ЗАПАДНИ МЕДИЈИ СУ УНИШТИЛИ СРБИЈУ: Како је лаж постала истина, а НАТО агресија на Србију – самоодбрана и хуманитарна акција

ZAPADNI MEDIJI SU UNIŠTILI SRBIJU: Kako je laž postala istina, a NATO agresija na Srbiju – samoodbrana i humanitarna akcija

4 avgusta 2020

IZVEŠTAVANJE zapadnih mejnstrim medija o jugoslovenskoj krizi je, u operacionalizovanoj formi, vršeno na više načina, po sledećoj šemi: jednom se izobličuju, zatamnjuju, selekcionišu ili prikrivaju činjenice, drugi put se lansiraju vešto ukomponovane poluistine, treći put se glasine (rekla-kazala) vešto plasiraju kao istine i, konačno, kad se prethodno iscrpe ili ne daju unapred isplanirani rezultat, prezentiraju se čiste laži kao sušte istine.



Posebno mesto zauzimaju lažirane i izmontirane fotografije („kamera ne može da laže“). Verovatno je s tim pokrićem NATO novinskim redakcijama na Zapadu razaslao lažne fotografije o navodnim masovnim grobnicama na Kosovu. Sve zato da bi se zamaglila i ili pak potpuno izbrisala istina. Uz to, jezičkim transformacijama se menjaju sadržaj i značenje.

Ta diskreditacija istine vrši se na više načina: najpre se u činjenice ugrađuju vrednosni sudovi i fikcije, s pozitivnim i negativnim nabojem, s predubeđenjima, nasleđenim i duboko ukorenjenim shvatanjima i stereotipima, tako da je nemoguće razlučiti činjenice od vrednosnih iskaza (na primer, uz imenicu Srbi dodaju se atributi: „komunisti“, „staljinisti“, „istočnjaci“, „vizantinci“, „velikosrbi“, „nacionalisti“, „srbokomunisti“, „pravoslavci“, čak „teroristi“, „fašisti“, „nacisti“ „esesovci“ i slično, s krajnje negativnim predznakom).

Primera za ovaj tip, kako se u poslednje vreme često kaže, „politički korektnog“ govora, ima podosta. Navešćemo karakteristične: agresivni rat – razorno „tepih bombardovanje“ „tomahavcima“, kasetnim i grafitnim bombama, bombama sa osiromašenim uranijumom i hemijskim oružjem – imenuje se kao „humanitarno bombardovanje“, „vazdušni udari“ ili „vazdušna kampanja“, odnosno, danonoćno bombardovanje se po pravilu, da bi se umanjila njegova razorna moć, bezlično imenuje kao „udari“, „napadni“ .

Klasični vid agresije postaje „samoodbrana“; vojne intervencije i okupacije zemlje postaju „humanitarne intervencije“ ili „krize“; regularna jugoslovenska armija, koja je oslobađala zemlju od nemačkog nacističkog i italijanskog fašističkog osvajanja s njihovim satrapima, postaje „komunistička“, „velikosrpska“ ili u sopstvenoj zemlji „okupatorska“ i slično; ucene, pretnje i okupacioni diktati (Rambuje) pod pretnjom bombardovanja postaju „pregovori“; vojne intervencije i kaznene ekspedicije postaju „mirovne misije“; okupacija i kolonizacija zemlje „misija civilizovanja“; i, na kraju, ratni zločini (razaranje zemlje, devastiranje životne sredine i sračunato ubijanje civila s visine od osam hiljada metara) postaje „kolateralna šteta“ (orvelijanski eufemizam za civilne žrtve).

U UREĐIVAČKOJ politici i reporterskom izveštavanju (uz dosluh između zvaničnika, NATO, plaćenih „eksperata“ i medija), kako bi se čitalačkoj ili TV publici poslala određena (željena) lako prepoznatljiva simbolička poruka, to se čini na više načina. Najpre se, selekcionišu činjenice (utajom, retuširanjem ili tehnikom „konjičkog skoka“), događaj ili slika raznim tehničkim manipulacijama i veštinama istrgnuti su iz šireg društvenog ili vizuelnog konteksta (čime se i sam kontekst krivotvori). To je poznat metod kojim se nešto prikriva, a time zatamnjuje ili iskrivljava suština i stvara lažna „slika“ događaja. Potom, mešanjem izveštaja i komentara, razvodnjavanjem i prikrivanjem činjenica, gde je nemoguće razlučiti istinito od lažnog, opravdavaju se izmišljotine. I, na kraju, pojedinačan slučaj predstavlja se kao opšti ili pak kao prenaduvavanje stvarnog događaja (Srebrenica). Sve to, iz tiražnih razloga, začini se dramskim efektima. Zatim se, posebno naglašava da je potezima neprijatelja ugrožen moralni poredak, pa i sama civilizacija. Stvar posebno dobija na značaju ako taj fabrikat podrže intelektualci, književnici, urednici, sveštenici.

Primera ima napretek. To potvrđuje i izjava premijera Francuske Lionela Žospena koji kaže da je bombardovanje Srbije „moralni, pa čak i ‘civilizacijski’ (čin), to je uistinu ‘borba za civilizaciju'“. Taj „moralni“ i „civilizacijski“ pogrom po generalu Vesli Klarku, tadašnjem komandantu NATO za Evropu, imao je za cilj da se (kako se sam hvalio): „sruši, uništi, devastira, degradira i, na kraju, suštinski eliminiše infrastruktura“ SR Jugoslavije. Ove dve izjave moraju se posmatrati objedinjeno, da bismo dobili njihovo puno značenje. A to je u krajnjoj istanci najpre uništenje infrastrukture i privrede zemlje, a zatim njeno ekonomsko i kasnije duhovno pokoravanje.

U sledećem koraku se, u izveštajima i komentarima, sa stvarnošću prepliću fikcija i simulacija, da ih je, takođe, nemoguće razlučiti, što dopušta da se i fikcija i simulacija predstavljaju i plasiraju kao nepobitne i svima poznate „istine“. Usiljena neposrednost, lažna objektivnost, izludeli senzacionalizam, infantilizovanje javnosti, pojednostavljivanje i utrkivanje ko će prvi prodati vest, izveštaj ili reportažu – sve to zajedno uzev ima za cilj da oteža razlikovanje istinite od lažne informacije. A krajnji cilj je: Mi (prijatelj) smo uvek u pravu, a oni (neprijatelj) uvek u krivu. Zato se neprijatelj predstavlja kao zločinac – on čini masakre. Da bi se to postiglo i bilo široko prihvaćeno, neprijatelj se iz dana u dan od strane novinarske „teror industrije“ (na povocu obaveštajnih službi) propušta kroz, kako to Umberto Eko kaže, „mašinu za blaćenje“.

NA KRAJU, ako ništa od navedenog ne uspe radi odbrane zapadnog viđenja, ide se na konstantno i bezobzirno fabrikovanje laži i dezinformacija, u čemu učestvuju, sem zvaničnika i novinarske dvorske „elite“, obaveštajne službe zainteresovanih (u našem slučaju zapadnih) zemalja. Primeri: ulica Vase Miskina, Markale, logori, masovna silovanja, Račak. Fabrikovane laži se potom, u javnom diskursu – uz pomoć zvaničnika, „eksperata“ i vodećih medija – ponavljanjem bezbroj puta, afirmišu i reklamiraju kao neosporne istine. Istovremeno preskaču se i prećutkuju stvarni događaji (Psunj i Papuk, Maslenica, Medački džep, Lora, Sisak, Osijek, Gospić, „Bljesak“, „Oluja“, trgovina ljudskim organima) – po sistemu ono što nije pomenuto u medijima nije se ni dogodilo. Ako nepoželjan sadržaj kojim slučajem probije medijsku blokadu tada se on izokreće, izvestilac nipodaštava, satanizuje, marginalizuje i u fingiranom sudskom procesu poništava.



Lažne tvrdnje lansirane u zapadnoj štampi nije dozvoljeno preispitivati jer one imaju za cilj da proizvode „činjenice“ koje potom postaju „objektivno“ istinite. Dakle, ordinarna laž na Zapadu postaje zvanična istina.
Paralelno sa ovim propagira se i širi mit o objektivnosti zapadnog novinarstva, kako bi se obezbedila „legitimnost“, pomešanim poluistinama, pa i izmišljotinama.

TAMNICA NARODA

NEMAČKI „Špigel“, početkom jula 1991. godine, objavljuje udarni tekst pod naslovom: „Teror Srba – Jugoslavija tamnica naroda“ (što je preuzeto iz arsenala kominternovskih, ustaških i nacističkih optužbi). To je stavljeno na naslovnu stranu nedeljnika. Na naslovnoj strani, takođe, predstavljen je raspusni srpski vojnik u petokraci na krvavoj jugoslovenskoj zastavi.

I JNA GENOCIDNA

„Frankfurter algemajne cajtung“ je JNA proglasio za „srpsku borbenu silu“, a za njen doprinos „antihitlerovskoj koaliciji“ napisano je da je bio nikakav, jer ona „ni u ranijim vremenima nije stekla nikakve zasluge za Jugoslaviju“! To govori o nastojanju da se sve što ima ikakve veze sa Jugoslavijom, Srbijom i Srbima ocrni i simbolički poveže s terorizmom, fašizmom i boljševizmom! Potom dolazi ono ključno, cinizam prvoga reda: „Po završetku rata usledila je ogromna genocidna akcija, pre svega protiv hrvatskog i slovenačkog naroda, kao i protiv nemačke i albanske manjine.“

SRBI KAO JEVREJI

ZA američkog predsednika Bila Klintona, „Srbi sprovode teror i siluju albansku decu“; bivša britanska premijerka Margaret Tačer u jeku antisrpske kampanje izjavljuje: „Zustavite Srbe. Odmah. Zauvek.“ Za Žaka-Širaka, predsednika Francuske, Srbi su narod „bez ikakve vere… oni su teroristi“. Za Ričarda Holbruka, američkog diplomatu, Srbi su „ubilačke seronje (Murderous Assholes)“, a bosanski Srbi su „siledžije i kriminalci“. Nemački kancelar Helmut Kol izjavljuje: „Neka se Srbi podave u sopstvenom smradu“; a američki kongresmen Dejvid Obi: „Srbi su svinje.“ Ovaj epitet (inače čest i sa dugim trajanjem u Nemačkoj za Jevreje) za Srbe je bio u upotrebi u Austriji pred Prvi svetski rat.

NAPAD NA AKADEMIJU

DA nije reč o usamljenim slučajevima, kada su na Zapadu napadali Srbi, govore sledeće izjave evropskih zvaničnika. Loran Fabijus, tadašnji predsednik Narodne skupštine Francuske, izjavljuje: „Srbi su đubre.“ Žak Delor, predsednik Evropske komisije, u emisiji Sept sur Sept na TFI, 16. marta 1992, rekao je: „Zahvaljujući francuskim intelektualcima, postali smo svi svesni, a uključujući i mene, da je u Jugoslaviji, u Srbiji, u beogradskoj akademiji (SANU), godinama bila pripremana ideologija etničkog čišćenja, u stvari, ideologija odbacivanja drugog, ideologija smrti…“

(Novosti)

KOMENTARI



5 komentara

  1. Archelay says:

    Do kog stepena vazali mogu biti idioti.Potegli su stvar kojom su zeleli lojalnost ka tutorom da bi bio jos zesci prema njima.Ali,to sto se danas njma desava ne da Bog da se nekome desi.Jos desetak godina nestace i Vagner,i Bah,i katedrale a sve to okviru iskrivljenog kurana. A kakvi su vazali vojnici?Videlo se tokom Natovim agresijom Makedonije 2001.Bilo je njih u okviru"miroljubivih snaga".Pa kada je propucalo,upaniceni i uprpani trazili zastitu od makedonskih snaga,Makedonci su ih zastitili.Pa kada su sipteri bili saterani u cosak javio se Kavijar Solajna(u prevodu kavijar sa govnama)a inace Havijar Solana sa pretnjom "oslobodite zarobljenih ili ce vas naci"Srbija" ".Epilg? To sto ce i danas desava u namucenu Makedoniju i tuzno i ruzno.

  2. RASPUCHIN says:

    Počeh čitati ovaj tekst i ne bih siguran šta da radim. Da li da se nasmijem ili gorko zaplačem? "Zapadni mediji ..."? A šta bi sa "našim" medijima , službama i ostalima? Pa upravo službe koriste medije kao oružje u medijskom ratu a novinari su vojnici koji bez pogovora moraju pucati iz svog raspoloživog "oružja". Ko je komandovao "našim" službama i "našim" medijima i da li su isti bili i još uvjek jesu puni pete kolone? Šta se to dešava sa nama kada još uvjek raspravljamo o planu "Z-4" , koji upravo i napravljen u svrhu da se o njemu beskonačno a jalovo raspravlja kao i u svrhu opravdanja za "Oluju"? Šta se dešava sa nama kada među nama ima , još uvjek , ljudi koji hvale Antu Markovića? Neki tvrde da je bio agent CIA-e a postoje saznanja da je radio za BND ali to je tada , mislim na osamdesete a posebno kraj osamdesetih , bilo svejedno. I za koga i čije interese je radio taj i takav Ante , bez obzira što su njegove reforme bile lijepo upakovane a imale su sasvim drugi cilj? Nismo ni to sve razriješili a medijski rat i dalje traje punom žestinom. Nije džabe pjevao P.M. "Thompson" : "stići će vas naša ruka i u Srbiji". I te kako stiže i sve je , našim vratovima , bliže. Dati ću jedan primjer kako oni to rade i biti će sasvim dovoljan da se shvati sve. U "lijepoj njinoj" je filmski hit dokumentarac : "General i džentlmen" , ne slučajnog naziva i asocijacije na film sa Ričardom Girom : "Oficir i džentlmen". A u Srbiji? U Srbiji se plasiraju ovakvi ovakvi novinski tekstovi : http://www.balkanspress.com:8080/index.php/komentar/prica-o/14010-prica-o-casti-srpskog-i-hrvatskog-oficira-i-posle-25-godina-smeta-mnogima-u-obe-drzave . Pokušati ću u nekoliko riječi opisati ova dva "časna" oficira. Stipetić je osvjedočeni MasPok-ovac koji je bez ikakvih problema napredovao u JNA , kao u ostalom i sve ustaše a bilo ih ogromna većina takvih. A ovaj "naš"? Pa taj "naš" je , jadan , bio j"U"gosloven i ubjeđeni komunista pa je upravo zbog te činjenice i napredovao. Postoje čvrsta svjedočenja da je svoju dužnost u SVK koristio da bi se bavio švercom kao i tvrdnje da je bio veoma , veoma sklon "čašici". Neki bi rekli , alkoholičar. Ako su ova svjedočenja tačna a skrivaju se onda je ovo očigledan primjer kako se vodi medijski rat protiv nas uz "naše" (ili naše) sučesništvo. Bilo bi zanimljivo (žao mi je što moram ulaziti u porodične odnose Bulata) da li mu je bračna "drugarica" bila naša ili iz Stipetićevog jata? Tek bi onda priča bila potpunija i onda bi mnogi shvatili scenu , iz filma : "Kako je počeo rat na mom otoku" , u kojoj se ustaše sprdaju sa svim oficirima koji su oženili 'rvatice i tako se , pored toga što su svi bili j"U"gosloveni , dodatno odrodili od vlastitog naroda. U toj sceni 'rvatica poziva svog supruga , oficira JNA , da se iz opkoljene kasarne "vrati doma" , tačnije , da se preda. A bilo je i takvih i znajte da ta scena nije slučajna. Dakle , borili su se protiv nas svim sredstvima a i dalje to rade. I vjerujte mi , oni neće stati. A mi? Pa mi ćemo i dalje skrivati sve zločine koje su nad našim narodom činili svi naši neprijatelji , uključujući i jedan , prilično veliki , broj j"Ugoslovena.

    • Gagi says:

      Dosta dobra analiza, istinita. Mozda ce nasem narodu mnogo toga biti jasnije kada sazna, ciji je zapravo projekat bio komunizam a pre toga nacizam. Kako to da se taj napredni svetski projekat nije zapatio u zapadnim katolickim zemljama.Samo se "primio" u istocnim zemljama Europe i nekim Azijskim zemljama. Lepa podvala, oni koji su tu prevaru stvorili, kasnije su tu svoju prevaru napadali i rusili dok su se oni razvijali. Naravno, uz svaku prevaru ide i mito, tkzv. "revolucionari" su zbog svoje licne koristi siledjiski maltretirali svoje narode da bi prihvatili svoj nacionalni poraz u ime "bolje i ravnopravnije buducnosti".Prevara do prevare, glupost do gluposti. Nazalost, ti korumpirani prevaranti svog naroda su danas aktivniji nego ikad, sada nam ponovo nude neke zajednicke unije i politicke saveze da bi nas drobili i unistavali dalje. Samo lud covek moze svoju veliku i lepu kucu da porusi zarad nekog imaginarnog boljeg zivota u nekom sklepanom soliteru, gde nije poznato ko sve tu zivi i kako ce se buduce ponasati. Svoja kuca je svetinja i cast, kako onih koji je cuvaju i odrzavaju, tako i onih predaka koji su je stvorili.

      • RASPUCHIN says:

        Hvala. Nastojao sam biti umjeren jer se ovakvi komentari rijetko kada objavljuju. Istina je još pogubnija po nas. Postoji nekoliko ljudi koje vrijedi pogledati na "ju-tjubu" a koji pričaju o ovoj temi. Jedan od njih je Milan Vidojević koji , u posljednje vrijeme , priča o "četvrtom rajhu" o kom sam i sam pisao komentare na jednoj radio-stanici u Banjoj Luci pa su ih čitali sa nevjericom. Postoje dokazi koji potvrđuju istinitost te priče i zbog toga sam , ovdje , pominjao 02.01.1989.g. da zagolicam radoznalost kod , ono malo , svjesnih Srba.

  3. Za Srbiju says:

    Satanistički zapad. Sile Tame.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *