ЗАПАДНЕ ЗЕМЉЕ УБИЈАЈУ САМЕ СЕБЕ! Ево шта се дешава…

ZAPADNE ZEMLJE UBIJAJU SAME SEBE! Evo šta se dešava…

29 juna 2020

U zapadnim zemljama određene ideološke grupe nastoje da izbrišu ne samo mesta sećanja i vidljive simbole evropske i američke veličine, već i da potpuno redefinišu identitet.

Tokom poslednjih desetak godina u nizu vodećih zapadnih zemalja pojavile su se knjige koje svoju naraciju grade oko izreke o samoubistvu neke od zapadnih zemalja. U nemačkoj je Tilo Saracin pisao o tome kako Nemačka ubija samu sebe, a u Francuskoj je i pre Uelbekovog „Pokoravanja” izašla važna knjiga Erika Zemura „Samoubistvo Francuske”. Slični poduhvati se mogu naći u anglo-američkom svetu, italijanskoj kulturi, hispanistici itd.



Sve ovo što se dešava tokom poslednjih meseci pre svega kad su u pitanju vandalski napadi na spomenike dodatno govori kako neka nevidljiva sila sistematski podstiče nastavak ovog samoubistva. U zapadnim zemljama određene ideološke grupe nastoje da izbrišu ne samo mesta sećanja i vidljive simbole evropske i američke veličine, već da potpuno redefinišu identitet, i samorazumevanje belog čoveka prema svojoj ulozi i zadatku u istoriji.

Zapadna civilizacija (uključujući tu i Rusiju), tokom prethodnih petsto godina, zahvaljujući hrišćanstvu, vitalnosti, preduzimljivosti, istraživačkom duhu, nauci, tehnologiji, izvanrednim sistemima organizacije (od vojske i obrazovanja do ekonomije) ovladala je skoro svakim delom planete, i uspela da osvoji daleko brojnije zemlje i narode. Tokom toga perioda bilo je naravno i tamnih strana poput namernog ili nenamernog istrebljivanja čitavih naroda, pljačkanja resursa i umetničke tradicije, borbe za kolonije itd. No činjenica je da su evropski narodi uspeli da se najpre odbrane od nasrtaja drugih civilizacija na svom tlu, a onda da sami ovladaju svetom. Generacije vrhunskih vojskovođa, stratega, izumitelja, geografskih istraživača, konstruktora, biologa, antropologa, ekonomista, džentlmena, preduzimača proširili su zapadnu dominaciju donoseći sa sobom najčešće i savremena civilizacijska dostignuća, ukidajući kanibalizam, žrtvovanje ljudi, spaljivanje žena sa umrlim muževima i druge nimalo naivne prakse.

Zapadne zemlje su razumljivo premrežene spomenicima upravo tih ljudi čime im se odaje počast, ali i nove generacije podsećaju na snagu koje su njihove zemlje nekada imale. SAD su imale snagu da dozvole podizanje spomenika i poraženom generalu Robertu Liju, vrhunskom strategu, džentlmenu, koji je lično bio protiv secesije, ali je vođen čašću poštovao odluku svoje Virdžinije i umesto da prihvati ponudu Linkolna i postane komandant snaga severa, otišao je da se bori u južnjačkoj armiji.

Ludilo oko spomenika započelo je, setićemo se upravo 2017. pokušajem uklanjanja spomenika ovom velikom čoveku u Šarlotsvilu. Sud je na kraju odbranio spomenik, ali su ove godine Antifa i druge terorističke grupe krenule da varvarizuju i ruše desetine drugih spomenika. Tako je stradao i spomenik Kolumbu u Mineapolisu. Setićemo se kako u jednoj od epizoda serije „Soprano“ italo-amerikanci i potomci Indijanaca vode pravi rat oko njegovog spomenika u Njujorku.

Ovo zaista i jeste rat, rat za odbranu identiteta i nasleđa koji je evropskog čoveka učinio velikim bar u jednom dugom periodu ljudske istorije. Oni koji potomke tih velikih ljudi preko svog totalitarnog monopola u medijima, obrazovanju i nauci uče da se stide i odriču svoje prošlosti vrlo dobro znaju šta rade u tom ratu. Sada je samo pitanje da li ćemo svi mi od Vladivostoka do Kalifornije imati snage da odbranimo pravo na svoje pamćenje, identitet, a time i mogućnost da opstanemo i ne pretvorimo se u bezobličnu biomasu koju globalni gospodari oblikuju po svojim kalupima. Predsednik SAD Tramp je pre koji dan potpisao izvršnu naredbu kojom se ovo nasilje zabranjuje i nalaže da se urbani teroristi vode tamo gde im je mesto – u zatvor, navedeno je na portalu IFN.

(Sputnjik)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Milutin says:

    Svi poznaju svoju istoriju osim Srba. Srbi imaju samo neke istorijske simbole. To što su drugi retuširali našu istoriju, potiskujući naše istorijsko pamćenje ne sme da bude crta ispod koje se naša nauka lagodno ljuljaška obrađujući zadate teme. Ako neko malo i zagrebe "preko dozvoljene nam crte" odmah dobije po prstima. A nekad davno "u nekoj zemlji mudraca" živeli smo punim plućima. Ali možda je to i dobro. Ono čega se više ne sećamo ne možemo ni da rušimo.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *