Волео бих да радим балет о Мокрањцу

Voleo bih da radim balet o Mokranjcu

13 marta 2015

kul-logunov 568323„Slika Dorijana Greja” Oskara Vajlda, pored niza ekranizacija doživeće uskoro i baletsku verziju na srpski način, zahvaljujući iskusnom i priznatom koreografu Vladimiru Logunovu (73). Dogodiće se to krajem marta ili najkasnije u prvoj polovini aprila na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, a naslovnu rolu igraće dva vrsna mlada umetnika Dejan Kolarov i Igor Pastor. Da treba da radi ono što najbolje zna dok je živ, Logunova je naučila Nina Kirasnova, vrsna balerina i pedagog. Tako je on pre pet decenija prvo postao solista baleta beogradskog nacionalnog teatra, gde je odigrao sjajne role i dobio priznanja. Potom je nakon igračke, započeo koreografsku karijeru (studirao koreografiju na Pozorišnoj akademiji „Gitis” u Moskvi) i potpisao vrhunska ostvarenja od „Labudovog jezera”, „Uspavane lepotice” do „Dr Džekila i mr Hajda”. Sada se upravo sa zadovoljstvom „rve” sa Dorijanom Grejom. Bavio se i pedagogijom, a od 2012. Vladimir Logunov je direktor Baleta Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Priznaje, najsrećniji je kad radi.

Uzavrelu atmosferu u kojoj postavlja novo delo Logunov opisuje:

– Pripreme teku punom parom i nadam se da će sve biti urađeno u roku i na zavidnom nivou. Balet „Slika Dorijana Greja” obrađuje zanimljivu temu o lepoti, ali onoj spoljašnjoj, dok unutrašnje, nažalost, nema. To je ono što danas često prepoznajemo. Pre sedam godina imao sam ideju da postavim ovo Vajldovo delo kao savremeni balet, ali nije bilo prilike, a u međuvremenu me je pretekao u tom nastojanju engleski koreograf Metju Born, koji je napravio baš modernu verziju. Zato sam ipak odlučio da se vratim romanu i zadržim epohu koju opisuje Vajld. U mojoj verziji priča će ostati klasična, a balet biti u neoklasičnom stilu sa neophodnom dramskom formom.

Koju muziku ste izabrali i kolika je vaša ekipa saradnika?

Izabrao sam četvrtu i petu simfoniju Ralfa Von Vilijamsa, poznatog engleskog kompozitora i dva kratka izvoda Kšištofa Pendereckog i Đerđa Ligetija. Ova dela osmislila je i sa njima ispratila priču Aleksandra Paladin, muzički urednik Radio Beograda. Nikako nisam pogrešio u odabiru Dejana Kolarova i u drugoj podeli Igora Pastora, jer su to dva mlada, perspektivna i dobra igrača i prijatno sam iznenađen na koji način slede moje zamisli. Biće ovo njihove značajne i upečatljive role. U predstavi učestvuje velika ekipa solista i članova ansambla, više od 50 igrača. Kostime će raditi Katarina Grčić, a scenografiju osmisliti Boris Maksimović.

Ovom predstavom se posle 15 godina vraćate u Narodno pozorište. Gde ste bili u međuvremenu?

Posle deceniju i po vraćam se kao koreograf u Narodno pozorište. Baš toliko je prošlo od moje prethodne premijere „Dr Džekil i mr Hajd”, nastale po romanu Roberta Luisa Stivensona, po kom je i film snimljen. Taj balet je, takođe, obeležio repertoar i u jednom trenutku bio atraktivan i kod publike i kod kritike. „Dr Džekil i mr Hajd” doživeo je 50 izvođenja, a i gostovali smo sa njim u čitavom regionu. Radujem se što opet radim u Narodnom pozorištu, gde sam odrastao, proveo svoj radni vek kao igrač i koreograf. A bio sam i direktor Baleta u jednom periodu. U međuvremenu dosta sam stvarao u Skoplju, Sarajevu i u Novom Sadu, gde sam u SNP-u od 2012. direktor Baleta i ostaću do 2016.

Kako se borite sa problemima u novosadskom ansamblu?

Napravio sam pomak u radu baletskog ansambla SNP-a, a unapredio sam i repertoar. Naravno, finansija nema, ali biće bolje, nadam se. Najsvežija premijera je bila „Romeo i Julija”, koreografa Konstantina Kostjukova prošle godine, a pre toga „Uspavana lepotica”, koju sam ja postavio. Ubuduće ću ako bude novca, raditi balet o kompozitoru Mokranjcu.

Koje su to najuspešnije epizode u vašoj dugoj karijeri?

Kad je reč o koreografskom opusu izdvajam balet „Dr Džekil i mr Hajd”, kao i moju prvu apstraktnu koreografiju u NP „Forma viva” na muziku Vivaldija. „Labudovo jezero” se sa velikim uspehom igra u Novom Sadu, potom „Uspavana lepotica”. Kao igrač voleo sam sve svoje uloge, a izdvojio bih Kopelijusa u baletu „Kopelija” za koju sam bio nagrađen. Igrao sam i Karenjina u baletu „Ana Karenjina”, a nisam znao da je u publici sedela čuvena balerina Maja Plisecka i sa bratom Azarijem me gledala i upamtila baš po toj roli.

Vaš pedagog Nina Kirsanova je bila poznata kao osoba koja je dugo igrala, predavala, potom završila arheologiju i posećivala lokalitete na Bliskom istoku u sedmoj deceniji života. Šta ste od nje naučili?

Kad igračka karijera prođe zavisi od vas čime ćete se dalje baviti. Najlakše je povući se i ne raditi. Nina je bila izuzetan čovek, fantastičan pedagog, zaljubljenik u svoj posao i zato je sve postigla i mogla je do poznih godina da bude aktivna, razmišlja, putuje, bavi se arheološkim istraživanjima. Rad vas čini mlađim i tera vas da se razvijate na svakom polju. Kad se povučete iz svega počnete da tonete i osećate da nikom niste potrebni, pa ni samom sebi.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *