Vlada ne zna, ne može i nema hrabrosti

Vlada ne zna, ne može i nema hrabrosti

28 septembra 2013

Tomislav KlauškiPiše: Tomislav Klauški

„U gospodarstvu u kojem u zadnjih godinu i pol dana svjedočimo dramatičnom gospodarskom padu, ozbiljnoj financijskoj krizi, nesposobnosti Hrvatske da odgovori na globalne, regionalne i lokalne gospodarske izazove, ovako nešto je jedan mali izborni program za koji bi netko zlonamjeran mogao reći da ga Vlada sačuva do izbora ili raspiše izbore odmah i pita građane vjeruju li da je to u stanju provesti, imaju li volje i znanja“.

Pogodite tko je to rekao?

Niste sigurni? Možda vam ovo pomogne: „U ovome ne prepoznajem odgovoran dokument, nemamo povjerenja da će Vlada to kvalitetno provesti.  Ona ne zna, ne može ili nema hrabrosti“.

Lista želja

Priznajemo, bilo je to teško pitanje. Da vas ne gnjavimo previše, izjavio je to Zoran Milanović. Ne kao premijer, već kao šef oporbe, komentirajući učinke Programa gospodarskog oporavka premijerke Jadranke Kosor. „Bojim se da je ovo vrijeme izgubljeno“, kazao je tada. „Pred nas se opet dolazi s listom želja“.

A evo, sada se Milanović kao premijer našao u sličnoj poziciji. Kada njegov potpredsjednik Vlade Branko Grčić ponovno najavljuje: „S reformama počinjemo već sutra“. Nakon samo 663 dana na vlasti.

I sada ćemo ponovno vidjeti kako to izgleda kad se s reformama kreće u drugoj polovici mandata.

Kad se istodobno dižu porezi i povećavaju proračunski rashodi, kad se daje 647 milijuna kuna više za plaće državnih i javnih službenika i još 700 milijuna za subvencije, kad se podiže međustopa PDV-a, kad se odustaje od rezova kojih nije ni bilo, kad se izlažemo monitoringu Europske komisije o prekomjernom deficitu, te kad ministar financija najavljuje da će se Hrvatska zaduživati još idućih pet godina.

A za sve je, ne treba to ni spominjati, kriv HDZ.

Kapitulacija nemoći

„Smjernice ekonomske politike koje su jučer prihvaćene na sjednici Vlade predstavljaju kapitulaciju političke nemoći pod pritiscima šeste godine ekonomske krize“, ocijenila je Maruška Vizek s Ekonomskog instituta u Jutarnjem listu. „Ako je ekonomska kriza rezultat političke nemoći, onda nije niti za očekivati da bi ikakve mjere ekonomske politike mogle pomoći gospodarstvu da se oporavi i nađe održivu putanju ekonomskog rasta“.

Otkud sad to?

Pa nije li Milanović prije tri godine optuživao svoju prethodnicu da „nema hrabrosti, snage, ni volje“ za izvlačenje Hrvatske iz krize? Da bi njegova Vlada svake godine postojano probijala proračun, povećavala deficit i javni dug i s pravim reformama krenula dvije godine prije novih izbora.

Treba li se onda čuditi što mnogi izražavaju sumnju u provedivost, pa i opravdanost ovih reformi? Ako se ovdje uopće može govoriti o reformama.

Poruka investitorima

Kakvu poruku javnosti, poduzetnicima, kreditorima uopće šalje ova Vlada kad malo snižava poreze, pa ih onda podiže, kad svako malo mijenja zakone, kad prvo tvrdi da se bori s deficitom, a onda ga povećava, kad već godinama proračun bazira na fantomskom rastu BDP-a, pa onda u njemu probuši još veću rupu, kad se zaklinje u očuvanje kreditnog rejtinga, a onda ga dodatno sroza, kad kaže da se neće zaduživati, pa ode po novu milijardu dolara u Ameriku.

Ili kad krši zakon time što kasni s donošenjem smjernica ekonomske i fiskalne politike za sljedeće tri godine.

O kakvoj se tu hrabrosti radi? Hrabrosti za novo podizanje poreza kako bi se podmirili još veći rashodi? O kakvoj se volji tu radi? Volji da se dogura do izbora tako što će se privatizacijom i monetizacijom nekako pokrpati ovaj deficit, a svjetonazorskim ratom s HDZ-om oko udbaša i ćirilice mobilizirati glasačko tijelo?

A onima koji najavljuju reforme nakon dvije godine mandata i dvije godine prije izbora mogu se postaviti samo dva pitanja: gdje ste bili prvih 660 dana i čemu se možemo nadati 660 dana prije izbora?

I sve ono što je Milanović predbacivao Kosorici – dramatičan gospodarski pad, ozbiljnu financijsku krizu, nesposobnost da se odgovori na globalne, regionalne i lokalne gospodarske izazove – sada mnogi predbacuju njemu.

Kao što on nije vjerovao bivšoj Vladi, tako sve manje ljudi sada vjeruje njegovoj.

Zloduh MMF-a

Pritom se čak riskira novi sukob s Europskom komisijom oko deficita i vanjskog duga, opet se nadvila prijetnja MMF-a, dok mnogi upozoravaju da je najveća šteta od ovakve ekonomske politike gubitak povjerenja tržišta i stranih kreditora.

Na hrvatske građane nitko više ni ne obraća pažnju. Oni su na ovakve reforme navikli k’o magare na batine.

„Ne vjerujemo u riskantne monetarne eksperimente“, tvrdio je Milanović ovoga tjedna u svom obraćanju Saboru. „Ne vjerujemo onima koji tvrde da se trebamo i možemo još zaduživati, ne vjerujemo onima koji misle da ne trebamo vraćati kredite, ne vjerujemo prorocima koji govore da bi svi naši problemi bili riješeni kad bismo otpustili nekoliko desetaka tisuća ljudi zaposlenih u državnoj upravi“.

U što onda vjeruje? Vjerojatno u ono u što je prije tri godine vjerovala i Jadranka Kosor . „Sve je pod kontrolom“.

(24sata.hr – Zagreb)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *