Zašto u Evropsku komisiju ne pošaljemo ženu?

Zašto u Evropsku komisiju ne pošaljemo ženu?

25 jula 2014

Denis_RomacPiše: Denis Romac

Europskoj političkoj eliti ovo ljeto prolazi u grozničavom rješavanju europske kadrovske križaljke i popunjavanju ispražnjenih europskih top funkcija.

Osim netom izabranog šefa europske komisije Jean-Claudea Junckera , tu su još prestižni položaji na čelu Europskog vijeća, europske diplomacije i Euroskupine, koji su trebali biti izabrani na izvanrednom summitu EU prije nekoliko dana, no zbog raskola među članicama odluka je ostavljena za konac kolovoza.

Istodobno, međutim, traje kadrovsko nadmetanje članica EU za popunu najboljih pozicija u Europskoj komisiji. No o resorima formalno odlučuje predsjednik Juncker, koji bi zato bio najzadovoljniji kada bi od svake članice dobio imena više kandidata, kako bi mogao napraviti konačan odabir. U slučaju najvećih članica, koje u pravilu dobiju ono što zatraže, ta mu želja sigurno neće biti uvažena.

No dakako da su resori povezani s kandidatima, o kojima pak odlučuju pojedine članice. Time se europska kadrovska psihoza prenosi na nacionalne političke razine.

U nizu članica, naime, trenutačno se vodi živahna rasprava o tome koji su kandidati najprimjereniji za visoki položaj i koji su resori najpoželjniji za državu, pri čemu se ponekad gubi iz vida činjenica da povjerenik u Bruxellesu, odnosno u Europskoj komisiji, ne zastupa vlastitu državu i njezine nacionalne interese – premda u Europskoj komisiji sjedi 28 povjerenika, po jedan iz svake članice – nego mora djelovati u interesu cijele EU, na što je obvezan i prisegom.

Od kandidata se traže najmanje dva uvjeta – budući europski povjerenici moraju imati adekvatnu političku težinu, ali istodobno i moraju biti stručni u svom resoru, što u okvirima današnje političke ponude nije nimalo jednostavna zadaća.

U Sloveniji se rasprava o izboru budućeg slovenskog povjerenika izrodila u pravu jagmu za visokim političkim položajem, jer je Slovenija trenutačno u osjetljivoj fazi odlaska stare i formiranja nove vlade, u kojoj mnogi pogledavaju prema fotelji u Europskoj komisiji i povlasticama što ih donosi.

Funkcija povjerenika jedna je od najpoželjnijih u cjelokupnom europskom birokratskom aparatu, koji baš i nije poznat po skromnosti.

Besramno visoka plaća od 20 tisuća eura, uz brojne druge povlastice, nezamislive običnim smrtnicima, vjerojatno se čini dovoljnim razlogom da u Sloveniji trenutačno ima dovoljno kandidata koji bi mogli popuniti cijelu Europsku komisiju, na čelu s odlazećom premijerkom Alenkom Bratušek koja također razmišlja o evakuaciji u Bruxelles.

Navala kandidata u Sloveniji svakako je drastičan primjer političke nehigijene, no nije dobro ni ovo što imamo u Hrvatskoj, u kojoj bitka za položaj povjerenika i ne postoji. Ovdje nema nikakve rasprave o tome; šef vlade donio je odluku da će Neven Mimica i sljedećih pet godina biti hrvatski povjerenik, i to je to.

Možda Mimica doista jest najbolji kandidat, no valjda nije bogohulno zapitati po čemu je to najbolji, osim što se pokazao osobito izdašnim za SDP-ovu blagajnu, kojoj je uplatio najvišu donaciju?

Je li bilo drugih kandidata koji bi mogli biti dobri europski povjerenici, ako ne među političarima onda možda među stručnjacima? Je li moguće da ovdje nitko ne želi biti Europski povjerenik?

Zašto u Europsku komisiju ne pošaljemo ženu, jer bismo tako zbog manjka ženskih kandidata i Junckerove želje da ima najmanje 10 povjerenica sigurno dobili i bolji resor? Na ta pitanja nitko ne pokušava odgovoriti. Jer nitko ništa ne propitkuje. Šuti i Karamarko, jer zna da bi i on postupio na potpuno isti način.

(Novi list  – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *