Uvek smo bili uz Rusiju, a sad kad je ona najveća sila na svetu mi se od nje udaljujemo i pogoršavamo odnose sa njom

Uvek smo bili uz Rusiju, a sad kad je ona najveća sila na svetu mi se od nje udaljujemo i pogoršavamo odnose sa njom

16 avgusta 2013

zastava-srbija-rusija-evropska-unijaPiše: Dušan Proroković

Povod za ovaj članak je zaključak g. Marka Đurića iznet u intervjuu ruskoj Parlamentarnoj gazeti kako „Rusiji odgovara Srbija kao bliski saveznik Moskve unutar EU“. Sa jedne strane, treba razumeti da je g. Đurić, kao savetnik predsednika Republike, mogao imati čitav niz razloga zašto je ovo izjavio. Mnogi teoretičari su pisali kako je dnevna politika kao partija šaha… Zato ni ovaj članak nije pokušaj ulaska u raspravu sa savetnikom predsednika Republike. Zašto je došlo do ove izjave i kakvi su njeni efekti pokazaće vreme. Cilj ovog članka je nešto drugo.

Elem, Ivana Španović je skokom od 6,82 metara osvojila treće mesto na Svetskom prvenstvu u atletici, koje se održava u Moskvi. Toliko je skočila i četvrtoplasirana takmičarka. Na prethodnom prvenstvu u južnokorejskom Daeguu 2011. godine ovim rezultatom bi srpska atletičarka osvojila zlatnu medalju. Skok od 6,82 metara pre dve godine je bio dovoljan za „upisivanje“ u istoriju atletike, dok je danas Beloruskinji Voljgi Sudaravoj doneo tek četvrto mesto. Poenta ovog primera je da u različito vreme u različitim okolnostima jedna „stvar“ može doneti sasvim drugačije rezultate.

Sada, pred sobom imamo „stvar“ u vidu stava da „Rusiji odgovara Srbija kao bliski saveznik Moskve unutar EU“. Istini za volju, u prethodnih pola decenije moglo se češće čuti od različitih političara i analitičara kako Srbija unutar EU može biti „most između Moskve i Brisela“ ili „zastupnik ruskih interesa u EU“. Najpre bi trebalo upozoriti da ovo nije originalan srpski izum. Prvi je na ovu temu nešto izjavljivao Vladimir Mečijar neposredno po osamostaljivanju Slovačke, a zatim se to moglo čuti i od pojedinih zvaničnika Ukrajine, Letonije, Jermenije, Bugarske… Puno je kandidata koji su želeli da budu „ruski posrednici“ na Zapadu. Ipak, u političkoj praksi stvari funkcionišu nešto drugačije.

ČIJE INTERESE ŠTITI SRBIJA

Između EU i Rusije postoji široka i institucionalizovana saradnja. Još 1997. godine je potpisan bilateralni Sporazum o partnerstvu i saradnji, a posle ulaska Rusije u STO i dogovora o ustanovljavanju politike „četiri slobodna prostora“ obe strane su izrazile spremnost da postojeći sporazum zamene novim (o tome se pregovori vode već punih pet godina). U cilju održavanja međusobnih odnosa (koji imaju svoje uzlazne i silazne faze) svake godine se održavaju Samiti EU-Rusija, na kojima se pretresaju važne političke teme i usaglašavaju stavovi po nizu pitanja. Prema podacima Evropske komisije, izvoz zemalja EU u Rusiju je u prethodnih pet godina iznosio od oko 120-150 milijardi evra na godšnjem nivou, dok je to iz Rusije ka EU bilo u obimu od 180-210 milijardi evra (u zavisnosti koji parametri se posmatraju i za koju godinu).

Kako bi Srbija sa svojim institucionalno-političkim kapacitetima i skromnom ekonomijom (ili bilo koja druga zemlja koja se za ovu ulogu kandidovala) u svemu ovome mogla da bude „most“ ili „posrednik“, nije sasvim jasno. Na kraju, pravno-formalno posmatrano, ako je Srbija u EU, onda nju na pomenutom Samitu predstavljaju predsednik Saveta EU, Visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost i predsednik Evropske komisije. Ono što se oni dogovore za Srbiju je obavezujuće, pa se u skladu sa tim i mora postavljati prema Rusiji.

Takođe, treba upozoriti i na to da su retki primeri zemalja koje su u čuvenom procesu pregovaranja sa EU uspele da značajnije zaštite sopstvene interese. Sa Srbijom će to tek biti problematično jer se pregovori otvaraju u trenutku kada je zemlja prešla kritičnu tačku zaduživanja. Finansijski sistem zemlje je postao neodrživ, a ne vidi se način kako se taj problem može rešiti daljim nastavkom politike koja je do ovakve dubioze i dovela. Za svaki zajam, kredit ili finansijsku pomoć Srbija će biti uslovljena u procesu pregovaranja sa EU. Onda se postavlja pitanje kako će zemlja koja ne može da zaštiti ni sopstvene interese štiti ruske interese u EU?

Ali, čak i da se ovi važni argumenti zanemare, stav koji se malo-malo „podgreje“ u srpskoj javnosti o Srbiji kao „ruskom posredniku u EU“ je postao čak i kontraproduktivan za ukupne srpsko-ruske odnose. Zašto? E, ovde je neophodno vratiti se na navedeni primer iz atletike. Različito je vreme, različite su okolnosti… Ono što je bilo hrabrost pre trinaest godina, a izazivalo simpatije pre sedam, danas je potpuno deplasirano.

Pre trinaest godina, tek izašla iz čečenske kampanje, Rusija je bila na početku perioda konsolidacije, sa odlučnim i ambicioznim vođstvom, ali i velikim brigama i pretnjama. Sa druge strane, EU je dostizala svoj blistavi vrhunac. Pre sedam godina Rusija se već bila ekonomski podigla, a politički je samostalno nastupala. Tada se, posle neuspeha Konventa o budućnosti Evrope i niza događaja koji su usledili, EU već nalazila na početku opasne političke krize. Puno stvari na relaciji između starih i novih članica nije funkcionisalo, a građani zapadnoevropskih država postajali su sve skeptičniji. Sjaj EU počeo je da bledi, ali je i dalje bio nekakav sjaj.

RUSKA KONTRATEŽA EU I NATO

Danas je Rusija ključna regionalna sila na centralnom delu evroazijskog prostora (ma kako ga omeđili), sa ambicijom da svoj uticaj proširi. Ona je i stožer novonastajućeg Evroazijskog saveza, osnivač ODKB i ŠOS, članica BRIKS, zemlja koja krupnim koracima smanjuje tehnološki zaostatak za najrazvijenijim državama i koja kontinuirano povećava svoj BDP iz godine u godinu. Istovremeno, EU je u najdubljoj krizi još od osnivanja Zajednice za ugalj i čelik. I ona iz ove krize ne može izaći ista. Samim tim, ni položaj EU na globalnom nivou neće biti isti niti će efekti pridruživanja za države koje tome streme biti isti.

Kako se menjao ovaj odnos snaga Rusija-EU, tako se menjalo i njihovo postavljanje prema raznim pitanjima. Da je neko pre trinaest godina rekao kako „Rusiji odgovara Srbija kao bliski saveznik Moskve unutar EU“, u Moskvi bi ga verovatno odlikovali, dok bi ga u Briselu proglasili šarlatanom. Pre sedam godina to je bila prihvatljiva formulacija za Moskvu, ali ne sasvim i za Brisel. Zato je izazivala simpatije u Rusiji, ali i sumnjičave poglede iz EU. Danas ovakve poruke može pozdraviti samo EU. Briselu toliko nedostaje samopouzdanja da je itekako bitno da se u kontinuitetu pokazuje želja za pridruživanjem balkanskih država, pa makar i na ovakav način. Na kraju, ovakvom formulacijom se ipak potvrđuje da je između EU i Evroazijskog saveza Srbija izabrala EU.

Što se Rusije tiče, sa tom pričom o Srbiji u EU, kao zastupniku ruskih interesa je odavno gotovo. To može biti samo nekakav taktički manevar i ništa više od toga. Spoljnopolitičke i bezbednosne doktrine RF su jasne i nedvosmislene. Rusija želi da bude jedan od polova u nastajućem multipolranom svetu (na čijem stvaranju takođe radi). Zato se okreće ka uređivanju nove integracije, koja iz ekonomske treba da preraste u političku. Pored toga, Rusija želi da formira novi vojni savez koji bi u potpunosti garantovao bezbednost članica. Dakle, Rusija pravi evroazijsku kontratežu EU i NATO. Pri tome, sve su češća negodovanja ruskih zvaničnika i komentatora kako se proces evropskih integracija zapravo koristi kao paravan za usisavanje istočnoevropskih država u NATO. A to je, posle iskustva sa Bugarskom i Rumunijom, velika pretnja po nacionalnu bezbednost.

U tom kontekstu posmatrano, za Srbiju se otvaraju tri mogućnosti: ili će da nastavi svoj put u EU (i samim tim verovatno i u NATO); ili će da pravi neki poseban aranžman sa Evroazijskim savezom (i sve više se integriše u ODKB); ili će proglasiti političku i vojnu neutralnost i tražiti neki novi, sopstveni put. Zato, kada se govori o srpsko-ruskim odnosima, treba naglasiti da bi ulazak Srbije u EU doneo njihovu stagnaciju ili još verovatnije blago narušavanje, dok bi posledični ulazak u NATO doveo do značajnog pogoršavanja. Menjaju se okolnosti, odnosi snaga, struktura svetskog političkog sistema…

(Standard.rs)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *