Veliki ruski general Žukov nikada ne bi rekao o Nemcima ono što je američki general Šeridan govorio o Indijancima

Veliki ruski general Žukov nikada ne bi rekao o Nemcima ono što je američki general Šeridan govorio o Indijancima

7 oktobra 2013

general ZukovPiše: Jurij Gordenko, politikolog iz Kijeva

Kada sa govornice Generalne Skupštine OUN-a slušamo izjave predsednika SAD, Obame, o tome da su Sjedinjene države „izuzetne“ – prisećamo se i reči Maksa Vebera o licemerju puritanskog morala.

Istorija SAD počela je od dva događaja.

Godine 1620. na američku obalu je stupila grupa od 102 puritanca. Za svoj ideal je proglasili princip slobode i demokratije. Smatra se da je od toga počelo formiranje severnoameričke nacije. Gotovo istovremeno na severnoameričku obalu stigla je i prva partija afričkih robova, koju su brzo pokupovali kolonisti. To je i razumljivo, ma kakva demokratija bez robova?!

Ova dva događaja – protestantska (u puritanskoj varijanti) etika i ropstvo provlače se kao crvena linija kroz čitavu istoriju SAD.

Puritanizam – engleski ogranak kalvinizma – tvrdi da je indikator blaženstva na nebu zbir sakupljenih bogatstava u zemnom životu. Drugačije rečeno, pohlepa – nije porok, već neophodan uslov za odlazak u raj.

Kako je primetio istraživač protestantske etike, Maks Veber, postoji samo jedan uslov – u zemaljskom životu je potrebno poštovati asketizam, štedljivost i marljivost, koji su usmereni na gramzivost. Nikakve moralne zabrane nisu potrebne!

Kad se pogleda okruženje današnjeg prosečnog Amerikanca, nije teško primetiti da je u njegovoj svesti glavna težnja da bilo kojim putem demonstrira svoju „uspešnost“.

Jednom sam imao prilike da slušam rukovodioca američke agencije za regrutaciju. Osnovno pravilo za pisanje CV jeste – pisati o svojim neprekidnim dostignućima u obrazovanju i karijeri. Jasno je da svaki čovek ima svoje biološke cikluse – uspone i padove. Međutim, u severnoameričkom društvu, čak je nedopustivo da se o tome govori. Ti moraš da bacaš prašinu u oči, ali da pišeš o svojim neprestanim uspesima i o tome da umeš da radiš sve.

Prema poslednjim istraživanjima u današnjim SAD, 76% građana živi od plate do plate, 52% dobija manje od 30 hiljada dolara godišnje, što je najniže plaćanje rada za severnoameričko društvo. Jedna trećina stanovništva te zemlje primorana je da se ponekad obrati za socijalnu pomoć, a 47 miliona dobija bonove za namirnice. Ogromna većina glavne kupovine obavlja na kredit.

Zar je njima do ocena rada vlade, kad od jutra do večeri moraju da razmišljaju kako da vrate kredit i dobiju novi, a broj građanskih parnica po jednom čoveku, što je postalo svojevrsni biznis, veći je nego u bilo kojoj drugoj zemlji? I sve ovo se uklapa u puritanski moral. Jer, on uči da treba sakupljati i gomilati – samo to opravdava tvoje postojanje.

Danas to zgrtanje ide na tuđ račun – zemlja živi na dug. Kad je Obama došao na vlast nivo spoljnog duga u odnosu na BDP iznosio je 70%. Danas 107%. Moral zgrtanja to opravdava. Zemlja se spokojno odnosi prema činjenici da je postala svetski parazit. Štaviše, sa kaubojskom drskošću priča svetu o svojoj „izuzetnosti“.

Ipak, još strašnije je drugo: Sa prvim robovima u Severnu Ameriku došao je i ciničan odnos prema slabijim ili zavisnim.

Neki kod nas vole da govore o užasima ruske istorije. Nedavno se, čak i neosporno, pametan novinar, kakav je Maksim Ševčenko, požalio na užase i nedela koja je činila ruska armija za vreme Kavkaskog rata u XIX veku. Svakako da se u ruskoj istoriji mogu naći momenti koji moraju izazvati osudu. Ali, pri tom zbog nečeg zaboravljaju kako su postupci Rusije po svojoj humanosti i čovečnosti za tri koplja nadmašivali zapadne zemlje.

Mnogo se govorilo o humanizmu očeva-osnivača SAD. A zašto su 1861. godine ruski veleposednici – po volji monarha Aleksandra II i bez ijednog pucnja – pristali da daju slobodu svojim kmetovima? A robovlasnici SAD, obrnuto, ustali su protiv svog predsednika Linkolna samo zbog sumnje da ih može lišiti robova!

Genocid nad Indijancima je – tipičan odnos severnih Amerikanaca prema malim narodima. Od detinjstva se sećamo romana F. Kupera i lika Čingačuka iz plemena Mohikanaca. Ovi poslednji su istupili na strani severno-Amerikanaca u ratu za nezavisnost. Za to su im braća belog lica bogato „zahvalila“ – iselila ih u pustinju i otela zemlju za svoje plantaže. Smrt od gladi pokosila je Mohikance, a danas taj narod ne postoji. Još pet južnih plemena sami severno-Amerikanci su nazivali „pet civilizovanih plemena“ zbog njihove lojalnosti i visokog nivoa kulture. Ali, to nije sačuvalo Crvenokošce od „dobrote“ vlade SAD.

Svih pet plemena lišeno je 1831. godine svoje plodne zemlje i iseljeno na nerodne ravnice Oklahome.

Od 100 hiljada deportovanih – na putu je stradalo 15 hiljada, odnosno 15%. Radi poređenja: od 493 hiljade Čečena i Inguša, koje je Staljin iselio 1944. g. na putu je stradalo 1272, odnosno manje od 1%. Od 183.000 deportovanih Tatara – poginuo je 191, tj. manje od 1%. Ovo nije zbog toga da bi se opravdali Staljinovi zločini, nego zbog očiglednosti. Uzgred, za vreme Kavkaskih ratova u XIX veku, ipak nije bilo deportacije Čečena ili Dagestanaca.

Da bi istrebila što više Indijanaca – američka armija je koristila taktiku „spaljene zemlje“. Prvenstveno su istrebili sve bizone u Severnoj Americi (30 miliona grla!) Razlog: da ne bi pripali Indijancima! Bufalo Bil se proslavio time što je za 1,5 godinu ubio 4280 tih nezaštićenih životinja. Njihovim lobanjama oblagali su ogromne piramide! Prvi ekološki rat u istoriji! Žukov nikada nije pisao da je najbolji Nemac – mrtav Nemac. Ni Suvoro0v nije pisao da je najbolji Poljak – mrtav Poljak. A „istaknuti vojskovođa“ SAD, Šeridan, poučavao je svoje vojnike: „Najbolji Indijanac je – mrtav Indijanac“!

Danas SAD imaju prilično problema. Nivo siromaštva dostigao je 16,1%, što odgovara nivou iz 1965. kada je Lindon Džonson proglasio početak izgradnje „Velikog američkog društva bez siromašnih“. Nivo nataliteta među „latino“ i azijskim doseljenicima i Afro-Amerikancima koji žive u SAD ukazuje: do 2042 sadašnja bela većina postaće manjina.

Da li će nova većina tada današnje gospodare života podsetiti na uvrede iz prošlosti, čiji koreni dopiru do vremena robovlasništva?

Malo eksperata sumnja da će do 2023. juan postati druga svetska rezervna valuta. Čak i zemlje lojalne Vašingtonu, zemlje Persijskog zaliva, žele da do 2015. ograniče obračun u dolarima i pređu na novu valutu „halidži“. Pri tom, niko ne želi brzo urušavanje ekonomije SAD. Jer, Vašington se zadužio 4 triliona dolara u čitavom svetu, a u sadašnjoj fazi njegov bankrot može da izazove lančanu reakciju neplaćanja i da sruši čitav svetski finansijski sistem. Siguran sam da prekookeanske prijatelje, koji su prešli svaku meru, nije suvišno podsećati da je Rusija dala SAD-u najskupoceniji poklon u istoriji, prodajući im Aljasku za bescenje, a ne obrnuto!

Da u godinama Građanskog rata u SAD upravo ruska flota pored američke obale nije dozvolila intervenciju Francuske i da je time spasila Vašington od okupacije! I da se u XVIII veku čitava kontinentalna Evropa, uključujući i Rusiju, ujedinila u odbrani 13 severnoameričkih država od Velike Britanije. Ali, ne radi toga da bi danas slušala bunilo o „američkoj izuzetnosti“.

(Fakti.org)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *