Vojvodinu za Ambasadu Slovenije? Pošteno!

Vojvodinu za Ambasadu Slovenije? Pošteno!

22 septembra 2013

zeljko-cvijanovic-vPiše: Željko Cvijanović

Časni Jelko Kacin je potpuno u pravu: ovo je trenutak za otvaranje pitanje ustavnog i zakonskog uređenja autonomije Vojvodine. A kad ako ne  sad? Ima li boljeg vremena nego sad, kad srpski premijer tvrdi da je skinuo mrak s očiju pošto je predao Kosovo i video u daljini Evropu. Kad se Fajnenešel tajmsu ispovedio, egzaltirano kao šiparica u ono jutro, nalazeći više nade za budućnost u svojoj kapitulaciji, nego što je Pašić nalazio kad je Srbe na Kosovo vratio. Kad je bolji trenutak da se postavi pitanje Vojvodine nego ovaj u kome Zapad kontroliše bezmalo sve srpske resurse – političke, finansijske, medijske…? Da li bi Kacin trebalo da shvati kako je preterao dok ga političari iz najveće srpske stranke upozoravaju da možda ipak „nije vreme“, dok narodni poslanik te partije, inače Srpkinja iz Novog Sada, tek ima primedbu da je gospodin Kacin „prebrzo izašao sa stavom“?

Elem, kad ako ne sad, kad gotovo niko od  njih nema suštinsku primedbu na njegovo ponašanje, nego se sve što imaju da mu kažu  svodi na „nemoj sad!“, „malo je to prebrzo!“, „hajde, pokušaj da budeš nežan!“, „a da se prvo malo ljubimo?!“… Bar da je neko rekao toliko da ga boli glava. Naravno da će se o Vojvodini razgovarati, i to u Briselu;  gde se nadam da neko ne sumnja kako Tanja Miščević tamo odlazi kako bi branila interese Srbije, a ne istog tog Brisela. (Ako verujete u suprotno, onda se pitajte zašto ju je tamo izabrao Brisel, a ne Beograd, koji se i  prilikom tog izbora žalio da sve to ide „malo prebrzo“, i da je „moglo i nežnije“.

Naravno da je vreme, kad se srpska sreća može opisati time što će tamo s njom ići Branko Ružić, koji takođe neće braniti interese Srbije, već sopstvene, espeesovske i Partizanove, pa se možda uz malo sreće i Srbija u tome za nešto ogrebe. Razgovaraće se o tome da se Vojvodina do kraja vrati u ustavno stanje iz 1974, ojačano za jedno malo pravo na samoopredeljenje. Vreme je da se razgovara, kad će po srpskim medijima svaki evrofil pančić svaki trezven glas o tome šta nas sa Vojvodinom čeka proglašavati paranojom, jer gde bi to Vojvodina išla, naravno, pošto su nacistima prethodno proglasili sve one koji su pre neku godinu upozoravali da bi nekud mogla da ode Crna Gora, a još neku pre da će se to isto desiti s Kosovom, koje, je li, nije želelo nezavisnost, već samo poštovanje ljudskih prava.

Ima li boljeg dana da se postavi ustavno pitanje Vojvodine od ovog, kad je Srbija toliko zaboravila da kaže “ne” svakom osim svom narodu, ima li bolje izabranog trenutka za bilo koga ko od Srbije nešto hoće od ovog sad, u kome zemlja izgleda kao veliki dragstor u kome ima svega za sve osim kasa na izlazu? Dakle, da se o Vojvodini neće razgovarati, veruje još samo onaj ko ne zna da je Jelko Kacin već celu deceniju onaj koji nam dolazi da bi nam rekao šta će od nas za godinu dana tražiti Nemačka, što će reći da nije menjao gazdu još od onda kad je to isto radio maskiran u portparola Slowenische Landwehr 1991. godine. Naravno, časni Kacin ostaje ono što je bio sve ovo vreme – mera poverenja Evrope u novu Dačićevu vladu, čemu srpski premijer šiparički kliče u svom pismenom zadatku za Fajnenšel tajms („Evropu, koja je, zbog svega što smo uradili, počela da nam veruje. I da nas prihvata kao ozbiljne partnere.“) i koji nije mogao da u Briselu izdejstvuje ni toliko da mu pošalju nekog pravog Nemca,  a ne ovog dupljaka obraslog kao runolist.

Elem, da zaključimo, o Vojvodini će se pričati, jedino se ne zna da li pre ili pošto Srbija ispuni i slovenačke zahteve. Jer, kao što je rekao časni Kacin  jednim beogradskim novinama uoči svog poslednjeg pohoda na Beograd: „Nije samo Nemačka (ambasada zapaljena), i Ambasada Slovenije je bila  demolirana…“

(Novine novosadske)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *