Vojvoda najurio vojvodu

Vojvoda najurio vojvodu

12 marta 2013

dragan risojevićPiše: Dragan Risojević

Mirko Blagojević, četnički vojvoda i, više nismo baš načisto, predsednik SRS „Dr Vojislav Šešelj“ navodno je najuren iz parije koju je manirom iskusnog, ali isluženog boksera u godinama iza nas nekako uspevao da održi na životu. Ironija jeste, ali kako Blagojevićevi rivali tvrde, odluku je doneo glavom i bradom onaj drugi vojvoda, čiji lik Mirko već godinima nosi na reveru. On se još nije vratio iz haške tamnice, a Mirko je odbačen u staro gvožđe.

Sama vest o raskolu među radikalima, ako se tako može nazvati to izumrlo političko tkivo rascepkano na više nebitiniih partijica, nije uopšte važna, čak, više je to nekakvo njihovo prirodno stanje. Bitniji je razlog njihovog najnovijeg rascepa. Kako se tvrdi, a nema razloga da se veruje u suprotno – razlog je preslagivanje skupštinske većine. Po tome, vojvoda Mirko je, zapravo, socijaldemokrata, a njegov rival Dragan Đurđević, politički centar.

Radikali su, zapravo, na radikalan način pokazali da ideologija kod nas postoji samo u udžbenicima. Odavno je već poznato da je bilo koju stranku na našem političkom nebu moguće definisati kao partiju leve, desne, radikalne ili orijentacije centra. Idelogija je davno iščezla pa bila ona i tako iščašena, kao ona radikalska. Ostao je samo goli interes.

Šta je, na primer, motivisalo vojvodu Mirka da stane uz „levu“ koaliciju, sa lokalnim SNSD-om na čelu, koji pokušava da okupi novu skupštinsku većinu i ugrozi neprikosnovenu SDS-ovu vladavinu, zanovanu na davanju sitnih sinekura koalicionim partnerima i zadržavanje najvećeg dela kolača za sebe? Šta je motivisalo Dragana Đurđevića da mora da zove šefa u Hag da smeni svog dojučerašnjeg prijatelja? Mislite da je u pitanju to što mu je, u teoriji, SDS bliži njegovim ideološkim uverenjima?

To bi bilo logično pretpostaviti kad bi stranke kod nas, i to ne samo na lokalnom nego na svim nivoima vlasti, funkcionisale na principu ideologije i programskih opredeljenja, a ne podele sinekura. Drugim rečima, svako u postizbornoj raspodeli dobija svoj deo kolača s kojim radi šta hoće, uz manju ili veću kontrolu „centralnog“ koalicionog partnera. Naravano, to ne podrazumeva poboljšanje stanja u institucijama i preduzećima koji su im povereni, nego u bazi samo dve stvari – mogućnost da odlučuju o tenderima i zapošljavanju. Preko zapošljavanja se jača stranačka infrastruktura, a preko tendera sopstvena i stranačka kasa.

Ideologija je tek privezak koji se, reda radi, nađe na stranačkom bilbordu. Pa ko se upeca, upeca.

(Pressrs.ba – Banja Luka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *