За добар филм кључна је идеја!

Za dobar film ključna je ideja!

18 jula 2017

CEREMONIJU otvaranja 24. Festivala evropskog filma na Paliću obeležilo je dirljivo uručenje nagrade „Aleksandar Lifka“ našem proslavljenom glumcu Slavku Štimcu, koji je prestižno priznanje dobio iz ruku Mire Banjac.

– Mira mi je najmanje tri puta bila majka i veoma je značajna osoba u mojoj karijeri, velika glumica i divna osoba i posebno me je dirnulo što sam pored nje na sceni. Nagrada me je iznenadila i veoma obradovala i biće mi inspiracija i podsticaj za dalji rad – kaže, još uvek pun utisaka, laureat priznanja za doprinos evropskoj kinematografiji.

o Mira je, s jedne strane kamere, bila svedok vašeg sazrevanja, a s druge strane to je bila publika iz celog regiona. Da li biste, iz ove perspektive, nešto promenili na svom filmskom životnom putu?

– Ja sam promenio to što sam odlučio da ne razmišljam o tome šta bi bilo da je bilo ili da li bi mi život bio srećniji da sam drugačiju profesiju odabrao. A ne znam koliko sam je uopšte odabrao ili je ona došla kao stihija. Možda bih bio zadovoljniji i ispunjeniji u nekoj drugoj profesiji, a možda bi bila čista propast da sam radio nešta drugo.

* Isečci vašeg filmskog života čine najnoviji film „Ime: Dobrica, prezime: nepoznato“, kako je bilo raditi na njemu?

– Film je značajan segment mog života. Imam neobičnu karijeru, odrastao sam pred kamerama, imam to dokumentovano, pa smo taj materijal iskoristili u ovom poslednjem filmu. Dobrica se kroz ceo film ne menja i to je bio veliki izazov, dosta je nezahvalno igrati lik koji je od početka do kraja isti, uprkos tome što doživljava niz nepravdi. On je jednostavno dobar i kao takav postoji i ne menja karakter. Međutim, menjaju se ljudi oko njega i situacije, koje proizvodi tim svojim stanjem. To je prilično zahtevno jer nema dramaturških procesa, ali ja sam zadovoljan kako je sve ispalo.

* Da li je to zaista „bajka za odrasle“?

– Voleo bih da to nije bajka, verujem da dobrota nije nestala i da postoji. Takava tema zaslužuje ne samo ovaj, nego više filmova. Nije to „dobar film“, nego su to iskrena osećanja koja proizvodi kod ljudi, mi smo se trudili da izbegnemo bilo kakvu patetiku. Kako sam video na projekciji u Subotici, ta osećanja publike su zaista iskrena.

* Postoji li neka uloga koja vam je posebno značajna i sa kojom se identifikujete?

– Teško da će neko direktno odgovoriti na ovo pitanje, pa tako i ja. Svaki film je različit na svoj način i ne bih mogao da se identifikujem sa nekim posebno. Možda sam najbliže ulogama u onom prvom i ovom poslednjem filmu, ali kako kažu, onaj sledeći će biti najbolji.

* Stiče se utisak da niste puno igrali na filmu. Zbog čega vas nema više na velikom platnu?

– Ovo su mala tržišta i mali prostori, tako da nemate baš privilegiju da birate uloge ili da se filmovi pišu prema vama. Osećam da bi mogao mnogo više da igram, ali eto, takva je situacija.

* Igrali ste i u inostranoj produkciji, možete li da je uporedite sa našom?

– Prva stvar koju sam doživeo jeste da su tri kamere uključene istovremeno, da nema „stop“ između dublova i tako smo ponavljali sve dok je bilo potrebno. Kod nas, ako snimaš treći dubl, u opasnosti si da nestane trake i da ne završiš film. Ali razlika je samo u tome. Za dobar film je najvažnija ideja, kamere i tehnika su isti, kod njih ima više para i boljih i komotnijih uslova, ali to nikako nije garancija da će film biti dobar.

PARLOV, HEROJ MOG DETINJSTVA

* USKORO ćete na sceni tumačiti Matu Parlova, da li je i to izazov za vas?

– To je zanimljiv projekat, ali on se ne bavi Parlovim, koji u ringu ređa nokaute, nego njime kao vrlo zanimljivom ličnošću, velikim šampionom koji je bio izuzetno diskretan čovek, veliki ljubitelj poezije… Prosto nisam mogao da odolim kada su mi ponudili ovu ulogu. Parlova pamtim vrlo dobro, on je obeležio moje detinjstvo i mladost i u mojoj familiji je imao status heroja.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *