislili da je razmjera jedan na hiljadu, ali tamo smo zapravo imali razmjeru jedan prema sto.“ Odakle im procjena i jedan prema 100, nije objasnila.

Ispravljen izvještaj Ministarstva zdravlja Švedske od 23. aprila korigovao je razmjeru simptomatskih i asimptomatskih infekcija s jedan prema 999 na još skromnijih jedan prema 75. To je do danas najfantastičnija službena pretpostavka u svijetu. A broj zaraženih virusom u Stokholmu do prvog maja analitičari procjenjuju na oko 26 odsto stanovništva. To nije podržano od strane profesora zarazne medicine Bjorna Olsena.

U intervjuu za Ekspresen profesor je napomenuo kako njihovi mali uzorci krvi u Stokholmu pokazuju da je infekcija izrazito neujednačena, koncentrisana u nekim dijelovima grada. Do prvog maja kolektivni imunitet od jedne trećine može se postići u takvim područjima, ali druga će područja i grupe stanovništva Stokholma imati znatno niži imunitet. Odakle 11 odsto uzoraka krvi s antitijelima na koronavirus među slučajno odabranih 100 građana iz regiona Stokholma, koji navodno nisu bili bolesni, još uvijek nije jasno. Jesu li švedski naučnici jednostavno lagali ili su stvarno pogriješili pri uzimanju uzoraka krvi?



„ANEGDOTA“ SA STALJINOM

Manipulisanje rezultatima naučnih istraživanja radi ideologije uvijek je loša praksa, ali na području medicine i infektologije to će biti otkriveno mnogo brže nego na drugim područjima nauke. Ovaj slučaj podsjeća na „anegdotu“, iako neki tvrde da je to Staljin stvarno rekao, kada je vrhovni vođa Sovjeta posjetio molekularne biologe i naredio im da ako rezultati istraživanja budu u suprotnosti s Marksovim učenjem, onako kako ga je tumačio Josif Visarionovič, neka se svi nalazi unište. Isto postupa i Švedska sa svojom ultraliberalnom ideologijom „humanitarne supersile“.

Uzmite zemlju s najviše testirane populacije na koronavirus u svijetu, a to je Island, koji je upravo izašao iz „krizne situacije“. Island je napravio više od 45 hiljada testova na 357 hiljada ljudi, odnosno 12 odsto Islanđana je provjereno do 24. aprila. Koliko je testova bilo pozitivno na ostrvski izolovanoj zemlji? Hiljadu sedamsto osamdeset devet jedinica, ili samo četiri odsto od svih testova, a koronavirus je pokupilo samo 0,5 odsto stanovništva, od kojih je prije tri dana 1.509 već bilo zdravo.

Među islandskim stanovništvom nema blizu 10 odsto zaraženih, ali na Islandu je epidemija stavljena pod kontrolu, a raspored dnevnih novih infekcija jasno pokazuje da je zemlja suzbila epidemiju, jer se od 20. aprila dnevno dodaje samo dva do četiri nova slučaja. Ovo je još jedan primjer gdje su umjerene karantinske mjere mnogo pouzdanije od ideje „da se razbolimo svi dok ne dobijemo pravi imunitet stada“.

KAKO IZRAČUNATI BROJ UMRLIH?

Uzmimo na trenutak da je 24. aprila u Stokholmskom regionu zaista oko 10 odsto stanovništva već bilo bolesno i steklo imunitet, jer je potvrđeni njemački uzorak krvi od 500 stanovnika koji nisu imali nikakvu bolest u „njemačkom Vuhanu“ u opštini Gangelt pokazao 14 odsto uzoraka krvi s antitijelima na koronavirus. Šta Švedskoj daje optimističnu pretpostavku da je u Stokholmskom regionu oko 10 odsto stanovništva već neprimijećeno preboljelo COVID-19? S gledišta „imuniteta krda“, 10 odsto ne znači gotovo ništa, dok je u Švedskoj više od 2.355 ljudi umrlo, a sve jedinice intenzivne njege su uvijek potpuno zauzete, dok oko 600 švedskih mehaničkih respiratora već dugo nedostaju svima kojima su potrebni.

Za postizanje „imuniteta krda“ tako da on zaustavlja epidemiju potrebno je imati ne 10, već 70 odsto populacije s imunitetom. Odnosno, potrebno je da se sve što se u Švedskoj već dogodilo od početka epidemije ponovi još sedam puta. Pomnožimo 2.355 smrtnih slučajeva u Švedskoj sa sedam i dobijamo oko 15.000 smrtnih slučajeva prije nego što se ova epidemija zaustavi. To je tri puta gore nego epidemija u Italiji sa svojih 25 do 26 hiljada mrtvih na 60 miliona ljudi. A moglo bi biti i gore, jer su u martu i početkom aprila švedski lekari radili bez punog opterećenja, a sada će opterećenje biti potpuno, što znači da će biti više smrti.

A što ako ste sada bolesni i bez simptoma i imate kolektivni  imunitet ne 10 odsto ili čak pet odsto, već manje? Ništa. To znači da tih 15 hiljada mora umrijeti za njihovu zemlju, jer se politika odlučila promovisati ideologiju za koju „Šveđani moraju biti bolesni dok ne postignu imunitet krda“, što je prilično uplašilo švedsku voditeljku državnog televizijskog kanala SVT 16. marta, a video možete vidjeti na Jutjub platformi.

Ali to nije najgora opcija. Uostalom, koronavirus mutira, a šta ako imunitet jednog podtipa koronavirusa ne štiti od infekcije drugog podtipa koronavirusa? A postoji već desetak podtipova, dok mikrobiolozi, kako stižu novi uzorci virusa, grade čitave genealogije. Glavne dvije podvrste virusa, uslovno „azijska“ i uslovno „evropska“, već pokazuju različitu dinamiku širenja, čak i u Sjedinjenim Državama, gdje je Los Anđeles s „azijskom“ podvrstom pretrpio znatno manji udar sa 798 smrti 24. aprila, nego Njujork s ubojitijom  „evropskom“ podvrstom koja je došla iz Italije i EU i odnijela više od 16.300 života do 24. aprila. Ako se ispostavi da imunitet protiv koronavirusa ne djeluje, uprkos prisutnosti protivtijela, ili taj imunitet polako nestaje nakon pet do šest mjeseci, tada ova „švedska strategija“ za sticanjem „imuniteta krda“ jednostavno može biti puštena u kanalizaciju, jer je potpuno beskorisna.

ŽRTVE ŠVEDSKE STRATEGIJE

U međuvremenu, tvrdoglavost švedskih vlasti tokom ovog smrtonosnog eksperimenta na njihovim ljudima uglavnom pogađa starije Šveđane i migrante u getima. Situacija u staračkim domovima u Švedskoj se prikriva kako bi se spriječila panika, a rukovodstvo opština ne obavještava o slučajevima zaraze ni same starije osobe, ni njihove rođake.

U ovoj situaciji švedske socijalne službe izdaju prilično čudne upute o sudbini bolesnih starih ljudi. Dana 17. aprila ove godine je odeljenje za socijalne usluge regiona Jevleborg, regiona sjeverno od Stokholma, izdalo i objavilo internet naredbu o upotrebi kiseonika. Pod naslovom „Upotreba kiseonika za palijativnu njegu COVID-19“ postoji podnaslov „Ublažavanje simptoma na kraju života – upotreba lijekova za palijativno zbrinjavanje za COVID-19“. Ovo je vjerojatno opravdano za socijaldarvniste i neonacističke eugeničare, ali za zemlju koja sebe voli nazivati „skandinavskim socijalističkim rajem XIX vijeka“ nije nimalo pohvalno.

Tekst praktično zabranjuje upotrebu kiseonika za liječenje teško bolesnih ljudi: „… izvan bolnice upotreba kiseonika nije bitna. Upotreba kiseonika takođe nije bitna u palijativnom liječenju COVID-19 bolesnika kod kuće i u staračkim domovima (SÄBO). Opioidi često omogućavaju bolje ublažavanje patnje i simptoma od kiseonika“. Dakle, umjesto pokušaja liječenja, čak i ako će se spasiti jedan život, preporučuje se davanje morfijuma.

Dodani citat medicinskih novina Lakartiningen kaže: „Kiseonik i intenzivno disanje, naravno, poboljšava preživljavanje i povećava šanse za oporavak u teškim slučajevima COVID-19. To vrijedi za pacijente koji su ocijenjeni s dovoljno niskim biološkim uzrastom i koji imaju nizak stepen propratnih bolesti kako bi izdržali dugu i intenzivnu terapiju i zatim se vratili punom životu. Mnogi pacijenti s velikim biološkim uzrastom i visokim stepenom propratnih bolesti nisu bitni za intenzivnu njegu, ali će imati koristi od čisto palijativne nege“. „U slučaju velikog biološkog uzrasta, posebno u kombinaciji s drugim bolestima, malo je vjerovatno da će pacijent imati koristi od kiseonika ili od intenzivne njege. Preporučujemo odluku o prelasku na palijativnu negu s dva lekara u dogovoru s pacijentom i njegovom rodbinom“, stoji u spomenutoj preporuci.

Ova naredba je teška odluka, ali je istovremeno postala rutina u trenutnoj situaciji u kojoj nedostaje ustanova za intenzivnu njegu, jer je veliki priliv bolesnika s koronavirusom, kao i u mnogim zemljama svijeta. Ove su prakse razumljive u vrijeme rata, kada hirurzi razvrstavaju veliki priliv ranjenika uglavnomu  pet grupa, od kojih je prva potpuno beznadežna i osuđena na smrt, stoga se njima nije ni pružala pomoć kako bi se uštedjeli trud i vrijeme lekara i medicinskih sestara za druge ranjene koji se mogu izliječiti.

Ovaj princip, koji je prvi put primijenjen u XIX vijeku, medicina je u situacijama katastrofe prihvatila širom svijeta, samo što mnogi ljudi ne znaju da u ovoj metodi postoji jedna grupa beznadežnih žrtava ili pacijenata i ograničen broj lekara i medicinskih sestara u ratu, a ne u miru i „liberalnom raju“ poput Švedske. Međutim, činjenica je da u glavnom gradu Švedske nema dovoljno mjesta za intenzivnu njegu, čak ni za pacijente sa dobrim šansama za preživljavanje nakon intenzivne njege, što je rekao Švedski radio trećeg aprila. Od tada u švedskim bolnicama više nije bilo mjesta i osoblja. Upravo suprotno. Osoblje ponekad radi po 17 sati u smjeni. Za nekoliko dana donošenje ovih odluka o životu i smrti specifičnih pacijenata za švedske lekare jednostavno je postala rutina.

Još jedna stvar je zabrinjavajuća, a to je odluka o prebacivanju beznadežnog pacijenta na palijativnu njegu, a ona se donosi ne u bolnici ili privremenoj bolnici, već u staračkom domu ili čak kod kuće. I umjesto da takvom beznadežnom pacijentu pruži minimalnu šansu u obliku kiseonika, odlučeno je da mu se daju „opioidi“, morfijum ili drugi preparati kao Tramadol i slični. No opioidi imaju jak „umirujući“ efekat i na respiratorni sistem, a uz već bolesno disanje pacijenti jednostavno prestaju disati zauvijek. Prvi se na ovu vrstu eksperimenta pobunio član upravnog odbora medicinske unije Johan Stirid. Potvrdio je da lekari teško bolesnim pacijentima, kojima je uskraćena intenzivna njega, često nude morfijum, što je u njihovom slučaju posebno opasno.

Tokom pandemije koronavirusa koja traje od početka 2020. godine u svijetu smo vidjeli mnoštvo različitih primjera gluposti, nesposobnosti, nemara i neopravdanog samopouzdanja, ali vidjeli smo i mnogo dobrih stvari u području interakcije zemalja u borbi protiv virusa, brze reakcije industrije, usluga putem interneta, uzajamnu pomoć ljudi i jasne i odlučne odluke službi u nekim zemljama.

Koronavirus još nije poražen, ali mnoge zemlje već ukidaju karantinske mjere. Neke ih oprezno popuštaju, a ako bude potrebno, vratiće ih na prvobitni nivo. Dvostruko razočaravajuće bi bilo da ne proučimo i ispravno procijenimo jedinstveno negativno iskustvo Švedske, jednostavno zato što mnogi od nas strašno žele vjerovati da koronavirus nije toliko strašan i da je njegova opasnost navodno na nivou običnog gripa. Međutim, lijena i ultraliberalna švedska strategija je pokazala koliko je pogubna za ljude, ali i za privrede. I nakon svega, i uprkos činjenici da su uz ovaj članak korišćeni isključivo švedski izvori i mediji, biće onih koji će urlati da je sve navedeno „režimska propaganda“. Neka bude tako, jer je razumljivo. Strah je prirodna pojava, ali ekstremni oblik odbrane ne smije biti eskapizam u tvrdnje „COVID-19 je glupost, virus je tek nešto jači od sezonskog gripa“.

I to ne kažu Kinezi, Iranci, Italijani ili gradonačelnik Njujorka, već Švedska, iako ne izričito, a trebalo je samo pričekati dva do tri dana da se počnu objavljivati službeni podaci. Jedino dobro u ultraliberalnom švedskom režimu je sloboda štampe i transparentnost, koja ipak nije žrtvovana u ime ideologije „humanitarne supersile“, koja u sebi nema baš ništa humano. Naprotiv, kao i svaka ideologija izgrađena na temeljima neoliberalizma, ona je ubojita u svim manifestacijama.

S druge strane, koronavirusu nije stalo u šta vjerujemo, već šta je stvarnost. Ali ta se stvarnost mora proučavati, a ne prilagoditi nečijoj „vjeri“, posebno ne ideologiji koja je na trenutak poprimila oblik religije. Istina je da će, baš kao kod svake ideologije i religije, i nakon što neslavno propadne, preživjeti njeni sljedbenici, ali na njih ne treba obraćati pažnju, ma kako glasni bili.

(Fejsbuk stranica N. Babića)

KOMENTARI



3 komentara

  1. Ja, Mirka says:

    Ovo je napisano tendenciozno. SZO ne odgovara da jedan sistem uspe a nije se uklopio u njihovu histeričnu izolaciju. Pitanje je koliko je ljudi u Švedskoj zaista umrlo od korona virusa a koliko od drugih bolesti. U Srbiji , bez ove epidemije, dnevno je umiralo oko 270 ljudi prema statistici. A koliko kod nas dnevno umre od korona virusa, ali zaista samo od njega? O tome nam se ne govori. Pa tako i u Švedskoj.

  2. Perpetua says:

    Ma ne, "oni" tj. budući upravitelji Duboke države koja je počela da živi i te kako brinu o ljudskim životima. Njihova briga se svodi na to kako najefikasnije osloboditi planetu suvišnog življa. Po bilijevim prezentacijama iz ranijih godina, koja decenija unazad, on jasno obrazlaže da čovek za života ostavi uglejni otisak za sobom od 50 tona, znate li kakvo je to samo opterećenje za čitavu planetu? Kada se to pomnoži sa 7 milijardi, i to ide iz generacije u generaciju. To znači da nam je planeta Zemlja obolela. Možemo reći da ima hronične bolesti poput dijebetisa, kardiovaskularnih smetnji, zastoj rada bubrega, hiperplastiju prostate, infekcije urinarnih i disajnih puteva, a za sve te bolesti naše planete kriv je samo čovek. Postoji taj čovek bili u kojeg se uzdamo da će spasti svet, ili makar samo ovu planetu bez puno sveta. To je cilj koji će opravdati svako sredstvo.

  3. padre says:

    Glupo, da gluplje ne može!Samo jim smetaju, jer se nisu uključili u opšte ludilo, koje su stvorili!Oni se zabrinuli zbog jadnih Šveđana!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *