Zašto na pregovorima o Ukrajini nema Amerike?

Zašto na pregovorima o Ukrajini nema Amerike?

21 avgusta 2014

Denis_RomacPiše: Denis Romac

Ovo bi mogao biti dosad najveći ispit za Angelu Merkel, veći i od europske dužničke krize i bespoštednog nametanja politike štednje cijeloj Europi. Njemačka kancelarka jasno vidi da situacija u Ukrajini izmiče kontroli i da bi sukob – što je još jučer bilo posve nezamislivo – mogao prerasti u otvorenu konfrontaciju Rusije i Zapada. Njemačka je stoga odlučila preuzeti odgovornost i u Berlinu pokrenuti novi krug pregovora o Ukrajini, na kojem sudjeluju šefovi diplomacija Rusije, Ukrajine, Njemačke i Francuske. Putin vjerojatno neće dopustiti da ukrajinske snage pregaze proruske separatiste, zbog čega postoji opasnost da Putinove armije otvoreno umarširaju u Ukrajinu. Njemačkoj kancelarki jasno je da samo strateški zaokret može zaustaviti takav razvoj događaja.

No stvari su već otišle predaleko. U Ukrajini je riječ o pravom hladnoratovskom »proxy« ratu, u kojem Moskva i Zapad preko sukobljenih strana pokušavaju realizirati svoje geopolitičke ambicije. Mostovi, ne samo diplomatski, nego i ekonomski i trgovački, što iz Europe vode prema Rusiji, padaju jedan za drugim. Ukrajina doista predstavlja najveću prijetnju europskoj sigurnosti poslije Drugog svjetskog rata, no europska politička elita – a s njome i hrvatska – nekritički je usvojila američku ratobornu politiku »rješavanja« ukrajinske krize nametanjem sankcija Moskvi i najavama naoružavanja Ukrajine, što samo vodi u još dublju konfrontaciju. Europski građani od svojih političara očekuju puno više od savjeta da se protiv ruskih sankcija bore tako da pojedu samo jednu jabuku tjedno više, kako je to jučer Austrijancima poručila njihova vlada.

Jer nemojmo se zavaravati. U Ukrajini je na kušnji ne samo vjerodostojnost europske politike, nego i sama budućnost Europe, barem onakve kakvu smo poznavali. Gdje je odjednom nestalo europsko mirotvorstvo, koje je prije nekoliko godina ovjenčano Nobelovom nagradom? Gdje je nestala volja za dijalogom i kompromisom, koji su ugrađeni u temelje europske građevine? Kako je moguće da se Europa pod očitim pritiskom Washingtona tako olako odrekla svoje »meke moći«, iako joj vlastito povijesno iskustvo govori da taj put vodi u katastrofu i nasilje?

Već tjednima je primjetna potpuna odsutnost suzdržanosti u europskim (i hrvatskim) medijima. O situaciji u Ukrajini i Rusiji izvještava se histerično, ideološki zagriženo, manipulativno i isključivo u crno-bijelim tonovima. Događaji se prikazuju bez konteksta, kao da je sve počelo Putinovom aneksijom Krima, iako znamo da nije. Krivac za sva zla unaprijed je poznat. Rusija je preko noći ponovno postala, reaganovskim rječnikom, carstvo zla. Ni Hrvatska u tom propagandnom ratu nije nikakva iznimka. Danas Hrvatima Rusi postaju ono što su im jučer bili Srbi.

Europska politika potpuno je zakazala. Europa je nepromišljeno dopustila da je američki jastrebovi uvuku u ovaj sukob, a europske zemlje sada su suočene sa zahtjevima NATO-a da hitno ojačaju svoje vojne kapacitete. Iz zaoštravanja na svojim istočnim granicama – o ratu da i ne govorimo – Europa izlazi kao siguran gubitnik. Na gubitku je, naravno, i Rusija, dok se s pravom možemo zapitati što o takvom katastrofalnom razvoju događaja misle u Washingtonu, koji svog prvog diplomata nije ni poslao na pregovore u Berlin. U tom se činu svakako krije puno više od puke simbolike. U ovakvim situacijama, kada je toliko toga na kušnji, kada se kobni događaji smjenjuju jedan za drugim i kada pokušavamo shvatiti što se oko nas događa, uvijek se moramo zapitati ne samo tko trpi štetu nego i kome ovaj kaos koristi.

(Novi list  – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *