Zastupnici interesa u Vladi Hrvatske

Zastupnici interesa u Vladi Hrvatske

8 januara 2014

Dražen CigleneckiPiše: Dražen Ciglenečki

Nikica Gabrić je politički marginalac. Stoga se zapravo ne bi imalo smisla njime baviti, da proteklog vikenda nije sročio rečenicu kojom je izrazio temeljno nerazumijevanje funkcioniranja vlasti, a što nije karakteristično samo za tog promotora trećeg, antipolitičkog puta. Dapače. Uglavnom, Gabrić se nešto porječkao s ministrom Željkom Jovanovićem i pritom mu je poručio da se od njega očekuje da svojom komunikacijom »bude na razini akademske zajednice koju zastupa«. Gabrić, dakle, vjeruje da Jovanović, zato što resorno pokriva i znanost, u Vladi predstavlja znanstvenike, sveučilišne profesore, studente… On, znači, nije ministar koji je na to mjesto došao zahvaljujući izbornoj pobjedi Kukuriku koalicije, čiju politiku mora provoditi, nego mu je, eto, uloga zastupanje jedne posebne interesne skupine.

Čovjek koji ima aspiracije postati čak premijer morao bi malo više znati o pojmovima građanske države, parlamentarne demokracije i vlasti, no Gabrić se, čini se, u tome ne razlikuje od, recimo, seljačkih prosvjednika s traktorskih barikada.

Tomislav Pokrovac i društvo nerijetko su ministru Tihomiru Jakovini zamjerali da u Vladi ne predstavlja poljoprivrednike. Prema njihovom shvaćanju politike, primarna je zadaća ministra poljoprivrede da, ne bježeći valjda ni od konflikta s premijerom i ostalim članovima Vlade, skrbi da seljacima bude što bolje. Nadalje, nedavno je čelnik neke braniteljske udruge, ocjenjujući dvogodišnji rad Predraga Matića, ustvrdio da on uopće nije ministar branitelja nego ministar za branitelje. Ta je definicija u potpunosti točna, ali dotični je htio reći da se Matić ne ponaša kao jedan od njih i da branitelji nemaju od njega u Vladi naročite koristi.

Na tragu je to teorija o korporativnoj državi. Zlatko Canjuga nekad je pisao o Hrvatskoj kao državi stališa. U moderniziranoj verziji te njegove veličanstvene konstrukcije, koju prihvaća i Gabrić, imamo redom profesore, seljake, branitelje, liječnike, policajce, poduzetnike, turističke djelatnike, suce i tako dalje, a svaki od tih stališa zastupa ministar, koji brine za njihov ekonomski i društveni status. Zato Jovanović nije odgovoran Vladi odnosno biračima nego – akademskoj zajednici. Rajko Ostojić, pak, u Banskim dvorima mora isključivo voditi računa o svojem cehu liječnika, ne o široj slici, zdravstvenoj zaštiti građana i proračunskim mogućnostima.

Upravo su liječnici primjer da Gabrićeve i Pokrovčeve korporativističke teze nisu samo tako pale s neba, tu su one od ranije. Hrvatski liječnici izborili su se da ministar zdravstva mora biti netko od njih. Od 1990. do danas, glavni u tom resora uvijek je bio liječnik. S godinama se uvriježilo da to njima naprosto pripada. U Njemačkoj, na čija se iskustva u Hrvatskoj često poziva, sadašnji ministar zdravstva je pravnik, njegov prethodnik bio je ekonomist, a obojica su najprije političari. I nitko od toga u Njemačkoj ne pravi problem. U Hrvatskoj bi takvo što izazvalo potres jačine barem šest stupnjeva na Richterovoj ljestvici.

Kako kaže Gabrić, na ministru znanosti je da zastupa akademsku zajednicu, a ministar zdravlja je tu zbog liječnika. I šlus.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *