Zna li Vlada nešto bolje?

Zna li Vlada nešto bolje?

1 avgusta 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Kad nema novca, kao što ga već dugo nema u Hrvatskoj, svi su nabrušeni jedni na druge. I tako ovih dana kod mnogih takozvanih običnih ljudi izaziva kratkovidno veselje najava ministra financija Lalovca da će srezati sve plaće veće od 10.000 kuna zaposlenima u državnom i javnom sektoru. Takvih sretnika navodno ima više od 20 tisuća, a mora se opet odraditi rebalans proračuna pa će to biti jedna od navodno pravednih i socijalno taktičnih mjera novog ciklusa nužne štednje.

Odeš, vratiš se, sve isto.

Ništa se u državi nije promijenilo dok sam bila na godišnjem odmoru osim što za tih dvadesetak dana sve izgleda samo još gore nego što je bilo. Ne samo da se na sve ono prije još nakalemilo i ovo ukleto kišovito ljeto pa sad više ne valja ni turizam, nego su i ideje o još jednom krpanju konstantno tragičnih državnih financija jednako tupe i invalidne kao što smo navikli.

Nema sumnje da će ministar Lalovac za financijsko kažnjavanje ovih »bogataša« koji su zaposleni kod države dobiti nešto jeftine podrške kod osiromašenih narodnih slojeva. Ali faktično je čista šteta i sramota to što namjerava učiniti.

Baš bih, naime, htjela čuti s kojim bi to opravdanjem trebalo uzeti od plaća svim zaposlenicima države koji zarađuju preko deset tisuća? Zašto svima njima? I zašto onda, uostalom, poštediti one sa devet tisuća, osam tisuća? Sedam, šest…

Takva paušalna mjera, takva sprdnja od politike, može pasti na pamet samo onom ministru financija i onoj Vladi koji apsolutno ne znaju napraviti ništa bolje. Pa nečega takvoga bi se dosjetilo i dijete.

Ma točno, ima u državnom i javnom sektoru gomila prostora za uštede i na njih se odavno, odavno trebalo koncentrirati. Javna uprava je u groznom stanju, zdravstvo je u totalnom neredu i na prosjačkom štapu… Bila sam nekidan u riječkoj bolnici da posjetim prijateljicu, kaže mi ona da imaju jedan tlakomjer pa ga sestre posuđuju s odjela na odjel. Ali zato su se Medikolu trpali milijuni.

Naše su vlade i lokalne vlasti, čast rijetkim iznimkama, sve ove godine bile vrlo loši poslodavci i još gori gospodari.

Svuda ima nepotrebnih kancelarija i agencija. Ima nelogičnih, nepotrebno kompliciranih protokola i dupliranja procedura što svaki dan bez veze ždere službenicima radne sate. Ima pacerskih zakona po kojima se onda, nema druge, u upravi mora i poslovati, kontradiktornih propisa i kojekakvih administrativnih besmislica. Ima bitangi koje ništa ne rade, a plaća uredno stiže. Ima upravo neviđenog bezobrazluka. Ima nereda, nestručnosti i šlamperaja. Ima milijun šefova i glupo usustavljenih jedinica.

Ima hrpa i hrpa ureda u kojima sva dnevna zaduženja može obaviti troje ljudi, a zaposleno ih je pet puta više. Ima sustava u kojima zaposleni šutke natuku još jedan godišnji odmor u nekakvim slobodnim danima koje sami sebi pišu na temelju nekih svojih fantomskih pravilnika… Ima puno te destimulirajuće uravnilovke u kojoj ljudi koji puno i kvalitetno rade zarađuju isto kao i zabušanti…

Ali ništa od toga Vlada ne dira ni štapom. Uporno ne dira.

A onda se ministar odluči generalno okomiti na visokoobrazovanu radnu snagu po zbilja žalosnom kriteriju deset tisućica. Sada će oni dobiti po nosu zato što Vlada neće, ne zna ili se ne usudi napraviti ono što treba.

Po kome li će sutra opaliti samo da opet ne bi učinili ništa bitno?

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *