Zločinac u politici

Zločinac u politici

7 marta 2014

boris pavelicPiše: Boris Pavelić

Branimir Glavaš je ratni zločinac i jedan od najmračnijih nasilnika Tuđmanove vlasti. Osobno je naručivao ubojstva civila. Zapovijedao je vlastitim odredom smrti. Gledao je smrt čovjeka kojega su njegovi vojnici prisilili da pije sumpornu kiselinu, odmah je naredio ubojstvo još jednoga.

U Osijeku je zaveo oružanu diktaturu straha. Koristeći strah, političku moć i kontrolu nad tokovima novca, stvorio je mrežu vlasti pod potpunom vlastitom kontrolom. Bajali su o njegovim nadnaravnim sposobnostima, ali stvar je banalna: većina zemlje devedesetih je bila slična, lokalni su nasilnici uspijevali gdje je HDZ bio svemoćan, glavaši su samo kopirali Tuđmana. No Glavaš – uz još možda Đuru Brodarca – stvorio je naročito štetnu i opasnu vlast, i za zajednicu, ali naročito za pojedinca. Sve se to zna, sve je višestruko dokumentirano, od novina, preko knjiga, do sudskih presuda.

Ali svemu tome usprkos, evo Glavaša opet, u najtiražnijim novinama najavljuje povratak, i to iz zatvora susjedne države, kamo je pobjegao kada su mu nadnaravne sposobnosti, eto, ishlapjele. I nije problem u tome što Glavaš opet hlepi za moći: od ljudi poput njega drugo se ni ne može očekivati. Problem je u javnosti, koja odbija razlikovati tko ima, a tko nema pravo na javni govor o politici. Novinarka Večernjeg lista Iva Puljić Šego, koja je 1. ožujka objavila intervju s Glavašem, obavila je neprofesionalan i nemoralan posao.

Njezin dugi intervju odiše divljenjem prema Glavaševoj radnoj energiji i upornosti, kao da su vrijedne same po sebi, a ne po učincima koje proizvode. Pa svi su diktatori marljivi i uporni! Očarana Glavaševim prijetećim likom, novinarka ni ne pokušava prikriti fascinaciju: »Ima neka ludost u vama«, melodramatski konstatira, a Glavaš – uživajući u nadmoći što mu je novinarka dobrovoljno nudi – uzvraća: »Ima, ima. Što da kažem?«

O svemu što je Glavaš počinio – ni jedne jedine riječi. O naručivanju likvidacija civila – ni slova. O ubojstvu Čedomira Vučkovića sumpornom kiselinom – ni riječi. O Armbrustima na Borovo selo – ni spomena. O oružanim upadima u novine – ništa. O uređivačkome nasilju u lokalnim medijima – ni da bi. O fizičkome i medijskom teroru nad nezavisnim novinarima – ni zuc. O opstrukciji mirne reintegracije – ni podsjećanja. O ostavci na položaj župana pod Tuđmanovom prijetnjom Haagom – ni abera. O pritiscima na svjedoke tokom suđenja – ni zareza. A još bismo dugo mogli nabrajati. Tek, Glavašev intervju kojim najavljuje povratak zrcalo je javnosti koja to nije, jer javnost koja ništa ne pamti i nije nikakva javnost, nego brbljaonica u kojoj pobjeđuju najvještiji lašci.

Ali, nismo svi isti. Netko zaboravlja, netko ne. Glavaš ne smije natrag u hrvatsku politiku. Neka živi anonimno, neka u šutnji slovka deset božjih zapovijedi. Skandal je već i to što djeluje njegova stranka, koja sustavno ne priznaje pravomoćne sudske presude. Ako je iz javnosti nestao Perković, Glavaš mora još i mnogo više. Odavna je već minuo čas kada je za nedjela trebalo početi snositi javne posljedice.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *