Zapad ga ne voli, Rusi ga obožavaju

Zapad ga ne voli, Rusi ga obožavaju

28 јула 2014

UprkosPutin doors opening orgomnoj propagandnoj ofanzivi protiv Vladimira Putina koja se na Zapadu vodi u najmoćnijim tamošnjim medijima, predsednik Rusije beleži u svojoj zemlji rekordnu popularnost. To potvrđuju čak i američki istraživači iz čuvenog „Galupa“ koji priznaju da se sve više Rusa ponosi i veruje prvom čoveku svoje zemlje.

Da bi se razumeo fenomen najnovijeg, rekordnog rasta popularnosti Putina, moraju se poznavati ruski mentalitet i istorija tog naroda. Nesporno je da učestali napadi iz zapadnih zemalja na Putina, koji inače ima oreol dokazanog patriote, samo podižu njegovu popularnost u Rusiji. Stariji čitaoci našeg lista se verovatno sećaju da se posle sukoba Josipa Broza sa Staljinom u tadašnjoj Jugoslaviji pevalo: što je više kleveta i laži, Tito nam je miliji i draži. E, tu pesmu bi sada mogli prepevati Rusi za Putina.

Rusi su veliki istorijski narod i oni ne podnose da im neko sa strane stalno drži lekcije, pa zato Putinovo suprotstavljanje Vašingtonu i njegovim najodanijim saveznicima narod masovno podržava. To se događalo i u vreme SSSR-a kad je narod podržavao one lidere koji su branili sovjetski interes, a na kraju postojanja „crvene imperije“ je prezirao Mihaila Gorbačova i Borisa Jeljcina kao „mekuščce i slabiće“ koji su stalno popuštali Zapadu i dozvolili da se Moskva u mnogo čemu oseća prevarenom.

U američkom „Galupu“ takav rast popularnosti Putina objašnjavaju uspešno sprovedenom Zimskom olimpijadom u Sočiju ali i odlučnošću ruskog predsednika u rešavanju sudbine krimskog poluostrva.

Najnovije „Galupovo“ istraživanje pokazalo je da 83 posto građana Rusije u potpunopsti odobrava Putinov rad. Prvi put posle 2008. čak 73 posto građana Rusije smatra da je Putin odabrao pravilan kurs. Osim toga, zahvaljujući modernizaciji vojne tehnike, sve više građana Rusije veruje svojoj armiji. Čak 78 procenata njih je uvereno da je današnja ruska armija sposobna ako treba i da ratuje.

Kao i prethodnih godina. građani Rusije imaju znatno veće poverenje u Putina nego u predsednika ruske vlade.

Sociolozi i politikolozi ne vide među političarima u Rusiji ozbiljnog konkurenta Putinu. I ruski sociolozi su početkom jula napravili istraživanje koje pokazuje da Putin ima podršku svojih građana veću od one u junu kad je imao 86 posto. Koliko će poverenje i popularnost Putina rasti teško je prognozirati, ali jedno je jasno – da narednih meseci neće rapidno padati.

Tako visoku popularnost od 83 posto Putin je imao 2008. do početka ekonomske krize, a kasnije 2012. i 2013. rejting mu je pao do 54 posto.

Bez obzira na olako etiketiranje Putina na Zapadu i upoređivanje sa Hitlerom, u Rusiji ga ne doživljava tako što pokazuje i istraživanje „Galupa“. Po njima, 65 posto građana smatra da je Rusija slobodna zemlja.

Poređenja radi, moskovski „Levada centar“ je tvrdio da je u maju rejting poverenja građana bio 83 posto, a mesec kasnije 86 posto. Drugi ruski sociolozi poput onih u „Fondu javnog mnjenja“, smatraju da je u junu Putin imao poverenje 80 posto građana Rusije.

Boris Makarenko, predsednik Centra političkih tehnologija, objašnjava da kad je rejting tako visok precizni procenti više nemaju značaja jer velika većina uopšte ne razmišlja o bilo kakvoj alternativi Putinu.

– Pritisak sa Zapada kod građana Rusije izaziva „zaštitnu“ reakciju. Čak i lideri opozicionih partija u sadašnjoj situaciji podržavaju Putina u odbrani ruskih interesa – ističe Aleksej Muhin, direktor Centra političkih informacija.

U avgustu i septembru 2008. posle kratkotrajnog rata u Gruziji, Putin je imao podršku čak 88 odsto građana svoje zemlje.

Demonizacija Putina nije nova pojava, već se proteže od početka ovog veka kad je ušao u Kremlj. O malo kojem savremenom svetskom političaru je napisano u Americi toliko kritičkih tekstova kao o Vladimiru Putinu. U aprilu 2012. u Njujorku na Kolumbija univerzitetu je održana vrlo interesantna dvodnevna naučna konferencija, na kojoj se tražio odgovor zašto američki vodeći listovi i TV demonizuju Putina. Te informacije kasnije nekritički preuzimaju u onim zemljama koje se po automatizmu slažu sa „nepogrešivim“ američkim ocenama. Naziv konferencije je bio „Hladni rat je završen. Sredstva masovnog informisanja Rusije i SAD od perestrojke do izbora 2012“. Institut Harimana, poznat po izučavanju Sovjetskog Saveza i Rusije okupio je kod sebe poznate naučnike, politikologe i novinare. Jedan od najupečatljivijih referata imao je poznati istoričar i odlični poznavalac SSSR-a i Rusije dr Stiven Koen (76), profesor Prinstonskog i Njujorškog univerziteta i član američkog Saveta za spoljnu politiku. U Americi, Koena mnogi smatraju vodećim ekspertom za Rusiju.

– Američki listovi demonizuju Putina jer je to osveta za to što nije dozvolio da se realizuje projekt po kome bi se razorila Rusija – kazao je otvoreno profesor Koen. On ističe da su u poslednjih dvadeset godina američka sredstva informisanja manje objektivna kad pišu o Rusiji nego čak u vreme Hladnog rata. Profesor Koen je u referatu podsetio da su od početka devedesetih američki listovi odražavali generalnu liniju Klintonove administracije. Jeljcin se predstavljao kao lider kakvog su Amerikanci hteli. U to vreme američki novinari su podržavali sve što je činio Kremlj. Jeljcin je bio proglašen demokratom-reformatorom iako je sebe okružio prevarantima i lopovima, objasnio je profesor Koen.

Amerikanci su samo naoko bili „nežni“ prema Borisu Jeljcinu. U vreme njegove vladavine bio je privredni haos pa su „dobrotvori“ Amerikanci pri davanju kredita primenjivali taktiku „meke sile“ prema rukovodstvu u Kremlju. Bez upotrebe oružja Amerikanci su mogli „mekom silom“ da nameću svoje stavove Kremlju jer je u to vreme Rusija bila ekonomski i informativno inferiorna. Za svaki dobijeni kredit Jeljcin je morao da pravi neke ustupke.

Koncepciju koju je osamdesetih godina formulisao američki politikolog Džozef Naj kao „meka sila“ Amerikanci su nameravali da primene i posle dolaska na vlast Vladimira Putina. Međutim, on je shvatio da što pre treba vratiti stare dugove i biti nezavisan kod donošenja odluka, a to je moguće samo ako se ne ide po svetu sa ispruženom rukom za prosjačenje. Mora se reći da je hrabrom Putinu i sreća bila naklonjenja jer je cena nafti i gasu počela da raste i dostigla je maksimum, što mu je svakako pomoglo da lakše vrati dug zapadnim zemljama.

Sada se samo po sebi nameće pitanje hoće li Putin kompromis sa Vašingtonom ili im namerno prkosi. Putin je sigurno za kompromise ali ne na štetu Rusije.

Jedan od rukovodilaca moskovskog Centra analize strategija i tehnologija, Konstantin Makijenko, predviđa da će Zapad nastaviti sa pretnjama i izolacijom Rusije a rukovodstvo zemlje će još više demonizovati. Ali kako kaže Makijenko, ta demonizacija je postala „ritualni proces“ i rusko rukovodstvo se na njega priviklo.

– Bilo kakvi ustupci Rusije, pokazivanje slabosti, samo će izazvati eskalaciju pretnji sa Zapada. Zbog toga Rusiju očekuju godine komplikovanih odnosa sa SAD jer će Vašington zajedno sa svojim satelitima stalno za nešto okrivljavati Moskvu – objašnjava Makijenko. On dodaje da oni koji ne veruju u njegovu prognozu neka se sete Jugoslavije, Iraka, Libije. Direktor moskovskog Instituta globalizacije i socijalnih kretanja, Boris Kagarlicki, misli da Putin nastoji da izbegne konfrontaciju sa Zapadom. Ali sada, kad Zapad pojačava pritisak na Rusiju, Putin nema izbora. Kad bi on popustio tom pritisku izgubio bi podršku u svojoj državi.

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u