Увозимо кромпир из Албаније и Египта, а бацамо ивањички

Uvozimo krompir iz Albanije i Egipta, a bacamo ivanjički

20 maja 2017

Beogradski „Maksi” supermarketi u četvrtak su u ponudi imali dve vrste krompira – domaći i egipatski.

I dok se na pijacama prodaje uvezeni mladi krompir, koji je do Srbije prevalio hiljade kilometara, naši proizvođači – čuveni ivanjički – daju u bescenje.

Nedavno je objavljeno da ga nakupcima prodaju od pet do deset dinara. Neki ga iz revolta i bacaju.

Problem sa rastom uvoza i laganim gušenjem domaće proizvodnje produbljuje se od 2015. kada su cene u EU drastično snižene. Zbog blokade ruskog tržišta, viškovi su počeli da završavaju u Srbiji. Privredna komora te godine je objavila da je prodaja domaćeg krompira pala 30 odsto. Kao razlog su naveli sve veći uvoz ovog povrća iz Evropske unije.

Zbog rasta cena na evropskom tržištu, izvoz je prošle godine bio manji. U Srbiju je stiglo oko 5.500 tona krompira iz Holandije, Belgije, Nemačke, Egipta, Belorusije… Interesantno je da smo ga (istina u maloj količini) kupovali i iz Amerike. Na listi država iz koje uvozimo mladi krompir ove godine čak je i Albanija.

Nekada je Srbija, kao tradicionalni proizvođač krompira, imala stotine hiljada tona i za izvoz u Crnu Goru, Italiju, Rumuniju. Međutim, prilike su se u međuvremenu promenile. Površine pod krompirom su sve manje, proizvodnja je usitnjena i skupa. Prosečan prinos od 17 tona po hektaru (iako raste) nije dovoljan da budemo konkurentni sa evropskim proizvođačima.

Profesor Zoran Broćić, sa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, kaže da je cena domaćeg krompira trenutno neizdrživo niska i da je tržište prerano liberalizovano na štetu domaćih proizvođača.

„Naravno da sada uvoznici traže načine da kupe najpovoljnije. Krompir iz Amerike je verovatno, tokom zime, „zalutao” u Srbiju. Ali iz Albanije uvozimo. Oni imaju ranu proizvodnju, ali i mi izvozimo tamo. Mladi krompir koji se sada nudi uglavnom stiže upravo iz Albanije, Makedonije i Egipta“, objašnjava Broćić. Kaže da to uglavnom traje do juna kada na pijace stiže domaći krompir. Tada uvoz staje, sve do nove godine.

„Šta će jedan seljak koji proizvodi 20 tona da ponudi trgovinskim lancima? Potrošači bi trebalo da se bore kako da se u maloprodaji čak i na pijacama istaknu domaći proizvodi. Zašto moramo da jedemo krompir iz Egipta? Neka ga ima, ali neka i piše transparentno odakle je“, smatra naš sagovornik. Kod trgovaca, posebno stranih, kojima smo prepustili tržište nema patriotizma, najbitnija je niska nabavna cena. Marže na krompir su 30 odsto i najmanje je jedan posrednik u lancu.

Očekivalo se ipak da će cena domaćeg krompira ove godine biti viša jer je u Evropi bio skup i trenutno košta od 20 do 25 centi. Problem je, ističe, što se naš ne prodaje u Evropskoj uniji.

„Evropsko tržište, nažalost, za nas je nedostupno zbog kvaliteta. Pre svega, zbog organoleptičkog izgleda. Krompir iz Holandije izgleda kao sa slike, a naš vojvođanski iz černozema često je blatnjav, crn i oštećen od primesa kamenja u zemljištu. Bilo je pokušaja i za izvoz u Rusiju, ali su isporuke vraćane zbog izgleda krompira“, kaže Broćić.

Kvalitet čini i izgled i sadržaj hranljivih materija u povrću. Krompir iz Holandije izgleda odlično, ali, objašnjava naš sagovornik, ne znači da je i sadržaj takav. Sve zavisi od sorte i za koju je namenu – da li je za prženje ili kuvanje.

Među domaćim, ivanjički krompir je jedan od najkvalitetnijih. Ali mora mu se posveti puna agrotehnika. Od odabira i pripreme zemljišta, do zalivanja i skladištenja, kako bi zadržao sva svojstva. Problem je što nama nedostaju moderna skladišta za čuvanje ovog povrća. Krajem sezone počinje da klija, smežura se i tu gubimo trku, uveren je naš sagovornik.

Za potrošače je najvažnija sigurnost povrća koje ulazi na naša tržišta iz tako dalekih zemalja. Za utehu je to što se mladi krompir, tvrde strunjaci, ne tretira mnogo hemijom, ali je važno da se insistira na strožoj kontroli teških metala i ostataka pesticida.

Agrarni analitičar Vojislav Stanković kaže da trenutni uvoz ne ugrožava u velikoj meri domaće proizvođače. I pored toga, prošle godine imali smo rekordnu trogodišnju proizvodnju ovog povrća. Prošle godine je proizvedeno 714.350 tona krompira. Pitanje je naravno što će se dogoditi sa daljim otvaranjem tržišta i možemo li ostati konkurentni.

Smatra da nije loše ako se potrošačima sa višim standardom u trgovinama nudi voće i povrće i van sezone. Međutim, nedopustivo je da se od kupaca prikriva zemlja porekla, posebno u velikim gradovima gde je kupovna moć stanovništva veća.

„Pijace su pune egipatskog mladog krompira sa kvantaša, ali kupci nisu informisani o poreklu robe. To nije slučaj samo sa krompirom već i sa drugim povrćem i voćem“, kaže Stanković.

(Ivana Albunović / Politika)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. ljubisav says:

    Sve je pod kontrolom...hehehe!!!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *