Зашто НАДЕЖДА ГАЋЕ смањује број жртава у ЈАСЕНОВЦУ?

Zašto NADEŽDA GAĆE smanjuje broj žrtava u JASENOVCU?

28 maja 2015

ADFBD52D-2CE1-47F4-8757-526803129813_mw800_s 435(Foto: Vesna Anđić)

Piše: Mile Milošević

Odavno nema dilema: iz Hanovog govora tela izbijalo da nemaju nameru da nas prime u EU. Tamo to i ptice na grani znaju, ali i da on ovde mora da izgovara floskule koje se sve svode na iluziju i u čemu je njegov jedini stvarni zadatak. Dakle, da Srbi ispunjavaju direktive vezane za KiM, a, što Srbi po anketama sve manje hoće u EU, oni se baš mnogo češu, je oni brinu za iluziju, a ne za ono što Srbi hoće i što je za Srbe dbro.

Tako je i premijerovo podnošenje izveštaja na B92 bilo samo još jedan raport za EU, MMF, Kirbija, i to u pokaznoj formi javnog isleđivanja, jer ni jedna tema o kojoj se govorilo nije bila ni obaška knjigovodstveno razmotrena na dnevnom nivou života građana.

A tada se začuo još jedan škripući ton. Jedno od troje dobro probranih novinara koji su ispitivali Vučića – Nadežda Gaće – imala je, ničim izazvana, potrebu da umanji broj Srba usmrćenih u Jasenovcu. Samu bit relativizacije pravdala je prividnom brigom za žrtvovanje sedam miliona građana, za Srbe na KiM, mada u svom histeričnom delirijumu tu brigu ne bi mogla da prenese i na, recimo, Šešelja. Ta apelujuća vrsta svesti jasenovačke žrtve radije prevodi u nikada rođene, ismevajući ih zato što nisu popisane, zato što, za Gaće, nikad nisu ni živele.

Isto tako, danas se ne pominju isključeni iz društva, i poslednje što se o njima i čuje je da će dobiti jednokratni socijani program, a zatim će i stvarno prestati da postoje. Duh zaborava, koji je porodilo sećanja skotova, glavni je razlog što u društvu ne može biti mira. Iluzija, zaborav medija i institucija ne mogu biti osnov stabilnosti.

ZAŠTO SE SPINUJE REJTING „DESNICE“

Da čovek umre od smeha koliko su nacionalne stranke „desničarskim populizmom“ zapretile svojim rejtinzima u poslednjim istraživanjima, dok plutaju na marginama statističke greške. Iskazi medija bolno su groteskni, potvrđujući samo da se slomio politički sistem, a da je radna tačka moći današnje Srbije bezizgledni degenerativni hod. Taj hod već je periferijski zavisan od tuđih sistema, što su televizije kao N1, B92 bahato demonstrirale, prikazujući nam dozvoljena tumačenja dozvoljene a izobličene stvarnosti za Srbe. Nanovo iznova.

Potvrđujući bazično da ne može biti institucija, koje su ustanove života, bez javnosti –treba se složiti sa opaskom Folkera Gerharda da je društveni ugovor u osnovi parafraza javnosti. Začkoljica je to što ispada kako Srbi baš nemaju životne motivacije da se bore za svoju javnost, jer ne vredi se sećati dok ih očito neko ima, dok ih pukim iluzijama medijski supstituiše?

Tako je Srbima dato da sve više zaboravljaju. Posle zaborava celine, valja odustati i od svakog oblika prava, i priznanja i uvažavanja prava i na tim osnovama mira u društvu umesto stanja beskrajnog periferijskog udesa u kom se mrtvi pretvaraju u one što se nisu ni rodili. Otimaju im živote, kao što im otimaju teritorije otimaju neautentični remetilački faktori Balkana. Radna tačka koja otpisuje sve veći broj živih, vlasništva, kulture, umetnosti, prava na poredak u Srbiji.

TAČKA SA KOJE SE MORA KRENUTI

Kad se ovako napiše, neki će pomisliti na Gumiljovljevu pasioniranost. Ali pre je reč o previranju, smutnji. I konačno raspršivnju iluzija manifestnih funkcija (Merton) okvira u kojima se dvesta godina razvijala moderna srpska državnost. Danas se ona rastvara u globalnom anglosaksonskom političkom sistemu, koji izmeštenu radnu tačku srpskog društva ubrzano podređuje sebi, provincijalizujući je. Očigledno je kako moć bilo da je izražena politički, ekonomski, vojno ili informativno, upada u svoj civilizacijski problem konačnosti, svoje suštine pa i smisla. Ovde je ona najizraženija u nominalističkom pristupu liberalizma, degradaciji društvenih emergencija novim lažnim životom kao sumanutim i neplodnim pederskim brakovima, čime uništava i samu svoju civilizovanost. Zato svi govore ekonomizovanim zapravo mašinskim jezikom, i pobornici i kritičari. Majstorski, a ne jezikom mudraca: kako ima i nema ovog i onog u porecima kao da su to stvari po sebi a ne plodovi ljudske imaginacije, pseudoemergencije društva. A ono upravo stvara nominalizam, nepovratno decivilizujući centre zapadnog sveta masovnom folklorizacijom znanja, koja gubi samu mudrost znanja celoživotne biografije čoveka zarad znanja trenutne sreće. Ili, kako kaže nemački autor, sad na Zapadu vlada strah (Heinz Bude, Gesellschaft der Angst, 2014). Vreme apokaliptičnih tonova je prošlo; došlo je društvo straha.

Radna tačka očigledno nema svoj sistem ne samo zato što se stranački sistem urušio pa se stranke mogu pojaviti samo na horizontu tuđeg sistema onoliko koliko su kompatibilne s njim i mestom koje Srbija ima u tom sistemu, nego što je sve to produkcijski impotentno i nema samoregulativni poredak. Zato su rezultati demografsko propadanje, migracija srednjega sloja, snalažljivost kojoj ne treba obrazovanje kao i sve veći segmenti isključenih iz društva jer nema motivacione ose. Nema vrednosti, jer, kad bi ljude pitali šta mogu ponoviti kao stvari suštine i smisla života, iskaz bi bio kratak i lažan. Pritom, osa je pitanje dobra, i to ne samo kako se to nekima čini etički, nego i estetski – ona je kultura i kvalitet života u Srbiji, a ne uopšteno. Zato se jača samo nadzorni aparat uterivača, notara, video-kamera, uz stvaranje uslova samo za pasje kratak, loš i nasilan život većine u Srbiji.

Pobuna se samo instinktivno razliva na onom masi dostupnom odgovoru propalom društvenom ugovoru – javnosti. Zato neće primitivizam komunalnih policajaca biti rešen povremenim demonstracijama sile. Mora da se ponovo razume sva važnost društvenih emergencija naspram ekstremistički shvaćenog individualizma. U Srbiji je zato radna tačka postala Gordijev čvor besporetka. Motivacija se ne može razrešiti pukim znanjem, ni nasilnim činom stvaranja, ni samoisključenjem Srbije, već samo ako se ponovo razmatra u kategorijama dobra.

(Standard.rs)

KOMENTARI



5 komentara

  1. marko says:

    Prezime i njen izgled se u potpunosti slažu, žuto ide napred a smeđe nazad.Neka joj bude u porodici kao što je bilo u Jasenovcu pa neka onda broji.

  2. Dusan gresni says:

    Zasto to radi? Pa zato sto je placena debelo da to cini!

  3. Cika Vukasin iz Jasenovca says:

    Samo vi radite svoj posao!

  4. Longin says:

    Nadežda Gaće, skini gaće!

  5. iki says:

    Ajde,bre, sklonte tu nakazu, vec danima je gledamo, pa barem da nesto pametno govori, nego samo lupeta.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *