Vesna Pusić ili kako je lako na tuđoj grbači brusiti principe…
5 aprila 2014Najlakše je na tuđoj grbači brusiti principe.
Evo, oglasila se Vesna Pusić povodom uhićenja Marine Lovrić Merzel i udijelila dragocjeni savjet. „Bilo bi logično i odgovorno da ona zamrzne svoje članstvo u stranci i funkcije“, kazala je šefica HNS-a, puna razumijevanja za svoje kolege iz SDP-a.
To njezino razumijevanje proizlazi iz činjenice da se i njezina stranka nekoliko puta našla u sličnoj situaciji. Nažalost, savjete koje je jučer udijelila SDP-ovcima nije primijenila na svom HNS-u.
Pa je tako njezina stranka na prošlim lokalnim izborima podržala Andru Vlahušića u utrci za gradonačelnika Dubrovnika, unatoč nepravomoćnoj presudi zbog zloupotrebe funkcije i usprkos prethodnoj najavi jednog visokog izvora iz HNS-a da „nitko tko obnaša javnu funkciju koja je opterećena takvim teretom ne može ići u gradonačelničku utrku“.
Tada je to zvučalo „logično i odgovorno“. Ali na tome je i ostalo.
Izigrava dušebrižnika
Taj isti HNS ima i Srećka Ferenčaka, pravomoćno osuđenog zbog malverzacija zemljištem. Pa ga je odmah po dolasku na vlast želio postaviti u Nadzorni odbor Janafa, ministrica Pusić je tvrdila da njoj to „nije sporno“, a nakon što je nakon burne reakcije javnosti i premijera Milanovića cijela stvar propala, taj isti Ferenčak ostao je glavni tajnik HNS-a.
To je također bilo „logično i odgovorno“.
Odakle onda Vesni Pusić pravo da izigrava dušebrižnika i potreba da dijeli lekcije SDP-u?
Da se razumijemo, iste stvari godinama je radio i SDP.
Kritizirao HDZ-ove predsjednike, ministre i lokalne šerife, prigovarao mu što izbjegava smijeniti svoje osumnjičenike sve do pravomoćne presude, popovao o tome da politička i moralna odgovornost dolaze prije kaznene, agitirao protiv korupcije, protiv kupovine vijećnika, protiv nepotizma, protiv stranačke podobnosti, protiv unutastranačke autokracije i tko zna čega još.
A onda radio upravo to.
Mafijaška organizacija
Ne samo u slučaju Milana Bandića, sa čijim se izbacivanjem trebala prekinuti bilo kakva povezanost SDP-a s korupcijom, već i u slučaju Sabo, Merzel, Šegon i u načinu na koji funkcionira SDP-ova vlada i koalicija.
Recimo, taj isti SDP prošlog je proljeća optuživao Ivana Jakovčića da vodi stranku – inače SDP-ova koalicijskog partnera – kao „mafijašku organizaciju“, podržavao Damira Kajina u njegovim ostrašćenim napadima na svoju bivšu stranku zbog korupcije i kriminala, da bi sada Milanović tog istog Jakovčića stavio na listu za Europski parlament.
Principi očito postoje da bi se izbjegavali. Ili makar selektivno primjenjivali.
Pa tako HNS dijeli lekcije SDP-u, SDP pljuje po HDZ-u, a HDZ udara po Kukuriku koaliciji kako bi pokazao da nije ni on najgore zlo. Glavaševci s visine pljuju po svima, dok se Mirela Holy totalno uživjela u ulogu moralne vertikale. Kad je već don Ivan Grubišić posustao.
A sve se na kraju svodi, što bi rekao Zoran Milanović, na pitanje stupnjevanja.
Logično i odgovorno
Kad se krade, onda HDZ to radi sistemski, a SDP „individualno“.
Kad se dižu kaznene prijave, onda SDP tvrdi da ih podmeće HDZ.
Kad se dižu optužnice, onda SDP govori da ih namješta „špijunčina Karamarko“, a Mirela Holy se hvali da „ima informacije kako će ih sud odbaciti“, kao što je to bilo u slučaju jedne njezine prijateljice.
Kad se donose presude, čeka se pravomoćnost presude. Kad presude postanu pravomoćne, onda Radimir Čačić kaže da su one „političke“.
I sve to, kako reče Vesna Pusić, zvuči sasvim „logično“ i nadasve je „odgovorno“.
Bitno da se stranke dosljedno drže svojih grijeha. Za principe ćemo lako.
(24sata.hr – Zagreb)