Зеленски показао црвени картон Порошенку

Zelenski pokazao crveni karton Porošenku

3 maja 2019

Piše: Bojan Bilbija

To što su u nedelju građani Ukrajine više nego ubedljivom većinom glasova (preko 70 odsto) za novog predsednika izabrali Vladimira Aleksandroviča Zelenskog, koga su zapadni mediji podsmešljivo nazivali „komičarem“, govori da je u ovoj zemlji đavo odavno odneo šalu. I da je ukrajinski narod to veoma dobro razumeo. Osetili su na svojoj koži šta na delu znači „podrška zapadnih prijatelja“, spremnih da se bore protiv Rusije do poslednjeg Ukrajinca. A to što su dosadašnjeg predsednika i „favorita“ u korišćenju svih administrativnih resursa Petra Porošenka ponizili porazom od političkog novajlije, samo dodatno svedoči koliko je „majdanska ekipa“ lošeg učinila svojoj zemlji.

DRAMATIČAN PORAZ EVROATLANTSKOG KURSA

Pobeda Zelenskog, međutim, ne znači da je borbi došao kraj: politički obračun tek predstoji na jesen, kada se očekuju parlamentarni izbori na kojima će Porošenko, kako je izjavio u prvom obraćanju javnosti posle poraza, biti žestoka opozicija. Jedno je, ipak, sigurno: još u izbornoj noći – kao nekom čarolijom – promenila se atmosfera u društvu, mediji su prvi put posle pet godina počeli da objavljuju kritičke priloge i komentare, ne samo o odlazećem predsedniku nego i o majdanskoj politici i njenim poraznim rezultatima u celini. Svi koji prate ukrajinsku politiku nemaju dilemu da je to već samo po sebi ogromno dostignuće. Zelenskog može, svakako, da ohrabri činjenica da je njegov politički blok „Sluga naroda“ takođe izbio na prvo mesto na rejting listama – sada bi za njegovu listu glasalo više od 25 odsto birača. Uz dobru kampanju i podršku dosadašnje parlamentarne opozicije, Zelenski može da očekuje formiranje većine. Imajući u vidu da su mu podršku već dale pojedine političke snage koje su dosad podržavale Porošenka, gotovo da nema sumnje da mu predstoji politički uspeh. Kao što nema sumnje da je Porošenkov sunovrat tek počeo.

S podrškom manjom od trećine izašlih u drugom krugu (u prvom je to bilo manje od šestine), pred Porošenkom su teški dani. Najgore od svega je to što je u svom prvom obraćanju omalovažio pobedu Zelenskog. Iz njegovih reči mogao je da se stekne utisak da je poraz usledio slučajno, da narod nije nešto dobro razumeo i da je to samo privremena pojava. Nije bilo ni traga pokajanja ili priznanja da je nešto pogrešio. Naprotiv, najavio je da će nastaviti s dosadašnjom politikom. Trijumf Zelenskog govori, ipak, da su se na političkoj scenu Ukrajine dogodile tektonske promene i da je „evroatlantski kurs“ – a ne samo Porošenko kao njegova personifikacija – doživeo dramatičan poraz. Sportski rečeno, Porošenko i njegova politika dobili su crveni karton od naroda, a Zelenski je bio u ulozi arbitra koji je ukrajinskom tragičaru pokazao put u svlačionicu.

Volja naroda oličena je u zahtevu državnom vrhu da promeni dosadašnju politiku, da pronađe zajednički jezik sa svim susedima, a najviše s Rusijom. Ako je Moskva priželjkivala pobedu Zelenskog nad Porošenkom, a to je bilo više nego očigledno poslednjih nedelja, onda u Kremlju mogu da budu zadovoljni. Glavni rusofob je pao. Kako će se postaviti Zelenski, tek će se videti, ali gore od onoga što smo videli u poslednjih pet godina teško može da bude. Ipak je Porošenko pokazao zavidan talenat u stvaranju neprijateljstva s bratskom državom. Sada, zadatak Porošenka neće biti da „brani“ svoju politiku, pošto je ona očigledno propala, već da pokuša da odbrani sebe – i svoju slobodu. Mnogi će ga pitati: gde su nestale milijarde iz budžeta, ko je ubio ljude na Majdanu u februaru 2014, a ko žive spalio one u Odesi u maju iste godine, ali i kako je došlo do toga da država stupi u krvavi građanski rat bez ikakvog smisla.

PREGOVORI S RUSIJOM – PRIORITET

Majdanske snage po svaku cenu osporavaće Zelenskog, opstruirati sve njegove napore da koliko-toliko vrati red, mir i normalnost u ovu napaćenu zemlju, čija je jedina „krivica“ što se našla na putu SAD u pohodu na Rusiju. Vašingtonski planeri iz prethodne američke administracije Baraka Obame smatrali su da im je veoma dobra ideja da razvoj Rusije i njene veze s Evropom stopiraju uz pomoć ukrajinske revolucije. Time se objašnjava zašto je postmajdanski period morao da bude toliko krvav i obeležen najgorim neprijateljstvom prema Moskvi, a posebno prema ruskojezičnom stanovništvu Ukrajine. Nova administracija Donalda Trampa, očigledno, nije previše zainteresovana za Porošenka i njegovu večno ispruženu ruku za prihvat finansijske „pomoći“. I ukrajinski narod je prozreo da ovaj put ne vodi na Zapad, u članstvo EU i NATO, već direktno u propast i smrt. Posle 2014. godine jedini Ukrajinci koji su uspeli da uđu u Evropu jesu onih nekoliko miliona koji su emigrirali.

Prvo i najvažnije pitanje, naravno, biće kako zaustaviti rat u Donbasu. Činjenica da je Porošenko naredio, samo dan uoči drugog kruga izbora, granatiranje Donjecka i Luganska, samo svedoči o njegovoj nepopravljivosti. I da apsolutno nije razumeo da narod ne želi rat, rušenje i siromaštvo, već mir, novu izgradnju i mnogo, mnogo bolji život. To što Porošenko nije propustio da pomene „rusku agresiju“ čak ni u svom oproštajnom govoru kada je priznao poraz, govori o tome da će se konfliktne politike i nadalje držati „kao pijan plota“. S druge strane, u prvom obraćanju posle zatvaranja biračkih mesta, Vladimir Zelenski je rekao nešto sasvim drugačije – da će putem medija povesti „informativni rat“ za okončanje sukoba u Donbasu! To je ono što ukrajinski narod zahteva.

Istu poruku izborni štab Zelenskog zvanično je uputio i neposredno uoči izbora, da će „pregovori s Rusijom biti prioritetni pravac“ njegove politike u slučaju pobede. „Mislim da će pravac povezan s kontaktima s Rusijom za nas biti prioritetan. Moramo da tražimo izlaz iz situacije, nama je neophodan završetak rata u najbližoj budućnosti“, naglasio je portparol štaba Zelenskog Ruslan Stefančuk. Ranije, u aprilu, Zelenski je izjavio o svojoj spremnosti za pregovore s ruskim liderom Vladimirom Putinom, da bi se oružani konflikt u Donbasu okončao što pre. Spreman je i na promenu „minskog formata“, kao i na uključivanje u pregovore šireg kruga država. Zelenski je podvukao da neće pristati na teritorijalne ustupke i razmenu „Krim za Donbas“, što je sasvim očekivan stav, i da će njegov prvi korak biti potpuni prekid vatre na istoku Ukrajine.

TEŽNJA KA KOMPROMISU

Proglašavajući pobedu Zelenski je dodao još nešto važno: promeniće i sastav pregovaračkog tima za razgovore o okončanju sukoba, imajući u vidu da je tim dosad uključivao ljude s kojima je postizanje kompromisa bilo nemoguće. Ove izjave su najava težnje ka kompromisu, ali Zelenski mora da vodi računa i o tome da su ekstremni nacionalisti i dalje izuzetno moćni u Kijevu. I da bi u slučaju radikalnih zaokreta kursa mogla da bude ugrožena i bezbednost novoizabranog predsednika. Zato treba očekivati da će Zelenski do parlamentarnih izbora preduzimati niz opreznih koraka, sve dok (i ako) uspe da formira većinu u Vrhovnoj radi. A opreznost će mu biti neophodna, jer mu je, za razliku od odlazećeg predsednika, jasno da ogromna podrška koju je dobio na izborima manje pripada njemu, a mnogo više su to glasovi protesta protiv Porošenka.

Ni Moskva nije dugo čekala da reaguje na pobedu Zelenskog. Portparol ruskog Ministarstva inostranih poslova Marija Zaharova poručila je da „Ukrajina može da izvrši restartovanje“. „Uz razumevanje svih svetskih zakulisnih igara, ipak ću reći: Ukrajina može da izvrši restartovanje. Ne u smislu prelivanja novčanih tokova iz jednih džepova u druge. Već ono pravo, zasnovano na shvatanju neophodnosti konsolidacije naroda na temelju stvaranja nacionalnog programa, a ne sile“, poručila je Zaharova. I dodala da sledeći put ne sme da se desi da iz glasanja budu „isključeni milioni sopstvenih građana“, aludirajući na to što ljudi u Donbasu nisu mogli da učestvuju na izborima, kao ni tri miliona Ukrajinaca koji privremeno žive u Rusiji, gde nije otvoreno nijedno biračko mesto. Time je visoka funkcionerka ruskog MIP-a najavila da će Moskva ipak priznati ukrajinske izbore kao legitimne, uprkos tome što čak ni ruski posmatrači u sastavu OEBS-a nisu mogli da prisustvuju glasanju.

U nedelju, 21. aprila, u Ukrajini se dogodio „kontramajdan“ – pet godina nakon što su ekstremni nacionalisti u Kijevu preuzeli sve poluge vlasti i započeli rat protiv sopstvenih građana. Masovnim glasanjem za Zelenskog, čak i u onim sredinama gde je Porošenko verovao da sigurno dobija, građani Ukrajine su pokazali da niko ne može večno da ih vuče za nos. A posebno da je politika Kremlja prema Kijevu i Porošenku bila ispravna. Sada je na Zelenskom da pokaže drugo lice ove zemlje i vrati je tamo gde je oduvek bila – u krug najbližih saveznika i prijatelja Rusije. Od njega i njegovih političkih saveznika sada sve zavisi. Kao glumac, Zelenski možda jeste komičar, ali je pokazao da je veoma ozbiljan političar.

(Pečat)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *