Завјештање кнеза Михаила

Zavještanje kneza Mihaila

5 jula 2015

KESIC djoko 43Piše: Đoko Kesić

Vlada Srbije je u vječitom konfliktu sa stvarnošću. Njena praksa se rječito definiše narodnom – oni drumom, život šumom. Uprkos tome, pola Srba vjeruje da imamo vlast za ponos. U pravu su, to nas vraća u realnost u kojoj jasno prepoznajemo: Srbija liči na svoju vladu koja je uklonila sve međaše. Sve je moguće, ništa nije zabranjeno, pa i budućnost, koje nema. Vlada Srbije je, a i mi s njom, permanentno u vanrednom stanju, u kojem radi samo jedan čovjek.

Da se razumijemo, naslijedili su košmar od Miloševićevih vremena, suludog pakta s DOS-om, a i onih potonjih, pa se i ova Vučićeva vlada zaplela u galimatijas i sada ne zna gdje, kako i kuda. Međutim, to ne znači da Vlada Srbije nije uradila i mnogo dobrih stvari. Uveli su ozbiljan balans u državne finansije. Obnavljaju se bivši umrli sistemi, poput „Sartida“ i RTB „Bora“.

Premijer Vučić i ministar Dačić uložili su ozbiljne napore da se postigne trajno pomirenje u regionu, da živimo kao dobre komšije, uključujući tu i Kosovo, zbog čega će mijenjati i ustav. Obišao je premijer pola planete tražeći investitore za srpsku privredu, đavolji posao i mršava vajda.

Uprkos svemu, Srbija je i dalje razvaljena, pa u mnogo čemu njeno lice podsjeća na izvjesnog Milorada Grčića, čovjeka s dva zanimanja: vlasnik je pečenjare i direktor rudarskog basena „Kolubara“. Baš mu pripada da za kafanske prohtjeve potroši mjesečno dva miliona dinara naših para. Da li je nešto na ovu temu rekao direktor EPS-a? U taj milje uklapa se mozaično i Igor Bečić, bivši kondukter i perač autobusa u ostavci, danas potpredsjednik Skupštine Srbije.

Pomenuti su samo ilustracija da se izgubio postulat Mihaila Obrenovića koji glasi: „Vladavina zakona, zvanje prema znanju, politički protivnik nije neprijatelj.“ Zbog čega je ovaj postulat kneza reformatora važan? Da smo ga poštovali u posljednjih 100 godina, imali bismo danas pravnu, a ne partijsku državu, svi bi pred zakonom bili jednaki, a tiranija bi bila nezamisliva.

Ne bi nam se događali ni Orban, ni Orić, ni Haradinaj. Slučaj pomenute gospode samo pokazuje gdje nam je mjesto u evropskoj i svjetskoj hijerarhiji. Da nismo zaboravili kneza prosvjetitelja, vjerujem, sve žrtve u Srebrenici i oko nje bile bi ravnopravne, Jadovno bi bilo upisano u udžbenike, a Hrvati bi bili samo Hrvati. Ovako, ko nam je kriv.

(PressRS)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *