Vukovar: La vita e bella

Vukovar: La vita e bella

26 novembra 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Odmah nakon vukovarske godišnjice, išli su novinari Večernjeg lista dobronamjerno pitati, pa su im rekli da je ove godine u Vukovaru sklopljeno 35 mješovitih brakova od ukupno 217. To je oko 15 posto. Brojke su bile slične i lani.

Ako nekome eventualno nešto nije jasno, mješoviti brakovi su brakovi u kojima supružnici nisu iste nacionalnosti.

Priča ima i sugovornike, službene osobe iz općinskih struktura te ureda Katoličke i Pravoslavne crkve, ali razgovarali su i s jednim od tih glavnih aktera o kojima je ovdje riječ.

On je, dakle, Hrvat i hrvatski branitelj, koji se zaljubio u vukovarsku Srpkinju i njome se oženio.

Ispričao je da su se naslušali svakojakih ružnih komentara »s obje strane«, a ni roditeljima se nije sviđala njihova veza, ali sve se sredilo kad su dobili bebu itd., itd.

Prema tome, optimistično zaključuje list, stvari su u Vukovaru ipak bitno normalnije nego što se čini. Ljubav je ipak ljubav. Ne bira prema nacionalnoj pripadnosti. La vita e bella i sve je ok.

No, na žalost, ipak nije.

Nema se, naravno, što prigovoriti kolegama novinarima koji su nam prenijeli jednu lijepu poruku. Ali već sama činjenica da se o mješovitim brakovima u Vukovaru i danas piše kao o nekom svjetskom čudu pokazuje koliko je društvo ostalo nezaliječeno i pošemereno, a od završetka rata već je prošlo cijelih 20 godina.

Zoran pokazatelj tog stanja je i to što svi drugi sugovornici u ovom članku imaju ime i prezime, samo »srpski zet« nema. Čovjek je očito tražio da ostane anoniman. Sigurno ne zato što mu je baš tako jako ugodno i normalno govoriti za novine o svojoj za većinu još uvijek »abnormalnoj« bračnoj situaciji.

Da je do sada bilo volje na svim stranama, i u glavnim političkim strankama, i u etničkim stožerima Hrvata i Srba, i u crkvenim vodstvima, i među veteranima – moglo je odavna sve biti bitno drugačije i na boljem putu. Ali kvaka je u tome da su profesionalnim Hrvatima i Srbima podjele zapravo jako odgovarale, a odgovaraju im i danas. Od nacionalističkih fiksacija da je ovdje jako lijepo živjeti, na tome su mnogi izgradili svoj društveni i financijski status pa tako odgajaju i svoju djecu.

Iznenadio me nekidan dubrovački biskup Mate Uzinić kada je izjavio kako su pravi problem Vukovara zasebne škole i vrtići jer »tako sjeme zla koje je posijano u Vukovaru prenosimo i na nove generacije«.

Ni u što nisam tako čvrsto uvjerena kao u to da nema ništa štetnije, dugoročno pogubnije, a ni odvratnije nego što je nacionalna segregacija u vukovarskim školama. Ali ni ova sadašnja socijaldemokratska vlada, od koje se moglo očekivati da će tu svinjariju konačno prekinuti, nije ni prstom mrdnula da išta promijeni. A jednako tako, nikad dosad nismo čuli – stvarno svaka čast Uziniću – da se iz Katoličke crkve diže glas protiv čistih hrvatskih i srpskih razreda i odvajanja djece na Hrvate i Srbe već u predškolskoj dobi.

Bila bi sreća da je ovo najava nekog zaokreta. Jer spajanje djece da zajedno rastu i sjede u klupama bio bi prvi korak k normalizaciji protiv koje su do sada sve što se moglo učinili ne samo ekstremisti i militantni stožeri nego i državne i lokalne vlasti.

Iako tamo nemam baš nikoga, rekla sam jednom da ću do smrti glasati za onu stranku koja u Vukovaru ukine razrede razvrstane po nacionalnosti. Samo što nikako da saznam koja će to biti jer još nema ni naznake da neka to stvarno želi.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Zapadnjak says:

    Gospođo Modrić,kako kažete,segregaciju u Vukovaru,tvrdim vam da to više smrdi na rasnu diskriminaciju,na aparthejd,i nitko to ne može prekininuti pa čak ni socijaldemokrati ovakvi kakvi jesu.Zašto ne mogu?Evo po tko zna koji puta pišem da je to prosto nemoguće zato što to "vođe" branitelja ne žele,oni ne žele ni socijaliste,pa čak možda ni HDZ,oni žele čistu ustašku stranku prava i gotovo,i dokle god i jedan Srbin bude u Hrvatskoj radio,išao u školu,živio,tako će i biti.Tako da nam je besmisleno i pisati o tome.Kad se jedanput,ja se nadam uskoro,na čelu Hrvatske nađe jaka i karizmatična osoba koja neće prezati da demokratske tekovine sprovede u djelo i po svaku cijenu, onda možemo,možda pričati o nekakvoj toleranciji,mješanim brakovima i ostalim demokratskim vrijednostima, jer samo tako zemlja nam može ići dalje,ovako,stala je ne 91.nego 41.god.Ljep pozdrav.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *