Zakon o radu – ženo, umri muški

Zakon o radu – ženo, umri muški

16 jula 2014

medenicaPiše: Mihailo Medenica

Složio bih se s Vulinom: Zakon o radu je zaista uravnotežen – nema više govora o diskriminaciji, oba pola tretira jednako kao roblje!

Žena je napokon dobila pravo da ostari i umre na radnom mestu, ne izdvajajući se od kolega ni po čemu: ne mora da brije noge, ima apsolutno pravo da pusti brkove ako joj se hoće, ne mora da se smara s unucima u penziji, nije obavezna da rađa ukoliko će je to omesti u radu i što je najvažnije – slobno sme da joj pozli u toku radnog vremena, uvek će se naći neko od kolega da je pridrži kako ne bi poklekla već nastavila sa radom, iliti, tiho umrla ugurana negde u ormar među registratore, da ne remeti radni proces kolektiva i unosi nepotrebnu zabrinutost.

U slučaju smrti na poslu zakon propisuje da pokojnik/pokojnica ostaju vlasništvo firme do prvog parastosa, kako bi na njihov račun ostvarili određene poreske olakšice, dok će troškove sahrane i ostalih nepotrebnih gluposti snositi porodica, uz obavezu da preduzeću nadoknadi takozvanu ležarinu za vreme koliko je radnik/telo provelo u firmi nakon neopravdanog otkazivanja srčanih i moždanih funkcija.

Jesmo li se borili za ravnopravost polova – jesmo!

Da li je ministar rada Aleksandar Vulin učinio po tom pitanju sve što je mogao – jeste, i nije!

Nije još u segmentu da i muškarci mogu da rađaju, ali radi na tome, nekoliko odabranih se već nalazi u eksperimentalnoj fazi, o čemu je Siniša Mali, gradonačelnik Beograda donekle pisao u doktorskoj disertaciji, koju mangupi sad pokušavaju da ospore.

Tobož, nije se pozvao na izvore i plagirao je neke delove!

Pa, realno, ko bi se pozivao na Aleksandra Vulina, ministra za rad koji u životu nije podigao ništa teže od Mire Marković u trenucima ekstaze i pesnicu tokom revolucionarnih govora kao mostobranitelj onih godina kada NATO zbog njega nije smeo svom silinom da udari po Beogradu.

No, dosta o ministru koji će se tek naraditi dižući Vučića kao nekad gospoju s cvetom u kosi, vratimo se ni malo spornom Zakonu o radu.
Sindikalci se bune! E, sad, ako se oni protiv nečega bune onda bi bez razmišljanja to trebalo prihvatiti, s obzirom na to da se njihova borba za radnička prava svodi na borbu za neograničena prava sindikalnih lidera, ali u jednom ipak jesu u pravu: Zakon je rigorozan!

Jeste, ali samo u onim odredbama koje propisuju da stranački zaposleni kadrovi moraju, ali moraju, barem tri puta nedeljno da se pojave na radnom mestu (koje im je najbliže kući, bez razlike da li su tu zaposleni), da u prvih nedelju dana nemaju pravo na godišnji odmor, a u slučaju da ipak odu na GO to se mora kvalifikovati kao stručno usavršavanje u Budvi, Bečićima, Halkidikiju, Majorci…

Te, da, na deset stranački zaposlenih mora da bude najmanje jedan doktor nauka, što nas vraća na malopređašnju temu, i da ti doktorati moraju biti neupitni, a ako li se neko i drzne da baci senku sumnje na njih, valja odmah proveriti njegove veze sa Miškovićem.

Naravno da ih ima, jer se u direktne veze sa njim ubraja najmanje jedna poseta “Delta sitiju”, pazarenje u “Maksiju” dok je bio u njegovom vlasništvu, nošenje patika čiji je zastupnik, korišćenje krema koje, opet, stižu preko “Delte”, sve do toga ako poznaje ili u komšiluku ima nekog ko se preziva Mišković, makar nemao nikakve veze sa ovim, poznatijim.

Ako se tu ne utvrdi baš nikakva veza, pokušati sa Kosmajcem ili Šarićem, nema toga ko nije roštiljao na Kosmaju, ili prošao Pljevljima, a kud ćete jaču vezu i direktniji kontakt?!

Dakle, sa Zakonom o radu je sve u redu, možda nešto sitno manjka ministru, ali suštinski problem je narod.

Lenj dozlaboga, nespreman da radi i kad infarkt lečka udari, šlog malo nakrivi telo, artritis oduzme ručice…

Daš mu prst, a on bi bocu s infuzijom…

Sramota!

P. S. Svršeni osnovci mogu već od 1. septembra da se prijave stranačkim podmalcima (svejedno da li je vlast ili opozicija u pitanju) i kaparišu doktorske disertacije.

Uz simboličnu novčanu nadoknadu biće im omogućeno da uz veliku maturu brane i doktorat.

Studiraće kasnije, nije to toliko ni važno, šta ima da diplomiraju kad su već doktorirali?!

To je nama naša borba dala, a Vulin uzdigao do granice mogućeg.

Kao nekad Miru kad joj potrči u susret i…

Kao danas Aleka kad mu potrči u susret i…

(dvaujedan.rs)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *