Zbog čega se Nikolić nudio da kleči

Zbog čega se Nikolić nudio da kleči

27 aprila 2013

karganovićIntervju predsednika Srbije Tomislava Nikolića BHT, gdje je on izrekao izvinjenje za masovno ubistvo muslimana u Srebrenci jedna je od tema o kojoj se diskutuje u Srbiji.

Za Glas Rusije ovu temu komentarisao je istoričar, šef srpske nevladine organizacije Istorijski projekat Srebrenica Stefan Karganović.

Skrećem vam pažnju na to da odmah posle izbora za predsednika Srbije Tomislav Nikolić je dao izjavu gde je vrlo korektno negirao da se u Srebrenici dogodio genocid i doveo u pitranje celokupnu fiktivnu zvaničnu priču. I zato se na njega odmah obrušili žestoki komentari evrpopskih i drugih zvaničnika. Dakle on je već tom prilikom morao da plati jednu veliku političku cenu za to što je zauzeo potpuno opravdan i korektan stav. Očigledno od onda gospodin Nikolić je naučio neke lekcije, ja bih rekao, vrlo loše lekcije, oportunističke prirode.

To naravno tematski nije vezano za Kosovo, ali je vezano na neki drugi način zato što odražava kontinuitet politike akomodacije zapadnih stavova i interesa po svaku cenu. Očigledno Kosovo je vrlo važno pitanje u ovom trenutku, ali Srebrenica je uvek u pozadini. Srebrenica je lakmus test po javnosti, koji se koristi prema srpskim funkcionerima da bi oni dokazali svoju privrženost zapadnoj politici. Štagod su ranije mislili i štagod su ranije govorili oni sada moraju da se klanjaju kultu Srebrenice. I predsednik Nikolić je nažalost tako postupio – kaže Karganović.

Indikativno je da predsednik Srbije ne samo da se izvinio muslimanima, već je rekao da je na koljenima spreman da moli da se Srbiji oprosti zločin izvršen u Srebrenici. Ovde se nameće paralela sa poznatim istorijskim događajem iz 1970. godine kada je nemački kancelar Vili Brant javno stao na koljena pred spomenikom žrtvama njemačkih nacista u Varšavskom getu. Ova fotografija je obišla čitav svet. Ali zločin nacista je dokumentarno potvrđen, što ne može da se kaže o događajima u Srebrenici. Sa svoje strane Stefan Karganović povlači paralele između tragedije u muslimanskoj enklavi i strijeljanja poljskih oficira u Katinju.

Oba zločina su vrlo kontraverzna. Oba slučaja nam nalažu veliku odgovornost da se borimo za istorijsku istinu i da pravilno identifikujemo krivce a da ne dozvoljimo da se zloupotrebljava ljudska tragedija. To ne može da se reši na propagandnom nivou nego na nivou jedne poštene istrage. To svakako važi za Srebrenicu.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *