ЗЛОЧИНИ ХРВАТСКИХ УСТАША: Убијање српског народа у Горњем Таборишту, код Глине, од стране својих комшија

ZLOČINI HRVATSKIH USTAŠA: Ubijanje srpskog naroda u Gornjem Taborištu, kod Gline, od strane svojih komšija

27 avgusta 2015

2346ustasa-conversion-papacy

Selo Gornje Taborište nalazi se na području opštine, odnosno nekad i kotara (sreza) Glina, na Baniji. Udaljeno je oko 18 kilometara severno od Gline, na putu koji vodi do sela Slatine, na reci Kupi. Kod sela je i raskrsnica puteva koji vode na istok, do sela Stankovca, na reci Glini, i na zapad, do puta na Kordunu koji spaja Vrginmost sa selom Lasinja, na severu, na reci Kupi.

Srbi u Gornjem Taborištu doživeli su u Drugom svjetskom ratu nekoliko puta strašne zločine od strane hrvatskih ustaša iz svoga i okolnih sela. Doživeli su najstravičnija klanja i ubijanja od Hrvata, svojih komšija, dotašnjih dobrih poznanika i prijatelja. Doživeli su i pokrštavanje u katoličku veru, koje ih najčešće nije uspevalo da spase od ustaških zverstava. Sva ta zverstva pratile su, kao i na svim drugim područjima Nezavisne Države Hrvatske, pljačke srpskih kuća, odvođenje stoke…

Pročitajte još:

ISPOVEST MONSTRUMA KAKVU DO SADA NISTE PROČITALI: Kladili smo se ko će zaklati više Srba, već poslije nekoliko sati zaklao sam 1.100 ljudi!

IZUZETNO POTRESNO: Pismo italijanskog generala o ustaškim zločinima, upućeno Musoliniju!

Jedno od prvih hrvatskih ustaških zločina u Gornjem Taborištu dogodio se 31. jula 1941. godine. O tome je u zborniku „Glina 1284-1944-1984.“ Đuro Roksandić zabeležio neka sećanja i svedočenja. Među njima je i svedočenje Laze Stanojevića, „koji je tom prilikom uspio izbjeći smrt, a zabilježeno je 29. studenog (novembra) 1945. godine:

U julu 1941. godine došli su ustaše u selo Gornje Taborište iz sela Gornje Taborište, Donje Taborište, Gornja Bučica i Slatina i uhapsili u selu 60 ljudi. Sve su odveli u Bučicu i zatvorili u osnovnu školu. Navečer su nas premjestili u drugu sobu, gdje su nas prozvali i preslušavali, oduzimali novac i nakit i sve stvari koje smo imali u džepovima.

Zapovjednici su bili Stjepan Šilobad i Matija Rožanković. Kao izgovor za hapšenje bio je da utvrde tko je tog dana projahao kroz selo sa strojnicom (automat – nap. I. B.). Kod preslušavanja svi smo bili tučeni. Drugi dan smo iz školske sobe premješteni u podrum. Tada je došao iz Gline jedan kamion na kome su se dovezli ustaše – Josip Cerjak sa nekoliko ustaša. Svi ustaše otišli su u gostionicu Erenta da piju. Iz podruma smo vidjeli kako ustaše sijeku žicu da nas vežu. Zvali su dva po dva da izlaze iz podruma. Ustaše su nas tako vezali. Opkolili su nas tako vezane stražom, poredane jedan za drugim i strahovito tukli. Od gostionice Erenta vođa kolone je bio Stjepan Šilobad. Vodili su nas prema Slatini (udaljena sedam kilometara – nap. I. B.) i znali smo kuda nas vode. Kad smo došli na mjesto strijeljanja, vidjeli smo da smo u šumi Kobiljači. Zbog zastoja u putu, ustaša Željko Kaurić udario me je nožem pod rebra. Kad smo došli na mjesto strijeljanja, ustaše su naredili da legnemo. Svi smo legli. Kiša se spustila, a ustaše su gazili po nama i bojali se da se koji ne bi odvezali. Ustaše su se tada međusobno dogovarali i zatim nas vodili još dublje u šumu. Vodili su nas deset po deset dalje oko dvjesto metara. Iza svake grupe čuo se plotun pušaka i jauk. Tako su odveli tri grupe. Po tome smo znali da ubijaju. Kada su pobili i treću grupu, pala je komanda: ‘Diži se’. Vratili su nas opet prema cesti u Slatinu. Kad smo izašli na cestu, ja sam počeo da se odvezujem i uspio sam. Pobjegao sam odmah i nijesam znao gdje sam. Bilo je oko tristo metara od mjesta zločina. Čuo sam pucanje i zapomaganje ljudi i kako viču ustašama: ‘Krvnici, banditi!’ Otišao sam dalje i čuo po koji pucanj.

U izjavi datoj istog dana, 29. novembra 1945, Blaž Sučec, Hrvat, „obavijestio je o ustašama koje su sudjelovale u ubijanju. Njihova su imena: Antun Božurić, Stjepan Božurić ‘Kragulj’, Dragan Rožanković ‘Pepin’, Marko Milenković, Mirko Štrk iz D. Taborišta, Bojo Božurić, Srećko Silaj, Josip Šilobad, cestarov sin Josip Drvodelić, Pavao Drvodelić Gašparov, Tomo Hrgović, Stjepan Drvodelić iz Drage, Milan Silaj Pavlov, Stjepan Silaj Jantolov, Stjepan Srbić, lugar (šumar – nap. I. B.) iz Slatine itd.

Prema Sučecovoj izjavi, u hapšenju je sudjelovao i općinski bilježnik Josip Vaš iz Podravine, koji je u zatvoru u Bučici sam strijeljao Stjepana Kaurića, Pavla Medveda i Marka Štefičića (svi Hrvati – nap. I. B.)…

… Prema jednoj ustaškoj izjavi, petoro ljudi je uspjelo pobjeći sa stratišta. Među njima bio je i Svetozar Jovanović, koji se u rano jutro 1. avgusta 1941. javio Jeleni Stanojević i ispričao joj što se dogodilo u Kobiljači. Istog dana oko 2 sata poslije podne vratio joj se i njezin suprug s ranama, ali su ga već slijedećeg dana pronašle ustaše Marijan Žugalj, Dragan Drvodelić, Tomo Hrgović, Janko Drvodelić, Ivan Srbić te Josip i Pavle Drvodelić sakrivenog kraj kuće na mjestu zvanom ‘Jarak’. Ubio ga je Marijan Žugalj iz puške.

Prema napravljenoj evidenciji, u Kobiljači je ubijeno 48 Srba iz Gornjeg Taborišta, a 23 su odvedena u glinsku pravoslavnu crkvu i u njoj zaklana. Iz općine Bović (mesto udaljeno oko 10 kilometara zapadno od Gornjeg Taborišta, na spomenutom je putu od Vrginmosta ka Lasinji – nap. I. B.) u Kobiljači je također ubijeno 70 Srba“, piše Đuro Roksandić u pomenutom zborniku.

Svi zločini su strašni, ali još strašniji hrvatski ustaški zločin zadesio je Gornje Taborište 28. decembra 1941. godine. O čemu će Intermagazin uskoro takođe doneti zapis.

(Priredio: I. Brezac. Intermagazin)

KOMENTARI



8 komentara

  1. predrag mirković says:

    Umesto da se postide i pokaju za strašne zločine nad srpskim narodom, zločine koji po brutalnosti i bezobzirnosti prevazilaze sve krvoločnosti koje je svet dosad video, Hrvati danas slave svoje zločince kao junake, spremajući se na nova zlodela. Potrajaće to još, dok im Amerika, NATO i EU duvaju u leđa. A kad prestane taj zapadni vetar, biće ono što ustvari jesu.Jer oni su zaista, kako reče pesnik Jovan Dučić, najhrabriji narod na svetu, ali ne zato što se ničega ne boje, već zato što se ničega ne stide. Nema u njima ni stida ni kajanja. A nema više ni Tita da sprečava srpska sećanja na Golubnjače i druge zloglasne jame i progoni one koji o njima pišu, a ne zločince koji su noževima klali i maljevima ubijali iz sumanute mržnje koja ponovo buja širom Hrvatske.

  2. Sale says:

    Nacizam u Hrvatskoj....https://zlj13051967.wordpress.com/2015/08/20/nacizam-je-u-hrvatskoj-zivlji-neko-ikad/

  3. deda mraz says:

    Pa svaka budala vidi da amerikanci skupljaju sljam po svetu da bi ih gurnuli protiv Rusa,pa tako i ovaj sljam po hrvatskoj koji su nasi komunisti stitili i zastitili da ne budu kaznjeni kao i nemci ali ovaj put ako ih Rusi slome,a hocej sigurno onda cemo i mi sa ovim slamom da zavrsimo i da im za sve naplatimo a oni misle da je rat zavrsen i da ce ovako vecno ostati ali grdno se varaju.

  4. Paštrović says:

    Cutite bre, nesrazrele srbske TIKVE! Da nije bilo ovih današnjih ustaša, ko bi od nas Srba imao ikakvih šansi da čita ovu "milinu", ova klanja i pokrštavanja. Zato... fala današnjim ustašama što su maknuli pokrivač sa ovih skoro pa zaboravljenih naših nevinih žrtava. Da su se Srbi pitali, ovi nesrecnici ne bi nikad stigli da budu "tema" bilo kojeg srbskog sajta, a kamoli tema nekog profesora istorije u srbskim školama i na fakultetima. Nikad ne bismo saznali za Zorku Delić i "Jastebarsko", nikad za februarski pokolj u Drakuliću, Šargovcu i Motikama, nikad za ova i tolikobrojna stradanja srbskog življa u onoj prvoj NDH. Da smo i dalje ostali Jugosi, ovi nesrećnici nikad ne bi bili "izložbena tema" mnogih naših izložbenih salona. "predrag mirkovic": da li ti misliš da se Englezi stide što su porobili svu planetu, i što su skoro anulirali ove nesrećne Indijance za koje smo zahvaljujući baš Englezima i svesrbskom poltronizmu mislili da su divljaci? Kao što danas kažu za nas Srbe!

  5. Salih says:

    Hrvati su inače uvek bili poznati kao najkrvoločniji ratnici u Evropi. Njihov katolički ekstremizam i nacionalna isključivost stvorili su od njih monstrume oličene u ustaštvu. Posebnu mržnju uvek su osećali prema Srbima i pravoslavlju. Ta patološka mržnja ih je odvela u stravične i masovne zločine. Ali, na svu nesreću, njihovi zločini su se uvek zataškavali i umanjivali zbog interesa Vatikana i Zapada uopšte. Tako je i sada. Za njih nema ni suda ni suđenja, ali doći će i oni na red. Ničija ne gori do zore, što kaže narodna mudrost.

  6. hyz says:

    Pastrovicu, svaka cast.

  7. ??? says:

    Srpska sela u NDH su štitili četnici i samo jedna puška u selu. Tu ustaše nisu zalazili ali kada puške nema onda su "hrabri" ulaze i kolju. To su kukavice nad kukavicama, nema ni jedne ispevane pesme da su sa nekim vodili megdan,samo klanje nemoćnih i nezaštićenih.

  8. pozuri polako says:

    <sa psiholoskog stanovista,kada se u jednom narodu dogodi to i pored postojecih saznanja,covek je isti amnestirao od zlocina urinjenih u ratovima od 1941g poznatijeg kao Tito,u ime bratstva i jedinstva, koji je pripadao istom tom narodu,i koga taj isti narod danas zapravo i ne priznaje,sta vise balti ga,onda tu stvarno nesto u redu. Da je to apsolutno tacno,pokusavam cesto na naglasim,kada se takodje dogodi da narod kao sto su generalno Hrvati (malo je tu pojedinaca) koji uporno,konstanto u kontinuitetu negira srpski arhetip,njegove patnje i stradanja,ucinjenih od strane tog naroda kao pocinioca zlodela,onda se ovde radi o ozbiljnoj patologiji,celokupnog jednog naroda,istorije,kulture,religije,kao branitelja ucinjenih nedela. Razumljiv je otpor koji se stvara kod svakog naroda koji je ozbiljno etiketiran kao genocidan cija formulacija nastaje kao rezultat ozbiljnih naucnih i metodoloskih istrazivanja u svetskim razmerama,ali prosto nije normalno da postoji toliki nivo relativizacije i arogancije,koji su gotovo dovedeni do nivoa psiloske patologije.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *