Zašto referendum

Tweet

Piše: Predrag Ćeranić

Osnovni vid neposredne demokratije jeste referendum. Zbog isključivo tehničkih pitanja sistem predstavničke demokratije je mnogo primjenjiviji, a referendum se organizuje zbog važnih pitanja, o kojima je potrebno znati mišljenje cjelokupnog stanovništva. Tako je bar u zapadnom svijetu. Zašto onda na sam pomen referenduma u Srpskoj, upravo sa Zapada stiže najviše protivljenja?

O radu Suda i Tužilaštva BiH, o duplim standardima koji se u navedenim institucijama uporno primjenjuju – jednim koji važe za Srbe i drugim za sve ostale, toliko toga je rečeno, napisano, toliko ljudi je po ovim osnovama utamničeno. Ideja o referendumu je već bila pokrenuta, ali je ustupila mjesto strukturalnom dijalogu. Kakav je rezultat? Ravan nuli, strukturalni dijalog se sveo na razvodnjavanje, odugovlačenje unedogled – ukratko, takav da se predsjednik Srpske ponovo obratio javnosti, političkim partijama i Narodnoj skupštini inicijativom o referendumu sa pitanjem koje se odnosi na svrsishodnost Suda i Tužilaštva BiH.

Statistika o pokrenutim istragama, podignutim optužnicama i pravosnažnim presudama ukazuje na to da oni koji su se u prethodnom ratu borili na srpskoj strani mogu biti samo zločinci, a ko se borio na drugoj strani, ili je heroj ili žrtva. Svako ko je kod Srba odlikovan, potencijalno je osumnjičen, odlikovanje je u neku ruku otežavajuća okolnost, dok je na drugoj strani priznanje, ukazuje da se radi o zaslužnom građaninu. Da li dupli standardi doprinose utvrđivanju istine o proteklom ratu i međunacionalnom pomirenju, što bi trebalo da bude osnovna misija pravosudnih organa koji se zbivanjima u ratu bave?

Drugo, zamislite da su sudovi u SFRJ dvadeset godina donosili presude zbog ratnih zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu? Nezamislivo. Komunisti su uspjeli vrlo brzo, po istoričarima za pet godina, da izmire narode koji su se krvavo u ratu sukobljavali. Kada će doći do istinskog pomirenja i okretanja ka zajedničkoj budućnosti u Bosni i Hercegovini, i da li će Sud i Tužilaštvo BiH svojim radom tome dati doprinos? Da li će ikada Naser Orić, Atif Dudaković i drugi, znani i neznani, na koje svojim svjedočenjima ukazuju žrtve, sudionici i svjedoci zločina, odgovarati? Ili obrnuto, da su se navedeni kojim slučajem borili na srpskoj strani, da li bi već bili pravosnažno osuđeni i utamničeni?

Pokretanje ideje o referendumu nije razgradnja zajedničke države, već protest zbog diskriminacije i nepravde. Šta je još potrebno Bakiru Izetbegoviću da bukvalno može zatvoriti i puštati iz pritvora koga hoće? Šta mu je potrebno, pa da, prema nagovorima iz stranke koju vodi, napuštene kasarne pretvara u zatvore? Jedino da ovlada Agencijom za istrage i zaštitu (SIPA), odnosno da smijeni postojećeg i postavi svog direktora. Zato i jeste povika na aktuelnog direktora SIPA Gorana Zupca, jer smeta da se mehanizam za rušenje Srpske, i procesuiranje svih koji su se za nju u ratu borili, kompletira. Da li su nam potrebne takve institucije? Eto, zašto referendum.

(PressRS)

Tweet