Власи

Vlasi

26 maja 2017

i

Piše: Čedomir Antić

Srbija aktivno učestvuje u izborima za parlament „Kosova – UNMIK“. Ponekad mi se čini da su resursi srpske države u potpunosti u službi nastojanja najvažnijih stranaka kosovskometohijskih Albanaca da konačno zaokruže i međunarodno afirmišu svoju nepriznatu republiku.

Srpska vlada, a posebno odani joj mediji, javno kritikuju šovinističku elitu koja već godinama predstavlja Albance iz pokrajine. Ipak, u suštini naša vlast pomaže umesto da se suprotstavi trendu neprekidne radikalizacije koju nameću političke potrebe ovog entiteta koji se neprekidno nalazi u krizi.

Prošle sedmice lažni sudovi, kriminalne paradržave prekinuli su potragu za ubicama žetelaca iz sela Staro Gradsko. To je sasvim logičan ishod, jer – osim par manijaka i kriminalnih tipova koji su u miru ubijali i Albance, neophodnih kako bi bio održan privid da „republjik“ nije samo nešto manje od smokvinog lista tri narko- kartela – albanski sudovi i nisu sudili ubice srpskog naroda. Zvanična Srbija ništa ne preduzima dok kriminalci Tači, Haradinaj i Musliju horski obećavaju da će zauzeti Niš. Nesudovi oslobađaju ubice, od kojih neke sede u paravladi ili rasparlamentu „republjike“. A bivši Brozov omladinac, jedan od oligarha nekadašnje SFR Jugoslavije – njen prvi izdajnik koji je stao uz neopravdanu pobunu najpovlašćenije nacionalne manjine u Evropi, čije su kolovođe, umesto države u kojoj su imali sva prava, birali Enver Hodžinu distopiju – nastavlja svoj rat protiv Srbije. Taj nesrećni Azem Vlasi, nesuđeni ambasador republjik-e u Malić Ziju Mila Đukanovića, uvek je kod mene imao nekakav kredit. Svi mi ružni ljudi nekako moramo da se trudimo da prevladamo taj nedostatak koji u javnim nastupima obično, makar tokom prvih trenutaka, uvek bar pomalo našteti onome što govorimo. Vlasi nije samo ružan… On je stereotipno ružan. Da je bar ruski, nigerijski, srpski, meksički ružan… Ne, on je domicilno, stereotipno ružan. Ja verujem da se iza te izgubljenosti u prevodu i izostanka govora lica – čoveka koji kao da je ceo dan ležao na proplanku, grickajući vlat trave, osluškujući da li se čuju ovce i od letnjeg sunca i svetlog neba malo otupelih drugih čula – vešto krije pamet koja ga je i proporučila za uspešnu političku, pravnu i, iz objektivnih razloga ne tako veliku, krajeru u diplomatiji. Njegovi nastupi mi ipak često ne daju za pravo.

U sedmici kada je trijumfovao rasistički i plemenski princip kosovskog parapravosuđa, a Srpska lista kao bela rada, uprkos neispunjenju briselskih sporazuma od strane albanske strane, istakla kandidaturu na izborima na kojima će trijumfovati oni koji su ubijali srpsku decu ili, u boljem slučaju, u prištinskom pritvoru albanske paradržave dobijali frasove kada im donesu srpsku bambi plazmu ili jafa keks, Vlasi je gostovao na jednoj ovdašnjoj televiziji.

Nešto je govorio o tome kako Srbija ostvaruje program iz „drugog“ Memoranduma. Tvrdi da u Srbiji nastaje vođa, da je jedini cilj stvaranje Velike Srbije, kako se konstruiše neprijatelj… Slušao sam ga u tišini sa sažaljenjem, kako se slušaju sa uma sišavši. Trebalo mi je vremena da racionalizujem te laži i besmislice koje mogu da prođu kod nekih birača, ali ih je ružno i nepristojno ponavljati izvan konteksta kampanje i to na televiziji koju smatrate za stranu, na tuđem jeziku koji uprkos karijeri, ogromnim benificijama i privilegijama nažalost ipak nikada nije postao vaš.

Memorandum SANU, da ne ulazimo da li je reč o dovršenom ili nedovršenom i na koji način objavljenom dokumentu. Poznat je javnosti i njegov tekst, iza koga akademija nije stala, nije sporan. U njemu nisu iznete aspiracije niti prema kom narodu niti republici SFR Jugoslavije. Autori, konzervativni srpski komunisti, zahtevali su samo da Srbija bude ravnopravna sa drugim republikama. Tražili su da i Albanci budu ravnopravni sa drugim nacionalnim manjinama. Da, to su ona prava, koja su Vlasiju bila mala, o kojima danas i ne razmišlja, ali ih nikada ne bi dao Srbima sa Kosova i Metohije. O Albaniji i da ne govorimo, ona do danas Srbima nije dala ni najniža manjinska prava. Kakav je to „drugi Memoandum“? Da nije Srbija pošla u osvajanje Makedonije i obespravljivanje etničke većine u toj državi? Nije – Albanci su. Da nije Srbija obećala da će osloboditi stari srpski grad Konjuh (Drač, koji je istorijski bio i srpski, za razliku od Niša koji nikada nije bio albanski)? Da nije Srbija sprečila izvršenje 40% Briselskog sporazuma – osnivanje Zajednice srpskih opština? Nije – Albanci su. Da li vlada u Srbiji pada zbog nekoliko hektara teritorije Crne Gore ili pada Tačijeva vlada? Za razliku od SANU, koja je računala da Srbi imaju svoju državu Jugoslaviju, Albanska akademija nauka je 1998. proklamovala ujedinjenje Albanaca kao nacionalni cilj.

Dokle ćemo to da trpimo? Možda bi trebalo prvo da prestanemo da trpimo Vlasija… Ako neće u penziju u svojoj zemlji, mogao bi makar da ode u mirovinu iz naših medija.

(Napredni klub)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *