„Zaustavi ga Krešo, obriši ovo“

„Zaustavi ga Krešo, obriši ovo“

12 maja 2013

lado_tomicicPiše: Ladislav Tomičić

Ja sam Marko Francišković, diplomirani ekonomist, nositelj sam neovisne liste broj šest na lokalnim izborima za Grad Zagreb. Dakle, svi mi znamo, koji živimo u ovoj državi, da je ovaj režim lopovski, razbojnički, da se nakr’o, da nas je opljačk’o i da to sustavno radi cijelo vrijeme – ovim riječima svoje predizborno predstavljanje na Hrvatskoj televiziji započeo je jedan od onih političkih kandidata “s ruba pameti“, zagovornika teorije svekolike urote kakvi u zemljama ekonomski i društveno devastiranima poput naše jedva dočekaju svojih pet minuta da bi najavili kako će o prvu banderu objesiti sve uglednike koje smatraju odgovornim za kolektivnu i pojedinačne nesreće. Evo i sad dok ovo radim, dok vi ovo gledate, nastavio je kandidat, nas i dalje pljačkaju. Kako njima stati na kraj? Vrlo jednostavno. Dajte nam glas.

U tom trenutku zaustavio ga je glas iz režije: “Zaustavi ga! Zaustavi ga! Krešo, obriši ovo!“

– Nemojte mi reći, pobunio se kandidat. A što ste vi ovdje? Cenzura?

– Reci mu neka se smiri, nastavio je režijski čovjek. Dajte mi tekst pa da ja čitam ili neku spikericu stavite ovdje da govori umjesto mene, nastavio je s protestima kandidat. U tom trenutku čovjek nije znao koja pojava je žalosnija, čovjek iz režije koji sebi uzima za pravo prekidati predizborni nastup u pola rečenice kao da mu je javna televizija ćaćevina ili činjenica da su Hrvatsku preplavili tipovi poput jogunastog kandidata, ljudi koji u svemu vide urotu, ne propuštaju priliku eksponirati se na uličnim prosvjedima, stupaju u lažne štrajkove glađu i nastoje se nametnuti kao moralne ulične vertikale pljujući na sve čega se sjete. takvi uglavnom govore gluposti, što će nastavkom svog govora (Uvest ćemo smrtnu kaznu, itd, itd…) dokazati i naš predizborni junak. Prizor koji opisujemo na Hrvatskoj televiziji nećete gledati. Javnost ga ima priliku vidjeti na internetu zahvaljujući kandidatovoj paranoji. Za svaki slučaj – (“Ako sam paranoik, to ne znači da me ne prate!“) – on je na televiziju poveo čovjeka koji je cijeli ovaj šou snimao kamerom.

Ljudi poput Franciškovića u Hrvatskoj imamo na izvoz i oni su uglavnom bezopasni. Pojave se tu i tamo prije izbora, poruče da će likvidirati pljačkaše i gulikože pa se vrate nazad u anonimnost, u krugove nabrijanih teoretičara urote. Tu i tamo izrone i kakvu korisnu informaciju, ali mediji od takvih ljudi pa i od njihovih informacija uglavnom zaziru, tako da se i ono malo korisnog posla što odrade prometne u beskorisnost ili štetu.

Kudikamo više nego Franciškovićev nastup trebao bi nas zabrinuti onaj čovjek iz režije, kojem je nepoznat netko dao ovlast da cenzurira sve što mu se ne svidi. Takvih u javnoj kući na Prisavlju očito imaju na izvoz. Prekidajući kandidata Franciškovića taj tip se pozvao na sintagmu “govor mržnje“, iako govora mržnje tamo nije bilo. Kandidat je spominjao pljačku političkih elita, koja se nesumnjivo dogodila, a uz termin lopovski režim nije dodao nikakvo ime koje bi se time moglo naći uvrijeđeno. Hladno su kandidata mogli pustiti da odvergla svoje, jer nikakve znatne koristi niti štete od toga ne bi bilo. Međutim, na Hrvatskoj televiziji to očito ne ide tako. Tamo sjede brojni mali, nedodirljivi bogovi, koji vjeruju da su imenovani po duhu svetom i da mogu raditi što im je volja. Glas iz režije, koji poručuje: “Zaustavi ga, reci mu neka se smiri! Krešo obriši ovo!“ zapravo je prava slika javne televizije. Glas iz režije ima odlične uzore, ljude na koje se u svakom trenutku može ugledati. Nije li mu odličan uzor sam ravnatelj Goran Radman, koji na odgovornu dužnost imenuje svog kuma, a od imenovanja ne odustaje čak niti kad se pokaže da je kum falsificirao životopis? Može li itko od javne kuće s Prisavlja očekivati objektivno informiranje kad čuje glas čovjeka iz režije – Zaustavi ga! Krešo izbriši ovo! – ili kad pročita kako gospodin ravnatelj bira uredničke kadrove?

U novinarskim kuloarima mjesecima se pronosila teza da gospodin ravnatelj nije imenovan po duhu svetom, nego po želji i zagovoru predsjednika države Ive Josipovića, a kako vrijeme odmiče ne događa se ništa što bi tu tezu opovrgnulo. Naprotiv, javna televizija kroči dobro utabanom stazom političkog poslušništva i osrednjosti, na čelu s gospodinom Microsoftom Goranom Radmanom. Na tom putu za predvodnike HTV-ovih kolona redovito biraju ljude poput čovjeka iz režije – Zaustavi ga! Krešo obriši ovo! – ili poput kumova koji varaju u životopisima gladni rukovodećih funkcija. Ukratko, cirkus na HTV-u nije ništa manje smiješan od cirkusa u glavama teoretičara zavjere koji nas uvjeravaju da istinu možemo čuti samo iz njihovih usta.

(Novi list)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *