Zauzeto – Evropljanin!

Zauzeto – Evropljanin!

17 avgusta 2014

Ivica_IvanisevicPiše: Ivica Ivanišević

Prvi Rusi koje sam u životu vidio – oni pravi, od krvi i mesa, a ne od točkica rastera novinske fotografije – bili su mornari. Dok sam se hvatao za majčine skute na odjelu pozamanterije robne kuće Prima, oni su – njih pet, šest predvođenih mrgodnim oficirom – zatravljeno, gladnih očiju skenirali nedostižno im potrošačko obilje na policama.

Nisam još bio krenuo u školu, ali sam već bio dovoljno obaviješten i star da ih sažaljevam. Ne trebate imati bogznakakvo životno iskustvo da biste uspjeli razabrati sirotije od sebe i da bi se u vama probudila sućut.
Otkako se raspao sovjetski imperij, prorijedili su se i dolasci mornara, pa su Rusi na dulje vrijeme nestali iz moga života. Sve do prije nekoliko godina, kada je s istoka krenula prava apartmanska ofenziva.

Ljupko malo misto u kojemu ljetujem kroz to je vrijeme temeljito izmijenilo svoju fizionomiju. Gdje je nekoć odjekivao meki brački naglasak, danas se mogu čuti rečenice na hollywoodskome jeziku Rade Šerbedžije.

Hladna distanca

Naravno, ovo “čuti” ipak bi trebalo uzeti s ozbiljnom rezervom. Jer, moji susjedi Rusi nisu nimalo nalik svojim književnim ili filmskim parnjacima. Čovjek bi očekivao da će u svakoj prilici demonstrirati širinu svoje slavenske duše, bez okolišanja pokazivati osjećaje, prepuštati se, kad prilike zatraže, ganuću ili srdžbi, ali vraga.

“Moji” Rusi mučaljiv su neki svijet, nečujan i suzdržan, na hladnoj distanci i s domaćinima i s drugim gostima. Strane jezike ne znaju (ili ih ne žele govoriti, jer ih grije ognjica imperijalne nadmoći), u svoje društvo ne pripuštaju tuđince, drže se skupa savršeno ravnodušni prema multi-kulti okolini u kojoj se miješaju jezici i kulture.

Takav oprez donekle je i razumljiv znamo li da Rusi već dulje od dva desetljeća uživaju u reputaciji “globalnih Hercegovaca”, društvene skupine na koju se s lakoćom lijepe sve strašne predrasude. Kad vidi imućnoga građanina Moskve ili Sankt Peterburga prosječan čovjek, svejedno radi li se o građaninu Splita ili Helsinkija, refleksno će pomisliti kako se radi o tipu koji je zgrnuo bogatstvo na sumnjiv način.

Priče o oligarsima koji su u sprezi s političkom vrhuškom i mafijom prigrabili milijarde, toliko su nas se dojmile da u svakom bolje stojećem čovjeku s europskog istoka odmah nepogrešivo detektiramo barabu. Zaboravljajući pritom kako Rusija nije “samo” država, nego de facto kontinent i kako je savršeno normalno da u zemlji takve veličine i tolike moći postoje deseci tisuća ljudi koji žive u materijalnom obilju zakonito stečenom od svojega talenta, vještine i rada.

Naših predrasuda duboko su svjesni i sami Rusi, pa nije nikakvo čudo što održavaju uljudnu distancu prema nama, svojim domaćinima, i turistima s drugih meridijana. A kako je krenulo, taj bi se jaz mogao i dodatno produbiti.

Centrifugalna sila ukrajinske krize trese cijelu Europu. Na sankcije iz Bruxellesa Moskva je odgovorila trgovinskim embargom, odnosi istoka i zapada dosegnuli su točku leđenja i samo je pitanje dana kada će se ionako dramatična situacija dodatno zakomplicirati. Uz orošenu kriglu piva, na terasi s koje se pruža krasan pogled na dalmatinske dače, nije teško zamisliti kako bi to bilo kada bi počeo rat na mome otoku.

Desant na Brač

Ma koliko se kriza zaoštrila, čisto sumnjam da će Kremlj ikada naložiti bombardiranje Brača, desant specijalnih postrojbi na potezu Ložišća-Donji Humac-Nerežišća-Pražnice-Gornji Humac-Selca ili proglasiti aneksiju cijeloga otoka.

U slučaju rata između Europske Unije i Rusije, Putin i društvo imat će prečih briga od pokoravanja jednog jadranskog škoja, bez obzira na činjenicu što je, katastarski gledano, lijep komad otoka vlasništvo njihovih sunarodnjaka. To će, pak, samo razgoriti panični strah kod pripadnika ruske enklave, a dodatno osokoliti domaći svijet pripravan na borbu do posljednjeg daha za zaštitu Europe kao takve.

Već vidim, kolone automobila prekrcanih izbjeglicama slijevat će se prema trajektima, “Hrvat” i “Marjan” povijat će se pod težinom očajnika koji će bezglavo bježati preko Bračkog kanala, pa onda dalje, Dalmatinom, sve do sigurnog utočišta u zavičajnom Sverdlovsku ili Kalinjingradu.

Nakon što otok ispraznimo od zavojevača, prionut ćemo oslobađanju nekretnina. Moja malenkost već je bezecirala lijepu vilu s njegovanim vrtom i bazenom. Zid oličen nježnom bojom breskve kao da vapi za jednim zgodnim grafitom, natpisom tipa “Zauzeto Hrvat” ili, još bolje i svjetskije, “Occupied by European citizen”.

(Slobodna Dalmacija)

KOMENTARI



2 komentara

  1. Svetislav says:

    Najbolji primer tzv. hrvatske kulture. Kao i uvek oni na one koji posteno kupe nesto u "lijepoj njihovoj", ili koji nisu deo hrvatske "kulture", samo cekaju da "oslobode" i opljackaju jer to jedino i znaju da rade.

  2. Milan says:

    Prva liga. Svaka čast piscu članka. Jednostavno me je oduševio poznavanjem mentaliteta!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *