Вила „Вајс”

Vila „Vajs”

25 septembra 2015

lazanski 456Piše: Miroslav Lazanski

U danu kada je Hrvatska zaustavila saobraćaj na granici sa Srbijom, kada je blokirala sve granične prelaze, u Zagrebu se u vili „Vajs” sastalo Vijeće za nacionalnu sigurnost Hrvatske. Prema izveštajima hrvatskih medija „razmatran je plan odbrane zemlje”. Za one koji ne znaju, kada hrvatski političari nekom događaju žele da pridaju mitsku pozadinu, kada žele tajanstvenost i posebnu dramaturgiju, onda se u javnost pusti vest da se u vili „Vajs” sastala ekipa sa Gornjeg grada i sa Pantovčaka. Pa sutra kumice na Dolcu, koje prodaju sir, vrhnje i jajca plašljivo zapitkuju „da nisu četniki već na Sljemenu”. Kada god čujem da se spomene vila „Vajs”, ja se nešto štrecnem: 1948, 1971, 1991. godina…

Bilo kako bilo, hrvatski premijer Zoran Milanović, za opoziciju „lepi Zoki”, koristi izbegličku krizu i Srbiju za predizbornu kampanju: „Orlovi, muve, šaraj malo brate”, pa sada još i „Srbi su varvari”… Zapravo, mi u Srbiji bi trebalo da imamo trunčicu razumevanja, lepi Zoki to mora da radi. Em mu je ime i prezime tako čisto hrvatsko, em je služio JNA u Gardi u Beogradu, a „kak bi rekle kumice to je ipak malo preveć”. Zato se Zoki i trudi da se svidi i političkom centru i umerenoj desnici, pa kaže da prva Alka u Sinju koju pamti jeste ona iz 1971. godine, kada je narod klicao Savki i Tripalu, što on, kako veli, nikada neće zaboraviti. A Zoki je tada imao pet godina. I zapamtio je političke stavove Savke i Tripala. Alkar Zoki pravo u sridu…

Elem, iako dobro pamti, Milanović izgleda zaboravlja da se slično desnici u maju 1990. udvarao i Ivica Račan. Između dva kruga glasanja promenio je izborni program i uverljivo izgubio od HDZ-a. Narod uvek rađe glasa za original nego za plagijat, ili kopiju. Još kada kaže „kako on voli Srbe u Hrvatskoj, a Srbijanci u Srbiji su nešto drugo”, mogu odmah da mu predvidim težak poraz na predstojećim izborima. I bez „muljanja Srbije, Mađarske i HDZ-a”. Sam je sebe smuljao.

Dakle, Hrvatska je blokirala granicu sa Srbijom pod izgovorom da Srbija organizovano „liferuje” migrante u Hrvatsku. Odnosno, „da Srbija ne kontroliše svoju granicu sa Hrvatskom”. Jedno pitanjce: kako su to Amir, Adil i Husein iz Sirije znali gde da pređu granicu između Hrvatske i Slovenije? Ne na službenom graničnom prelazu Bregana–Obrežje, već južnije na starom mostu kod gostione „Kalin”, gde nema nikakvog prelaza, ili još južnije kod betonskog mosta prema selu Grdanjci? Kako su stigli do tih mostova, ko ih je doveo?

I šta je u tom slučaju trebalo da uradi Slovenija? Da zatvori sve prelaze sa Hrvatskom?

Zoki, lepi Zoki…

(politika.rs)

KOMENTARI



3 komentara

  1. miroslav says:

    Hrvat je hrvat.Vecina misli da smo im mi najveci neprijatelji.I tamo koja god stranka bila na vlasti,radice isto.

  2. Robert Wronsky says:

    Milanović nije omiljen u Hrvatskoj i Lazanski dobro procjenjuje njegove poteze ali koristi i njegovu retoriku. Vijećem za nacionalnu sigurnost je predsjedala predsjednica Hrvatske koja je imala suprotne stavove od premijera Milanovića i koja je pokazala razum, kao i većina hrvatskog naroda koji je bio protiv zatvaranja granice sa Srbijom. Možda bi ipak trebali imati više respekta i civiliziranog pristupa u vašim komentarima. Srbijanski tisak se posebno iskazao bezbrojnim uvredljivim i nebuloznim naslovima na prvim stranicama. Ali što da se radi, 500 godina turske čizme su trajne posljedice koje se teško mogu izliječiti.

  3. zlobek says:

    500 godina turske čizme su trajne posljedice koje se teško mogu izliječiti. Ma nemojte mi reci. Austrijska a docnije i madjarska cizma imaju mnogo meksi djon, narocito posle nagodbe 1867. Jos nesto, gospon Wronsky, vi Rvati odmah cimate za usi pola milenijuma turske okupacije i to vam se mora zameriti jer je zlonamerno. Na zalost i vecina Srba koristi tu netacnu tvrdnju, jer vrlo malo poznaju nacionalnu istoriju, poput vas stovani gospon Robert. Evo sta kazu istoricari o trajanju turske uokupacije: pocela drugim padom Smedereva 1459. a trajala do Carskog ukaza 1830., tj. 2.hatiserifa kada Srbija dobija unutrasnju autonomiju. Pa sad racunajte, ako znate.(371.godina)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *