Za grafit kazna, za ustaštvo prekršaj

Za grafit kazna, za ustaštvo prekršaj

12 avgusta 2014

boris pavelicPiše: Boris Pavelić

To je hrvatski pravosudni sustav: Riječanin Mićo Antolović zaradio je kaznenu prijavu jer je ispisivao prosvjedne grafite protiv predsjednika Županijskog suda u Rijeci, a predsjednik stranke koja slavi ustaštvo prošao je s prekršajnom prijavom jer je ravnateljici muzeja u Jasenovcu poslao prijeteće pismo s uzvikom »Za dom spremni«. U zemlji uravnoteženih vrijednosti takvo što ne bi se moglo ni zamisliti; u zemlji naopakih ideologija, nitko to neće ni primijetiti.

List koji čitate jučer je izvijestio o još jednoj nepodopštini Miće Antolovića, živopisnog Riječanina koji ne uspijeva obuzdati neodoljivu potrebu da popravlja svijet. Antolović je jedan od onih kojima je do boljega društva uistinu stalo, ali teško pronalaze način da primjereno uobliče svoj prosvjed. Strast društvenoga angažmana kakvu pokazuju ljudi poput Antolovića demokraciji je itekako potrebna – kada bi svima bilo svejedno, demokracija bi brzo degradirala u šakama zlonamjernih fanatika svake vrste. Problem je tu u načinu kako poruku uobličiti – i tu počinju Antolovićevi problemi s njegovom sredinom, i problemi te sredine s Mićom Antolovićem. U najnovijoj je epizodi, čini nam se, represivni sustav ipak itekako pretjerao: Antolović je zaradio kaznenu prijavu »zbog oštećenja tuđe stvari«, jer je na Korzu i u okolnim ulicama u središtu Rijeke, »na ukupno 15 mjesta«, ispisivao prosvjedne grafite protiv predsjednika riječkoga Županijskog suda Veljka Miškulina.

Formalno zakonsko pokriće za takvu reakciju policije vjerojatno postoji: može se argumentirati da je počinitelj »oštetio tuđu stvar«, jer je grafitima nagrdio javnu površinu. No, podnose li se kaznene prijave uvijek i protiv svih grafitera? I protiv maloljetnika? Ili će ovdje ipak biti riječ o tome da sustav manje kažnjava Antolovića, nego što predsjednika riječkog suda pokušava zaštititi od klevetanja? Ako je ovo drugo, ne podržavamo policiju, jer pravo na građanski prosvjed – pa bio i verbalno neprimjeren – smatramo važnijim od prava na zaštitu pravosudnog dužnosnika.

Ali to je manje važno, jer postoji nešto mnogo zloslutnije. Usporedimo li, naime, kaznenu prijavu protiv Antolovića s prekršajnom prijavom protiv Josipa Miljka zbog prijetnji Nataši Jovičić, postaje jasno da je nasrtaj na Antolovića skandal prvog reda. Podsjetimo: predsjednik Hrvatske čiste stranke prava (HČSP), koalicijske partnerice HDZ-a koja na svojoj internet stranici otvoreno veliča ustaštvo i negira genocid u Jasenovcu, poslao je 1. prosinca 2013. uvredljivo i prijeteće pismo ravnateljici Spomen područja Jasenovac Nataši Jovičić, »začinivši« ga ustaškim uzvikom »Za dom spremni«. Općinska državna odvjetnica u Kutini Marija Rukavina u toj gesti nije vidjela ni prijetnju ni mržnju dovoljnu da kazneno prijavi Miljka, pa ga je samo prekršajno prijavila; novi glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, najavljen kao veliki čistač državnoga odvjetništva, ni prstom nije mrdnuo da ublaži taj skandal. Dakako da je slučaj poslije toga dobio i groteskan nastavak, kada je Miljak – osokoljen očitom tužiteljskom naklonošću – privatno tužio Natašu Jovičić, jer da ga je, eto, oklevetala!

Dakle – ustaške prijetnje prolaze nakažnjeno, a benigni prosvjedni grafiti strogo se kazneno progone. Takvi apsurdi razgolićuju Potemkinova sela hrvatskog pravosuđa. Nastavimo li tako, spasit će nas moći još samo revolucionarno vrenje iz vještičjeg lonca Miće Antolovića

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *